A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/juga%20zastava.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

RASPAD JUGOSLAVIJE - 20 godina poslije | Politika+
Hrvatska

ANALIZA: RASPAD JUGOSLAVIJE - 20 godina poslije

Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Kosovo – gdje su i što rade?

FOTO: DW
Piše: Božo Skoko

Od 15. siječnja 1992. kad je većina država svijeta priznala neovisnost Hrvatske i Slovenije, čime je formalno, nakon gotovo 50 godina, prestala postojati Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, na prostoru nekadašnje države dogodile su se mnogobrojne promjene. Proces raspada i dezintegracije bivše države, sastavljene od šest republika i dvije autonomne pokrajine, potrajao je sve do početka 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo neovisnost i steklo međunarodno priznanje.

 

Kao što je i stvorena u vihoru Drugoga svjetskog rata, Jugoslavija je u krvavom nizu ratova, neslavno i propala. Razdruživanje jugoslavenskih republika popratilo je čak šest ratova – desetodnevni rat u Sloveniji u srpnju 1991., rat u Hrvatskoj (1991-1995.), rat u Bosni i Hercegovini (1992-1996.), zatim rat na Kosovu i NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999. te na kraju tromjesečni rat u Makedoniji 2001. Svi ti ratovi su odnijeli 300 tisuća života, mnogobrojna razaranja, stotine tisuća ljudi napustilo je područja gdje su živjeli a u mnogim područjima uništeno je gospodarstvo.

 

Razdruživanje jugoslavenskih republika popratilo je čak šest ratova – desetodnevni rat u Sloveniji u srpnju 1991., rat u Hrvatskoj (1991-1995.), rat u Bosni i Hercegovini (1992-1996.), zatim rat na Kosovu i NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999. te na kraju tromjesečni rat u Makedoniji 2001. Svi ti ratovi su odnijeli 300 tisuća života

Kao što piše Dušan Bilandžić ratovi na tlu prijašnje Jugoslavije su se bitno razlikovali od klasičnih ratova jer zaraćene strane nisu težile rješenju u sudaru vojski na bojnom polju. Stoga su oni zadobili dva bitna svojstva: osvajanje područja radi etničkog čišćenja i pljačkanje svih dobara do kojih se moglo doći, pri čemu su glavne žrtve bile civili – građani svih uzrasta i spolova, a stradali su sela i gradovi te uništavani religijski i povijesni tragovi kako bi se zatrla prošlost, sadašnjost i budućnost žrtava.

 

U ratovima su nestale sve prethodne ideologije, od panslavizma i jugoslavenstva 19. i 20. stoljeća, ideologije bratstva i jedinstva i velike zajedničke države, koja je služila kao bedem spram njemačkog, mađarskog, talijanskog ili nekog drugog hegemonizma velikih sila, od kojih, stvaranjem EU, više ne prijeti opasnost te komunizam.

U ratovima su nestale sve prethodne ideologije, od panslavizma i jugoslavenstva 19. i 20. stoljeća, ideologije bratstva i jedinstva i velike zajedničke države, koja je služila kao bedem spram njemačkog, mađarskog, talijanskog ili nekog drugog hegemonizma velikih sila, od kojih, stvaranjem EU, više ne prijeti opasnost te komunizam

 

Ratovi u sinergiji s tranzicijom, utjecali su na procese dezindustrijalizacije, dezurbanizacije i kriminalizacije a nazadovanje je zahvatilo sve oblasti društvenog života. Sve je to pak izravno utjecalo na društveno-politički položaj tih država u međunarodnoj zajednici te se dugoročno odrazilo na njihov kulturni, socijalni i gospodarski razvoj. Tako se, nakon gotovo dva desetljeća samostalnog razvoja, države nastale na području nekadašnje Jugoslavije, nalaze se na potpuno različitim stupnjevima razvoja i imaju prilično različit položaj u međunarodnoj zajednici.   

 

Slovenija je, primjerice članica Europske unije i NATO saveza. Bosna i Hercegovina živi pod međunarodnim protektoratom. Makedonija u međunarodnoj javnosti ne smije nastupati pod svojim imenom. Slovenija ima pet puta a Hrvatska dva puta bolje gospodarske pokazatelje od Srbije, a ona je dva puta bolja od BiH. Jedino su Slovenija i Hrvatska prestigle BDP koje su imale 1990. godine, dok je samo Slovenija nadmašila industrijsku proizvodnju iz vremena Jugoslavije. Usporedbe radi, poredak država prema visini BDP-a za 2008. prema EUROSTAT-u (iskazan u postotcima prosjeka BDP-a EU) izgleda ovako: Slovenija (BDP - 90% prosjeka EU), Hrvatska (BDP - 63% prosjeka EU), Crna Gora (BDP - 46% prosjeka EU), Srbija (BDP - 37% prosjeka EU), Makedonija (BDP - 32% prosjeka EU) te na začelju Bosna i Hercegovina (BDP - 30% prosjeka EU).

 

SLOVENIJA

 

Jaki gospodarski utjecaj u regiji

 

Najrazvijenija bivša jugoslavenska republika Slovenija, koja nije imala ratnih šteta, ni značajnijih gubitaka, i koja je još u komunizmu prednjačila po reformama tada vladajućeg Saveza komunista i liberalizaciji sustava i društva. Postala je članicom Europske unije u prvom valu proširenja na istok u svibnju 2004. 

Najrazvijenija bivša jugoslavenska republika Slovenija, koja nije imala ratnih šteta, ni značajnijih gubitaka, i koja je još u komunizmu prednjačila po reformama tada vladajućeg Saveza komunista i liberalizaciji sustava i društva. Postala je članicom Europske unije u prvom valu proširenja na istok u svibnju 2004. A četiri godine kasnije već je postala i predsjedateljica te zajednice, kao najnaprednija tranzicijska zemlja. Prva je među bivšim jugoslavenskim republikama postala i nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (od 1997. do 1999.) a 2005. predsjedala je OESS-om. Slovenija, među tranzicijskim zemljama prednjači po društvenom razvoju, obrazovanosti i razvijenosti, niskoj stopi kriminala i razini korupcije… Manje probleme bilježi zbog pritiska na medije, odnosa prema nacionalnim manjinama, povrata duga štedišama Ljubljanske banke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini a s Hrvatskom ima i neriješena granična pitanja. Od svih bivših jugoslavenskih država, Slovenija je najbolje proširila svoj gospodarski utjecaj u regiji.  

 

HRVATSKA

 

Visoki prihodi od turizma i sportski uspjesi

 

Hrvatska je u Jugoslaviji, uz Sloveniju, bila najrazvijenija jugoslavenska republika, a i danas se nalazi na drugom mjestu uspješnosti među postjugoslavenskim državama. Na putu razvoja prilično ju je zaustavio petogodišnji krvavi i razorni rat (od „balvan revolucije“ u kolovozu 1990. do oslobodilačke operacije „Oluja“ u kolovozu 1995.). Tek 1998. uspjela je ostvariti potpun državno pravni integritet na cijelom području, mirnom reintegracijom Hrvatskog podunavlja.

 

Spot za mineralnu vodu Radenska na jezicima "naroda i narodnosti" bio je u bivšoj državi krajem osamdesetih veoma popularan 

 

Ustanak Srba u Hrvatskoj 1990. a protiv stvaranja hrvatske države te agresija Srbije i Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Hrvatsku, a koje su planirale odcijepiti i u sustav Srbije uključiti gotovo trećinu njezina teritorija, izazvali su svenarodno ujedinjenje, pa su spomenuti ustanak i planovi poraženi i propali. Slijedio je, štoviše, egzodus Srba iz Hrvatske u BiH i Srbiju, što je dobar dio Hrvata intimno priželjkivao. Tijekom i nakon rata, u gospodarskom smislu Hrvatska je imala problema s lošom provedbom privatizacije društvenog vlasništva, u kojem se obogatila manjina a mnogobrojni industrijski pogoni su ugašeni. Nakon rata, Hrvatska se, zbog nedovoljne razine demokracije, nalazila u svojevrsnoj izolaciji, što je usporilo euro-atlantske integracije. Međutim, Hrvatska je u proteklom razdoblju uvelike uznapredovala, posebice nakon 2000. godine – od izgradnje mreže auto-cesta, preko razvoja demokracije, do jačanja vanjskopolitičkih pozicija.

 

Hrvatska je kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, a 2009. postala je članica NATO saveza. Godine 2008. izabrana je i za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, te je bila predsjedavajuća tog tijela UN-a. Nakon gotovo 15 godina djelovanja OESS je zaključio svoju misiju, potvrdivši da državne institucije funkcioniraju te da je razina demokracije na zadovoljavajućoj razini.

Hrvatska je danas na pragu punopravnog članstva u Europskoj uniji, a 2009. postala je članica NATO saveza. Godine 2008. izabrana je i za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, te je bila predsjedavajuća tog tijela UN-a. Nakon gotovo 15 godina djelovanja OESS je zaključio svoju misiju, potvrdivši da državne institucije funkcioniraju te da je razina demokracije na zadovoljavajućoj razini. Ima bezvizni režim sa zemljama Schengenskog sporazuma, kao jedina postkomunistička zemlja izvan Europske unije.

 

U odnosu na ostale države bivše Jugoslavije, Hrvatska ostvaruje najveće prihode od turizma zahvaljujući prekrasnoj jadranskoj obali. Također je u sportu najuspješnija bivša jugoslavenska republika. Mala Hrvatska je osvojila čak 27 olimpijskih medalja, u razdoblju od 1992. (kad je prvi put samostalno nastupila u Barceloni) do 2010. (olimpijada u Vancouveru). Od toga je 7 zlatnih olimpijskih medalja. Hrvatska je svjetski prvak u rukometu  (2003.) i vaterpolu (2007.) te skoku u vis (Blanka Vlašić). Hrvatski tenisači osvojili su i teniski Davis kup 2005 a Goran Ivanišević pobjednik je Wimbledona 2001. gdje je stigao s pozivnicom. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. osvojila je brončanu medalju. Ima svjetske rekordere u plivanju. 

 

SRBIJA

 

Veliko srpska mitologija i dalje snažna

 

Srbija je, u početku liberalizacije političkog i društvenog života u Jugoslaviji, krenula putem retrogradnih i velikodržavnih ideja, koje je predvodio Slobodan Milošević. Snosi najveću krivnju za krvavi raspad nekadašnje Jugoslavije a još nije uspjela riješiti katarzičnu dilemu je li problem u ratovima ili samo u porazima, koje je u njima doživljavala. Unutarnje političko nasilje, gdje ultra-nacionalističke stranke – radikali i socijalisti – pobjeđuju na izborima, izazivanje ratova te teritorijalna implozija obilježili su Srbiju posljednje desetljeće i pol. Kao što je svojedobno u Jutarnjem listu podsjetio Vlado Vurušić, legendarna hiperinflacija 1993. bila je najveća na svijetu – 19.810 % a postojala je i novčanica od 500,000.000.000 dinara.

 

U Haaškom zatvoru su bila dvojica njezinih predsjednika – Slobodan Milošević i Milan Milutinović, te mnogobrojni političari, ministri i generali. Milošević je nasilno srušen nakon lažiranja izbora u studenom 2000. godine. Premijer Zoran Đinđić, koji je pokušao vratiti Srbiju na put demokratskog razvoja, ubijen je u atentatu 2003. godine. Kao što piše Dušan Bilandžić, veliki poznavatelj prilika u Srbiji, srpski narod unatoč nekim pokušajima, nije imao snage suprotstaviti se velikosrpskoj ideologiji, ostvariti prekretnicu, prihvatiti modernizaciju i prilagoditi se modernim magistralnim europskim integracijama. Izostali su demokratski procesi i tranzicija koji se ostvaruju u ostalim postkomunističkim zemljama istočne Europe. Srbija ima razorenu ekonomiju a nezaposlenost je prošle godine bila veća od 25%. Prema stopi siromaštva nalazila se tek ispred Albanije, Gruzije, Moldavije i BiH, a ima i jednu od najbolje organiziranih mafija u Europi.

 

 

 

Srbija je danas društvo u potrazi za novim identitetom i vrijednostima, iako su nacionalno podijeljena nacija u problemima zbog lažnih mitova o sebi u koje su povjerovali. Međutim, kako piše Bilandžić, zahtjev za revizijom stoljetne tradicije traži odricanje od dijela osobnoga i nacionalnog identiteta, a revizija se tradicije još doživljava kao izdaja srpstva, pravoslavlja i predaka te kao put u osobni i nacionalni nihilizam, što je vidljivo i po stajalištima političkih elita oko samostalnosti Kosova. Neovisnost su nevoljko i tvrdoglavo objavili tek u svibnju 2006. nakon što je Crna Gora izašla iz zajedničke države, što srbijanska vlada jedno vrijeme nije htjela priznati.

 

Srbija je danas društvo u potrazi za novim identitetom i vrijednostima, iako su nacionalno podijeljena nacija u problemima zbog lažnih mitova o sebi u koje su povjerovali. Međutim, kako piše Bilandžić, zahtjev za revizijom stoljetne tradicije traži odricanje od dijela osobnoga i nacionalnog identiteta, a revizija se tradicije još doživljava kao izdaja srpstva, pravoslavlja i predaka te kao put u osobni i nacionalni nihilizam, što je vidljivo i po stajalištima političkih elita oko samostalnosti Kosova. 

Faktički još 1999. a formalno 2008. Srbija je ostala i bez Kosova, kojeg je međunarodna zajednica priznala kao samostalnu državu, uz veliko protivljenje Srbije i Rusije. Odbijaju članstvo u NATO-u a neizvjestan je i put prema članstvu u Europskoj uniji. Od značajnijih uspjeha mogu se pohvaliti mnogobrojnim filmskim nagradama, koje u ime Srbije osvaja redatelj Emir (Nemanja) Kusturica ali je porazna činjenica da se Srbi sve više pojavljuju kao usputni negativni likovi zapadnjačkih filmova. U pogledu glazbenih uspjeha, osvojili su Eurosong 2007., zahvaljujući Mariji Šerifović i pjesmi Molitva, što im je osiguralo domaćinstvo tog prestižnog glazbenog događaja.

 

Srbija ima perspektivu da postane „normalna“ država ali očito još ne postoji dovoljno političke volje i snage da se priznaju pogreške i krene naprijed. Kao što kaže Bilandžić, možda će taj proces ubrzati činjenica da su ratovi u razdoblju 1991-1999. pokopali sve iluzije i nade o Velikoj Srbiji, koja je ranije bila glavnim uzrokom sukoba u prijašnjoj Jugoslaviji te uzrokom gotovo stogodišnjeg sukoba na Balkanu. Uz to, desetogodišnja kriza i ratovi iscrpili su sve rezerve i volju za nove ratne avanture, a život – koji je jači od ideologije -  prisiljava vlasti da zbog gospodarskih interesa, obnove i učvrste odnose sa susjedima. Na koncu, globalizacija ima sve veći utjecaj i na ovim prostorima a međunarodna zajednica će učiniti sve da jugoistok Europe pripoji Zapadu.    

 

BOSNA I HERCEGOVINA

 

Tanovićev Oskar najsvjetlija točka

 

Bosna i Hercegovina je prošla najteži put do neovisnosti a i danas je nedefinirana i neetablirana država, sastavljena od dva entiteta i tri naroda (Bošnjaci-Muslimani, Hrvati i Srbi) različitih interesa i očekivanja. Iako se redovito provode izbori za sve razine vlasti, državom u biti upravlja visoki predstavnik, kojeg bira međunarodna zajednica i koji ima pravo veta na sve odluke državnog parlamenta i vlade te pravo smjene bilo kojeg dužnosnika.

 

Bosanskohercegovačku samostalnost praktički su proglasili Bošnjaci i Hrvati 1991. a bosanskohercegovački su Srbi u proljeće 1992., uz pomoć JNA, a prema programu stvaranja Velike Srbije otpočeli rat za priključenje BiH Srbiji. No, potpuno razbijanje i podjela BiH nisu uspjeli, i to iz dva razloga: Bošnjaci su stvorili svoju vojsku, koja se nije dala poraziti, a međunarodna je zajednica, osobito SAD, priznala BiH te spriječila njezinu podjelu.

 

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. osiguran je prekid rata u Bosni i Hercegovini ali je država nelogično podijeljena na dvije teritorijalne cjeline – Federaciju BiH (u kojoj žive Bošnjaci-Muslimani i Hrvati) te Republiku Srpsku (koja je tijekom rata etnički očišćena i u kojoj žive uglavnom Srbi). Te dvije cjeline, uz distrikt Brčko, u stvarnosti funkcioniraju kao zasebni entiteti i nalaze vrlo malo suglasja oko zajedničkih državnih interesa. Istodobno u Federaciji, Hrvati kao najmalobrojniji narod, koji je brojčano najviše stradao u ratu, unatoč svojoj konstitutivnosti, zbog nadglasavanja većinskog naroda, gubi poziciju odlučivanja o svojoj sudbini.

 

Bosna i Hercegovina je prošla najteži put do neovisnosti a i danas je nedefinirana i neetablirana država, sastavljena od dva entiteta i tri naroda (Bošnjaci-Muslimani, Hrvati i Srbi) različitih interesa i očekivanja. Iako se redovito provode izbori za sve razine vlasti, državom u biti upravlja visoki predstavnik, kojeg bira međunarodna zajednica i koji ima pravo veta na sve odluke državnog parlamenta i vlade te pravo smjene bilo kojeg dužnosnika. 

Ova je država pogođena najkrvavijim ratom i najvećim stradanjima ljudi i imovine. Među ostalim, izvršen je genocid u Srebrenici, najveći nakon Drugog svjetskog rata. Uz sukobe Srba i Bošnjaka, Srba i Hrvata te Bošnjaka i Hrvata, postojao je i međubošnjački sukob. Država još funkcionira po etničkim a ne političkim ili socijalnim načelima. Krah gospodarstva, nezaposlenost, inflacija i općenito društvena nerazvijenost, ovu zemlju svrstavaju na top ljestvici daleko iza ostalih tranzicijskih zemalja. Zbog nesređene političke i gospodarske situacije, euro-atlantske perspektive se čine dalekima. Ipak, Bosna i Hercegovina je u lipnju 2008. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, čime je započela svoj put prema europskim integracijama. Od pozitivnih činjenica, vrijedi istaknuti kako je jedina država na području bivše Jugoslavija koja je osvojila Oscar. Film „Ničija zemlja“ Danisa Tanovića 2001. dobio je prestižnu filmsku nagradu kao najbolji strani film te godine.

 

CRNA GORA

 

Napredak uz isprike i ruska ulaganja

 

Crna Gora je bila najmanja jugoslavenska republika. U ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovala je na strani Srbije te je dugo podržavala Miloševićevu velikosrpsku politiku. Tijekom rata su imali značajan antiratni pokret, kojeg kasnije podržavaju i političari na čelu sa Đukanovićem, Vujanovićem iMarovićem, zbog čega NATO 1999. ne bombardira Crnu Goru. Zajedno sa Srbijom činila je Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je 2003. postala državna zajednica Srbije i Crne Gore. Svojevrsnim pokajanjem zbog sudjelovanja u velikosrpskoj agresiji te službenim državnim isprikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Crna Gora se iskupila i stekla naklonost susjednih zemalja.

 

Iako ju nagriza unutarnji sukob i problem identiteta (između građana usmjerenih stoljetnoj crnogorskoj tradiciji i prosrpski orijentiranima), Crna Gora bilježi gospodarski rast, uglavnom zahvaljujući rasprodaji imovine i ruskim ulaganjima. Turizam je jedna od važnih stavki razvoja.

Nakon referenduma 2006. uz nekoliko postotaka razlike, postaje neovisna država, kao posljednja bivša jugoslavenska republika koja je iskoristila Ustav iz 1974. koji je omogućavao razdruživanje. Iako ju nagriza unutarnji sukob i problem identiteta (između građana usmjerenih stoljetnoj crnogorskoj tradiciji i prosrpski orijentiranima), bilježi gospodarski rast, uglavnom zahvaljujući rasprodaji imovine i ruskim ulaganjima. Turizam je jedna od važnih stavki razvoja. Parafirali su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom a na putu približavanja europskim integracijama koristi se hrvatskim iskustvima.

 

MAKEDONIJA

 

Atentati i tragične smrti

 

Makedonija je danas kandidat za članstvo u Europskoj uniji ali je neizvjestan datum početka pregovora. Izvršen je neuspješni atentat na prvog makedonskog predsjednika Kiru Gligorova, a u zrakoplovnoj nesreći, tijekom posjeta Bosni i Hercegovini poginuo je predsjednik Boris Trajkovski. Prema podacima Svjetske banke, više od 20% stanovništva preživljava s manje od 1,5 US$ na dan.

Makedonija je bila pošteđena ratnih sukoba iako je imala kratkotrajni rat s pobunjenim Albancima. Još je opterećena mnogobrojnim etničkim, socijalnim i ekonomskim problemima, a zbog protivljenja susjedne Grčke, u međunarodnim odnosima nema pravo korištenja svoga imena, već nastupa kao FYRM - Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. Upravo ime, iza kojeg se krije sukob identiteta Makedonije i Grčke, bilo joj je zapreka i za dobivanje pozivnice za ulazak u NATO savez u travnju 2008. Podsjetimo, Makedonci su u 20. stoljeću živjeli u stalnome strahu od podjele njihove zemlje.

 

To se u ratovima na prostoru Jugoslavije ipak nije dogodilo, jer su Makedoniju štitili SAD-e i zemlje Europske unije. Srbija pak koja je sudjelovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH, nije imala snage intervenirati i u Makedoniji. Uz to, Makedonci su, pod dojmom početno uspješne srpske ratne kampanje u Hrvatskoj i BiH, čak i molili Srbiju da, zbog opasnosti od Bugarske i Grčke, ostanu u sklopu Savezne Republike Jugoslavije. Naprotiv, nije bilo razloga za takav strah jer je Bugarska priznala Makedoniju a Grčka je, pod pritiscima EU, svoje neslaganje svela na političke i ekonomske pritiske prema Makedoniji. Makedonija je danas kandidat za članstvo u Europskoj uniji ali je neizvjestan datum početka pregovora.

 

Izvršen je neuspješni atentat na prvog makedonskog predsjednika Kiru Gligorova, a u zrakoplovnoj nesreći, tijekom posjeta Bosni i Hercegovini poginuo je predsjednik Boris Trajkovski. Prema podacima Svjetske banke, više od 20% stanovništva preživljava s manje od 1,5 US$ na dan. Nezaposlenost je 2008. iznosila više od 35% a uvoz je bio veći oko milijardu dolara od izvoza. Najveća zvijezda im je bio tragično poginuli pjevač Toše Proeski, koji je uživao popularnost na prostorima cijele bivše države.

 

KOSOVO

 

Kosovo je na 4. mjestu u svijetu po korupciji. Nezaposlenost je 2008. iznosila oko 40%, izvoz 300 milijuna dolara a uvoz 3 milijarde dolara. Albanska kosovska mafija poznata je kao najbeskrupuloznija u Europi a bavi se narkoticima i trgovinom bijelim robljem. Nemaju problema s nacionalnom i državnom identifikacijom. Konačno su ostvarili ono čemu su puna dva desetljeća težili u nacionalnom i političkom smislu. 

Najmlađa populacija živi u zemlji punoj korupcije

 

Kosovo još od 1999. funkcionira izvan državno-pravnog okvira Srbije, pod kontrolom međunarodne zajednice. Nasilno ukidanje ustavne autonomije Kosova od strane Slobodana Miloševića krajem osamdesetih godina, te represija koju je započeo na tom prostoru, zapravo je označila početak raspada bivše Jugoslavije. Devedesete godine označile su totalnu represiju srbijanskog režima nad Albancima na Kosovu. Ukinute su sve albanske institucije, započelo je izbacivanje s posla, ukinuti su nastava i televizijske postaje na albanskom jeziku. Provođena su stalna hapšenja i teror.

 

Kad je Milošević osjetio da gubi vlast, započeo je „kosovsko konačno rješenje“, što je dovelo do neviđenog, milijunskog izbjegličkog vala, što je izazvalo združeno NATO bombardiranje Beograda i Srbije te NATO-ova intervencija na Kosovu. U takvom okružju uspostavljene su albanske kosovske institucije i provedeni su izbori za parlament, izvan suvereniteta Srbije. 2006. godine započeli su pregovori o rješenju statusa bivše pokrajine. Međutim, njihov totalni neuspjeh bio je signal međunarodnoj zajednici da donese odluku o priznanju Kosova, što je učinjeno u veljači 2008., čime je Kosovo postalo sedma država, nastala na području bivše Jugoslavije.

 

Uz protivljenje Srbije, nakon priznanja SAD-a te te najvažnijih europskih država, Kosovo su priznali i Slovenija i Hrvatska, dok je Bosna i Hercegovina to odbila učiniti, zbog unutarnjih sukoba. Kosovo je još u Jugoslaviji bilo najnerazvijeniji dio države. Nacionalni dohodak per capita bio je sedam puta veći u Sloveniji nego na Kosovu. Ondje je službena valuta euro, gospodarstvo je gotovo uništeno a prosječna plaća ne prelazi 200 eura. Oko 45% stanovništva živi s prihodima od 1 US$ na dan.

 

Na 4. su mjestu u svijetu po korupciji. Nezaposlenost je 2008. iznosila oko 40%, izvoz 300 milijuna dolara a uvoz 3 milijarde dolara. Albanska kosovska mafija poznata je kao najbeskrupuloznija u Europi a bavi se narkoticima i trgovinom bijelim robljem. Nemaju problema s nacionalnom i državnom identifikacijom. Konačno su ostvarili ono čemu su puna dva desetljeća težili u nacionalnom i političkom smislu. Inače, svi se Albanci u – Albaniji, Crnoj Gori, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji i Kosovu – smatraju dijelovima jedne jedinstvene nacije – albanske i povezani su fizički s matičnom zemljom u jednu geopolitičku cjelinu.

 

Imajući u vidu tu činjenicu, te njihovu neuništivu težnju za nacionalnim sjedinjenjem, Bilandžić predviđa kako će se ta podijeljenost teško održati, ali dodaje kako eventualno sjedinjenje u Veliku Albaniju u sadašnjim vremenima nije aktualno ili je odgođeno za neka druga vremena. U prilog toj tvrdnji, govori i činjenica da Albanija prihvaća trenutačni status Kosova i položaj Albanaca u susjednim zemljama. Na koncu vrijedi spomenuti kako Kosovo ima najbrojniju populaciju od 18 do 35 godina u Europi.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

raspad jugoslavije, crna gora, makedonija, slovenija, srbija, hrvatsla, jugoslavija