A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/national-000a.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

The National u Zagrebu: I treći put pun pogodak | Politika+
Kultura

KONCERT U BOĆARSKOM DOMU: The National u Zagrebu: I treći put pun pogodak

The National i Zagreb vole se glasno i javno.

FOTO: Matt Berninger
FOTO: Elizabeta Hrstić
Piše: Elizabeta Hrstić

Kad sam prije gotovo tri godine, na ovim istim stranicama,euforično napisala tekst o "The National", pomislila sam kako znam da svoje nadahnuće ipak neću uspjeti prenijeti na imalo više od zanemarivog broja čitatelja, te kako je taj moj tekst na naslovnici seebiz trenda skoro pa neka vrst mog osobnog egotripa.

Iako, već i te 2007., njihov album "The Boxer" mnogi glazbeni kritičari okitili su laskavim epitetom albuma godine. Šira publika, izuzev poklonika indi-struje, tada još uvijek nije prepoznala svu vrijednost ovog benda. Nije ni čudno, jer The National su se tvrdoglavo držali vlastitog puta ka uspjehu - bez agresivne marketinške kampanje, neskloni trendovima, bez podilaženja ikome, kročili su vlastitim iskrenim putevima, uz krivudanja koja su ih ipak danas dovela do samog vrha na top ljestvicama najprodavanijih ali i najcjenjenijih.

 


 

The National i Zagreb vole se glasno i javno. Bend ne propušta istaknuti kontinuitet iznimnog kontakta sa zagrebačkom publikom, i činjenicu da dva zagrebačka koncerta spadaju u one najdraže i najvažnije u njihovoj karijeri.

Prvi put su nas posjetili 2004., a publika u malom prostoru KSET-a mogla se prebrojati sa svega nekoliko ruku. No, to nije bila smetnja da se band predstavi u punom sjaju, izvuče najbolje iz svega i čak ostvari prijateljstvo s publikom. 2007., napunili su neveliku i neglamuroznu dvoranu Pauk, a broj poklonika već je bio troznamenkast. No, na tom fenomenalnom drugom koncertu, kemija je već bila zapečaćena, i dogodio se "brak" između The National i zagrebačke publike.

Tako da ovaj koncert u nedjelju, u Boćarskom domu koji je primio oko 3.000 ljudi, nije bio iznenađenje. Tu večer su mnogi uzalud tražili već rasprodane karte. Organizatori, "Žedno uho", dobro su "opipali" bilo publike i procjenili veličinu dvorane.

 




 


Večer prije, bend je nastupio u Poljskoj, a naporan put se još zakomplicirao s problemima na mađarskoj granici, te se dogodilo kašnjenje. Nije bilo publici lako dočekati dolazak The Nationala. Ni predgrupu (Phosphorescent) se, što zbog nervoze, što zbog činjenice da nisu ni blizu ni kvaliteti zvuka, a pogotovo karizmi glavnih zvijezda večeri, nije moglo bez nervoze poslušati.

Nakon nešto više od sat vremena kašnjenja, uzbuđenje je u publici kulminiralo, i čim su dugoiščekivani stigli na pozornicu, peripetije su se istopile, kao rukom odnesene. The National nisu dopustili da se i u jednom trenutku osjeti nekakav trag umora ili posljedice naporne turneje. Bili su nadahnuti profesionalci, koji su zračili iskrenom radošću muziciranja, a koja se u polaganom krešendu pretvarala u pravu magiju svirke, ali i magijsku interakciju s najboljom mogućom publikom ( što su članovi benda i rekli, na svoj način).

Kako su nedavno objavili svoj novi album "High Violet", bilo je i za očekivati da će set lista poprilično biti ispunjena pjesmama s tog albuma. Zagrebačka publika je i te nove pjesme već znala napamet, s lakoćom izgovarajući sav tekst kao da ih već godinama pjevuše, recimo pod tušem.







 

Počelo je na najbolji mogući način, sa "Runaway", jednom od definitivno najjačih pjesama s novog albuma. Magijski lijepa, zarazna, u kojoj posebno do izražaja dolazi Mattov topao, senzualan, istodobno i ranjivo nježan i muževan bariton. Mattovi tekstovi, puni su samoanalize, propitivanja vlastitih osjećaja i postupaka i propitivanja svijeta u kojem živi, smjerova u kojem se kreće, kontrasta i polariziranosti današnjeg čovjeka. Tama njegovih tekstova razara, ali i dovodi do katarze, jer uvijek je nad svime barem jedno tinjajuće svjetlo nade...

Nakon niza sve redom sjajnih pjesama s novog albuma, uslijedila je starija i dobro znana, neobično aranžirana "Slow show" koja i nakon bezbroj slušanja uvijek zvuči kao nova, drugačija. Njena konstanta je tek tekst (na neki način poučan, i samoironičan) te Mattov nježno-seksepilni baršunsti vokal.











"Squalor Victoria" nisam nikad uvrštavala u svoje najdraže stvari, daleko od toga, no, možda baš zbog toga, na koncertu me ova izvedba posebno iznenadila: svirački jedna od najuzbudljivijih i najenergičnijih, a i vokalno daleko moćnije je zvučala nego na nosačima zvuka. Stara stvar "Available", za mene je bila apsolutni vrhunac koncerta. Joy divisionski snažna, proročanska, i puna neke zapretene energije koja negdje na pola pjesme svom silinom prokulja van.

Matt nema smišljenu koreografiju ni kretanja ni skakanja po pozornici, i vrlo je daleko, već predispozicijski, od nekakvog "izvođača od gume", pa se njegova strast tim više ispoljava u njegovoj interpretaciji te izlomljenim kretnjama koje odaju iskreno proživljen doživljaj glazbe i teksta. Available je jedna od nekoliko stvari koja je čisti dokaz telepatije između benda i publike.