A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/benedikt-213.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Kako se Joseph Ratzinger ponovno ponio kao slon u staklarnici, ovaj put s Hrvatskom | Politika+
IVAN HRSTIĆ

CRKVENI KRIMIĆ: Kako se Joseph Ratzinger ponovno ponio kao slon u staklarnici, ovaj put s Hrvatskom

Hrvatski porezni obveznici tri puta će plaćati odštetu za imovinu koju su oduzele Titove vlasti.

Piše: Ivan Hrstić

Crkveni krimić se nastavlja, kako otkrivamo pojedinosti oko bitke za nekadašnji benediktinski samostan i njegovo vrijedno zemljište. Najsenzacionalniji dio priče i dalje ostaje onaj u kojem je navodno papa osobno suspendirao porečko-pulskog biskupa na jednu minutu, te dao ovlasti biskupu iz Vatikana da potpiše obvezu biskupije da benediktinskoj opatiji iz Italije vrati davno nacionaliziranu imovinu te da joj k tome isplati i odštetu.

U Hrvatskoj je papin potez (ako je on doista osobno u sve ovo upućen i njegovo ime nije samo krinka za neke interesne krugove u Vatikanu) shvaćen kao duboka nepravda.

Tom manirom imperatora koji diskrecijskim pravom rješava spor zavađenih feudalaca, ignorirao je međudržavne ugovore Italije i SFR Jugoslavije te Hrvatske kao njene pravne sljednice, a prema nekim pravnim tumačenjima prekršio i ugovore Svete Stolice i Hrvatske te hrvatske zakone.

Da Crkva osim svojeg apostolskog poslanja na ovoj zemlji posluje kao dobro uhodana firma, otrcana je priča. No da se njene podružnice danas obračunavaju kao tvrtke na burzi koje se tuku oko istog tržišta iznenadilo je i najciničnije.

U Hrvatskoj je papin potez (ako je on doista osobno u sve ovo upućen i njegovo ime nije samo krinka za neke interesne krugove u Vatikanu) shvaćen kao duboka nepravda.

Posve razumljivo. Bivša država optantima
je platila naknadu za otetu imovinu, iako se i dalje može raspravljati je li time pravda doista zadovoljena. Zatim im prema ovom potpisu nametnutom iz Vatikana odštetu mora isplatiti porečko-pulska biskupija, odnosno hrvatska crkva, čije opstojanje u velikoj mjeri financiraju hrvatski porezni obveznici, koji će nakon toga iz svojeg džepa još jednom morati spašavati i spomenutu biskupiju od bankrota.

Ako je i od pape, previše je, reći će prosječni Hrvat, pa i većina onih koji su Benediktu XVI prije par mjeseci sa zanosom pjevali i mahali zastavicama. Čak i ako nama ovcama tu promiče neki viši cilj, pastiri bi morali poštovati postojeće zakone zemalja u kojima djeluju.

Ako je i od pape, previše je, reći će prosječni Hrvat, pa i većina onih koji su Benediktu XVI prije par mjeseci sa zanosom pjevali i mahali zastavicama. Čak i ako nama ovcama tu promiče neki viši cilj, pastiri bi morali poštovati postojeće zakone zemalja u kojima djeluju.

A bogme morali bi i pametnije procijeniti je li ispravljanjem jedne nepravde možda (i opet) nanesena još veća nepravda. Ovime je svakako nanesena teško popravljiva šteta ljubavnom odnosu Hrvata i Svete Stolice, a Joseph Aloisius Ratzinger, bio on nepogrešiv ili ne, još jednom se ponio kao slon u staklarnici.

Da Crkva osim svojeg apostolskog poslanja na ovoj zemlji posluje kao dobro uhodana firma, otrcana je priča. No da se njene podružnice danas obračunavaju kao tvrtke na burzi koje se tuku oko istog tržišta iznenadilo je i najciničnije, koji se inače spremno hvataju i za najmanju slamku kad treba napasti i osuditi Crkvu. Ovdje se radi o sukobu dvije pravne osobe, od kojih jednu predstavlja trgovačko društvo (Abbazia d.o.o), a drugo zakonom priznata crkvena zajednica koju financira hrvatska država i hrvatski građani.

Ovime je svakako nanesena teško popravljiva šteta ljubavnom odnosu Hrvata i Svete stolice, a Joseph Aloisius Ratzinger, bio on nepogrešiv ili ne, još jednom se ponio kao slon u staklarnici.

Hrvatska biskupska konferencija u ovom trenutku ne želi se izjašnjavati, jer je situacija očito previše delikatna i bez dolijevanja ulja na vatru, no, koliko god biskupe optuživali da su strana ekspozitura, to jednostavno nije točno.

Većina njih ima snažne nacionalne osjećaje, pojedinci možda čak i neprikladno nacionalističke osjećaje. Prisjetimo se, biskupi su se snažno zalagali za hrvatske interese upravo u ovom dijelu domovine, govoreći o tako zemaljskim tricama i kučinama kao što su granični sporovi, mare nostrum, ZERP i nacionalni identitet.

Otkud onda lova, i otkuda ona uopće može doći - ako ne u konačnici iz džepa hrvatskih poreznih obveznika?

Objavljeno je tako da su biskupi već pozivali kardinala Bozanića da ne potpisuje ugovor, odnosno da povuče svoj potpis. Većina svećenstva u ovom vrućem trenutku mudro šuti, osim onih koji imaju posve nezavisnu poziciju slobodnih strijelaca, poput don Ivana Grubišića, nedavno k tome umirovljenog, koji je u razgovoru za PolitikaPlus otvoreno pozvao oporbu da pokrene zahtjeve za reviziju ugovora s Vatikanom. No, u porečko-pulskoj nadbiskupiji voda je došla do grla, jer je već istekao rok u kojem su trebali položiti prvih pola milijuna eura na račun u Münchenu, pa imaju pravo vikati na sav glas.

Doista, njima je krajnje vrijeme za S.O.S. Kako isplatiti puste milijune? Još nije objavljeno koliko je nadbiskupija zaradila prodajom dijela spornog zemljišta za golf terene (iako bi bilo zanimljivo znati!), no navodno je novac upotrebljen za obnovu crkvenih objekata.

Otkud onda lova, i otkuda ona uopće može doći - ako ne u konačnici iz džepa hrvatskih poreznih obveznika?

Milovan se tako u očima javnosti zatekao u poziciji nekakvog Grgura Ninskog, narodnog biskupa, kojeg izdadoše oni koji imaju neke druge interese.

– Jedino da prodamo porečku baziliku?!? – napisao je tako u studenom 2010. biskup Ivan Milovan u pismu upućenom na zagrebački Kaptol, provocirajući čovjeka koji ga je očito u ovo uvalio - kardinala Josipa Bozanića, koji se još nije javno oglasio u vezi poteza kojeg javnost jednostavno ne može shvatiti.

Milovan se tako u očima javnosti zatekao u poziciji nekakvog Grgura Ninskog, narodnog biskupa kojeg prema legendi izdadoše oni koji imaju neke druge interese. A ako se nešto ne usudi reći Milovan, tu je kancelar njegove biskupije Ilija Jakovljević, koji je u intervjuu za PolitikaPlus bez krzmanja prozvao kardinala Bozanića da u Vatikanu nije zastupao hrvatske interese i izjavio da je ovim crkva u Istri na rubu bankrota, te da biskupu, ako se ova odluka dosljedno provede, prijeti deložacija.

Eufrazijeva bazilika vjerojatno je ipak na sigurnom, ali rasprodaja dijela imovine bila bi tako neminovna.

Još čudnije od svega ovoga (pod uvjetom da se pravimo da ne znamo da živimo u Zemlji Čuda) jest to da država, ako gledamo pravne akte, nije uopće bila dužna vraćati imovinu koja je već bila legalno isplaćena.

No, još čudnije od svega ovoga (pod uvjetom da se pravimo da ne znamo da živimo u Zemlji Čuda) jest to da država, ako gledamo pravne akte, nije uopće bila dužna vraćati imovinu koja je već bila legalno isplaćena.

Vraćena je, zapravo poklonjena istarskoj crkvi, iako to država nije bila dužna napraviti. Benediktinci su na toj lokaciji imali samostan još u IX stoljeću, sve do XIII stoljeća, a nakon toga je samostan mijenjao vlasnike - naizmjence crkvu i plemstvo, da bi se u njega benediktinci vratili tek u XIX stoljeću, na temelju grofovske darovnice, u kojoj je navodno stajalo da gube prava na posjed ako ga napuste, što su oni 1948. i učinili, iako im je to teško zamjeriti, nakon što im je imovinu već oduzela komunistička vlast.

Uzevši sve u obzir, nije čudno što istarska biskupija prijeti otići i korak dalje:

- Ako Rim ustraje u odluci da svu imovinu moramo vratiti talijanskim Benediktincima onda ćemo učiniti jedino što je za nas u ovoj situaciji moralno - sve ćemo vratiti državi od koje smo imovinu i dobili, dakle Hrvatskoj, izjavio je Ilija Jakovljević, tako naznačivši prilično vjerojatni ishod događaja. Istarska crkva nije direktno kriva za štetu učinjenu benediktincima, a ako oni žele istjerati pravdu do kraja, neka to rade izravno s hrvatskom državom.

No, koliko god bura puhala na istočnoj obali Jadrana, na zapadnoj se pretvara u južinu, koju s druge strane Apenina niti ne primjećuju.

Ovakav nasilni potez Vatikana teoretski bi mogao imati i dalekosežnije posljedice, s obzirom da se vjerojatno ne radi o jedinoj spornoj imovini na istočnoj obali Jadrana. Istarski župan Ivan Jakovčić otišao je i korak dalje, pa je neke talijanske krugove optužio da na ovaj način pokušavaju revidirati ugovore između Hrvatske i Slovenije, kao sljednica SFRJ, s Republikom Italijom.

No, koliko god bura puhala na istočnoj obali Jadrana, na zapadnoj se pretvara u južinu, koju s druge strane Apenina niti ne primjećuju. U Vatikanu, kao ni u Rimu, a koliko znam ni u Trstu, mediji se zasad uopće ne osvrću na ovu aferu, ako su za nju uopće i čuli, premda bi i za talijanske medije (i ne samo talijanske) trebao biti zanimljiv ovaj presedan, pogotovu nevjerojatan detalj o jednominutnoj suspenziji tvrdoglavog hrvatskog biskupa.