Scena

STUDIJA: Drevni DNK otkriva tajne žrtava Pompeja

Piše: PolitikaPlus/Hina

 Znanstvenici koji proučavaju ljudske ostatke iz Pompeja otkrili su genetske tajne iz kostiju muškarca i žene koji su pokopani kad je rimski grad progutan u vulkanskom pepelu, piše BBC. 

Ovaj prvi "pompejski ljudski genom" gotovo je potpuni skup "genetskih uputa" žrtava, kodiranih u DNK ekstrahirane iz njihovih kostiju, a nalazi su objavljeni u časopisu Scientific Reports.

Dvije osobe pronađene su 1933. godine u Casi del Fabbro, odnosnoj obrtničkoj kući kako su je nazvali arheolozi. 

Nalazili su se u kutu blagovaonice i čini se kao da su ručali kad je došlo do erupcije 24. kolovoza 79. godine.

​​​​​Nedavna studija sugerira da je ogroman oblak pepela od erupcije Vezuva mogao postati smrtonosan za stanovnike Pompeja za manje od 20 minuta.

Dvije žrtve koje su znanstvenici proučavali nisu pokušavale pobjeći, tvrdi antropologinja Serena Viva sa Sveučilišta u Salentu.

"Iz položaja (njihovih tijela) izgleda da nisu bježali", rekla je Viva za emisiju Inside Science za BBC Radio 4. "Odgovor zašto nisu bježali mogao bi biti u njihovom zdravstvenom stanju."

"Sve je bilo u očuvanju kostura", objasnio je profesor Gabriele Scorrano iz centra Lundbeck GeoGenetics u Kopenhagenu, koji je predvodio studiju. "To je prva stvar koju smo pogledali, i izgledalo je obećavajuće, pa smo odlučili pokušati (izolirati DNK)."

Izvanredno očuvanje i najnovija laboratorijska tehnologija omogućili su znanstvenicima da izvuku veliku količinu informacija iz "stvarno male količine koštanog praha", objasnio je Scorrano.

"Novi strojevi za sekvenciranje mogu (čitati) nekoliko cijelih genoma istovremeno", rekao je.

Studija je otkrila da je kostur muškarca sadržavao DNK bakterije koja uzrokuje tuberkulozu, što sugerira da je žrtva mogla biti bolesna prije smrti. 

Jedan fragment kosti lubanje sadržavao je dovoljno netaknute DNK da se analizira cijeli genetski kod. 

To je pokazalo da je dijelio "genetske markere", prepoznatljive referentne točke u svom genetskom kodu, s drugim pojedincima koji su živjeli u Italiji u doba Rimskog carstva. No imao je i skupinu gena koja se obično nalazi u onima s otoka Sardinije, što je sugeriralo da je u to vrijeme na talijanskom poluotoku mogla postojati visoka razina genetske raznolikosti.

Viva je istaknula da svako ljudsko tijelo u Pompejima predstavlja "blago".

"Ovi ljudi su nijemi svjedoci jednog od najpoznatijih povijesnih događaja u svijetu", rekla je. "Raditi s njima vrlo je emotivno i za mene je velika privilegija."


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

POMPEJI, DNK