Hrvatska

Maroje Višić : 200 godina (nakon) Friedricha Engelsa

Objavljen zbornik radova Engelsu u čast.

Piše: Maroje Višić

Ovog mjeseca navršava se dva stoljeća od rođenja Friedricha Engelsa. Rođen je u bogatoj kalvinističkoj obitelji u Wuppertalu. Odrastavši na obiteljskom imanju sa tvornicom imao je prilike susresti se već u ranom djetinjstvu s nehumanim uvjetima rada i života radničke klase. To iskustvo ostavit će neizbrisivu impresiju koja će kasnije i potaknuti Engelsa da napiše svoje remek djelo – sociološko-antropološko-ekonomsku studiju Položaj radničke klase u Engleskoj (1845).

Zasigurno s ovim djelom Engels izlazi iz Marxove sjene u koju se dijelom i sam skromno smjestio. Engelsu bi se moglo svašta prigovoriti. Na primjer, da je bio izdajnik interesa svoje klase. Otac ga je poslao u tvornicu u Manchesteru kako bi „odmetnutog sina“ vratio na „pravi put“. Našavši se u koljevci kapitalizma, Engels koristi ovu priliku ne da stekne poduzetničko-poslovno iskustvo, već da dublje razvije svoje revolucionarne stavove i prouči kapitalizam u njegovoj koljevci. Moglo bi se reći (a to je pitanje za diskusiju) da je Engels prvi marksist, odnosno da s Engelsom (i Kautskyjem) počinje vulgarizacija Marxa. Možda najraširenija zabluda, koju je doduše i sam Engels potpirivao, je ona da je on „druga violina“ Marxu. Takva uniznost spram Marxa i spram samog sebe može se djelomično objasniti time što je Engels u filozofiji, ekonomiji i sociologiji bio autodidakt. A i nije lako bilo raditi u Marxovoj sjeni. Zaista potrebna je jedna duhovna veličina koju je Engels imao da bi ovako nešto priznao i prihvatio. No u toj skromnosti Engels je pretjerao, a pretjerao je upravo stoga što je najvećim dijelom on zadužio Marxovu teoriju, dajući Marxovim suhoparnim tekstovima dao očovječeno lice. Marxovog apstraktnog proletera smjestio je u konkretnu tvornicu, u konkretne uvjete života i rada, čim eje Marxovu teoriju učinio živom.

Engelsova polemika (Položaj radničke klase u Engleskoj) protiv nepravdi rastućeg kapitalizma kojoj je svjedočio u Manchesteru iz 19. stoljeća i dalje snažno odjekuje svijetom 175 godina od objavljivanja. Engels je pokazao kako ne regulirani, ili da se upotrijebi termin koji liberali vole, samo regulirani kapitalizam povlači za sobom u obrnuto proporcionalnom  razmjeru sve veću dehumanizaciju. Opisi mentalnog i fizičkog stanja ljudi prosto su zaprepašćujući: „Žene neprikladne za rađanje, djeca deformirana, muškarci iznureni, udovi zdrobljeni, cijele generacije uništene, oboljele od bolesti i nemoći, samo da bi napunile torbice buržoazije“. Za one koji misle da je danas drugačije neka istraže malo u kojim uvjetima života i rada proizvođači automobilskih guma drže radnike u Kambodži. Ili neka Engelsove opise usporede sa Izvještajem europske agencije za temeljna prava iz 2019 u kojem su dati podrobni opisi radnih uvjeta i stambenog prostora radnika u Europi. O porodiljnoj diskriminaciji i diskirminaciji žena ne treba posebno govoriti. U SAD-u i Velikoj Britaniji sedam dana nakon poroda žene su primorane vratiti se na posao. Dobro, to je ipak napredak jer prije 175 godina morale su se vratiti u tvornicu u Manchesteru tri dana nakon poroda. Sličnosti su zaprepašćujuće.

Ono što je Engels, a čime ga se može svrstati u začetnika urbane sociologije, također sjajno pokazao je kako su urbano planiranje gradova i četvrti bili poprište klasnih sukoba. Engels je pokazao načine na koje je gradski prostor uvijek socijalno i ekonomski konstruiran. U njegovo vrijeme izgradnja radničkih nastamba, pa i šire izgradnja četvrti bila je strukturirana oko tvornice. Danas u informatičko-digitalnom dobu kada više nisu potrebne velike tvorničke hale, široke ceste za tešku mašineriju, itd. projektiraju se „pametne“ radničke četvrti i gradovi prepuni zelenih površina unutar kojih su smješteni životni i radni prostor informatičkih stručnjaka. Princip je, dakle, isti, a sličnosti s današnjicom (u nekim segmentima) gotovo pa identične.

Relevantnost i aktualnost Engelsa danas, dva stoljeća nakon njegova rođenja bila prigodom za objavljivanje zbornika radova 200 godina Friedricha Engelsa urednika Maroja Višića i Miroslava Artića u nakladi Durieux iz Zagreba. Više o tome na poveznici: http://durieux.hr/wordpress/knjige/esejistika-publicistika/200-godina-friedricha-engelsa/ U zborniku su okupljeni priznati stručnjaci iz Njemačke, Hrvatske i Srbije koji u svjetlu suvremenih izazova ponovno problematiziraju i aktualiziraju Engelsovu misao. Zbornik nije složen pod vidikom poštapalice „u djelima svojim živjet će vječno“, već  je koncipiran tako da stvori temelj za progovaranja o nama i našoj sadašnjosti. S ovim zbornikom čitatelj ima priliku susresti se jedan na jedan s Engelsom koji više ne stoji u okrilju Marxove sjene.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Friedric Engels, Maroje Višić