PODJELA: Novi sukobi u Upravi Ine: Mađari žele tužiti Hanfu, Hrvati ne daju!

Je li se Uprava INA-e ponovno podijelila na nacionalnoj liniji, ovog puta oko eventualne tužbe protiv HANFA-e? Neanonimni odgovor na to pitanje nemoguće je dobiti. Prema pisanju Večernjeg lista, MOL-ov dio uprave želi tužiti hrvatskog financijskog regulatora, koji je proveo istragu o mađarskoj kupnji Ininih dionica i mjesecima blokirao trgovanje tom dionicom na Zagrebačkoj burzi. No, hrvatski članovi tome se protive, jednako kao što se dogodilo kad im je na stol došla analiza scenarija budućnosti rafinerije Sisak, koja je među ostalim razmatrala njezino zatvaranje. Dobro upućeni izvori u zbivanja u Ini kažu da hrvatska strana takvu tužbu doživljava kao MOL-ov pritisak na to regulatorno tijelo, koje je zbog navodne MOL-ove manipulacije tržištem pri kupnji Ininih dionica podnijelo kaznene prijave Državnom odvjetništvu.

DAVOR ŠTERN: "Kao predsjednik Nadzornog odbora Ine, ne mogu komentirati rad Uprave, ali kao pojedinac mogu reći da je Uprava Ine kolektivno tjelo, ali predsjednik Uprave ima odlučujući glas. Ako doista dođe do preglasavanja hrvatskih članova, ta odluka može ići van, ali se tu onda otvaraju pravna pitanja."

Unatoč tome što u Ininoj upravi sjedi podjednak broj hrvatskih i mađarskih članova, glas predsjednika Inine uprave u slučaju izjednačenog glasovanja može donijeti prevagu. A to znači da MOL-ovi članovi uprave, ako to žele, preglasavanjem hrvatskih članova ipak mogu donijeti odluku o tužbi, odnosno opunomoćiti odvjetničku kuću za podizanje tužbe. No, svejedno je pitanje koliko bi takva konstrukcija bila pravno smislena.

- Kao predsjednik Nadzornog odbora Ine, ne mogu komentirati rad Uprave, ali kao pojedinac mogu reći da je Uprava Ine kolektivno tjelo, ali predsjednik Uprave ima odlučujući glas. Ako doista dođe do preglasavanja hrvatskih članova, ta odluka može ići van, ali se tu onda otvaraju pravna pitanja, za PolitikuPlus je istaknuo Davor Štern. Na naš upit o eventualnoj tužbi iz INA-e, iz HANFA-e su nas samo uputili na internetsku stranicu na kojoj se navodi rješenje o obustavi trgovine dionicama INA-e?!?

LJUBO JURČIĆ:  Ako je HANFA iskočila iz okvira svojih ovlasti, svako može tražiti zaštitu, jedino je nejasno kome bi je tužili. Sama ta priča oko INA-e dodatno je politizirana i nepotrebna i baca ružnu sliku na hrvatsko tržište kapitala.

Ekonomist i analitičar Ljubo Jurčić, koji je kao ministar gospodarstva u vladi Ivice Račana svojedobno dirigirao prodajom 25 posto plus jedne dionice INA-e, također ističe nejasan pravni aspekt ove priče. 

- Ako je HANFA iskočila iz okvira svojih ovlasti, svako može tražiti zaštitu, jedino je nejasno kome bi je tužili. Sama ta priča oko INA-e dodatno je politizirana i nepotrebna i baca ružnu sliku na hrvatsko tržište kapitala, upozorava Jurčić, koji smatra da će vrijeme pokazati je li to bilo potrebno ili ne.

- U ovoj priči podjednaka je odgovornost svih sudionika, a najveća HANFA-e. No, vrijeme će također pokazati je li HANFA postupala pravilno ili nepravilno. S druge strane, uprava o tome nema što govoriti - ako je tu netko oštećen - to su mali dioničari. Ako je pretpostavka da MOL i država neće prodavati svoje dionice INA-e, onda su jedini oštećeni mali dioničari, zaključuje Jurčić.

JURČIĆ: Uprava o tome nema što govoriti - ako je tu netko oštećen - to su mali dioničari. Ako je pretpostavka da MOL i država neće prodavati svoje dionice INA-e, onda su jedini oštećeni mali dioničari.

No, zapravo su oštećeni mnogi, jer, naprimjer, nismo imali prilike vidjeti kako bi tržište reagiralo na objavu sjajnih Ininih ovogodišnjih poslovnih rezultata. Posebno je oštećen MOL, naravno, koji zbog blokade trgovine nije imao priliku kupiti još šaku dionica koja bi mu omogućila da dođe do natpolovičnog vlasništva. Nezadovoljni su i na Zagrebačkoj burzi, jer je INA-ina dionica bila nositelj trgovine u prethodnom razdoblju. No, pitaju neki, zašto bi baš uprava INA-e tužila HANFA-u ako je MOL oštećen? I nije li se HANFA ipak prvenstveno vodila time da zaštiti interese onih koje bi nastavak trgovine ugrozio?

Čelnici MOL-a iz Budimpešte, ali i Zoltán Áldott (koji je do 1. lipnja zapravo bio u dvojnoj ulozi predsjednika uprave INA-e i jednog od izvršnih potpredsjednika MOL Grupe, što je funkcija koju je očito morao pod pritiscima iz Hrvatske ostaviti, unatoč tome što je na njoj bio izuzetno uspješan), i ranije su pokazivali nezadovoljstvo HANFA-inim radom, tvrdeći da ta agencija ima dvostruke kriterije kada je riječ o mađarskoj kompaniji. Podsjetimo, HANFA je optužila MOL da je manipulirao tržištem kada je malim dioničarima za Ininu dionicu ponudio 2800 kuna, objašnjavajući da cilj kupnje nije stjecanje natpolovičnog vlasništva, nego da omoguće onim zaposlenicima INA-e koji to prije nisu bili u mogućnosti, da svoje dionice prodaju po fer cijeni.

No, u jeku jagme za dionicama INA-e, karte su posve razotkrivene jer je MOL istu dionicu poslije bio spreman kupovati i po cijeni od 4000 kuna. U tom smislu posebno licemjerno djeluju ondašnje reakcije iz MOL-a o 'nepoštenom', 'kukavičkom', 'neprijateljskom', 'nezakonitom' pokušaju 'spekulativnog' djelovanja od strane hrvatskih mirovinskih fondova.

HANFA je optužila MOL i da njegovi direktori u Mađarskoj iz INA-e dobivaju povlaštene informacije, iako nisu na popisu osoba koje mogu imati uvid u povjerljive informacije koje zapravo spadaju u poslovnu tajnu hrvatske kompanije.

HANFA-ina blokada trgovanja tom dionicom na burzi spriječila je MOL da dođe do većinskog paketa i postane većinski vlasnik INA-e, s više od 50 posto dionica (premda takav status prema postojećem ugovoru ne bi formalno ništa značio, on bi zapravo legalizirao stanje u kojem je MOL s približno istim postotkom dionica raspolagao s daleko više vlasti u kompaniji nego hrvatski partner).

Ta zabrana kupila je hrvatskoj vladi dovoljno vremena za djelovanje, ako ona to doista želi. Ta zabrana istječe najkasnije početkom listopada i tada će MOL, ne uvede li u međuvremenu Vlada zakon o zabrani bilo čijeg stjecanja više od 49,99 posto dionica nacionalne naftne kompanije, moći slobodno na tržištu kupiti još nešto manje od jedan posto potrebnih dionica, kolika god cijena u tom trenutku bila.