A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/E-F/emanuil-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

PREDSTAVLJAMO Boris Malinović i Emanuil: Mesta gde ne mogu sam | Politika+
Elizabeta Hrstić

INTERVJU: PREDSTAVLJAMO Boris Malinović i Emanuil: Mesta gde ne mogu sam

"Koncerti su zapravo vrhunski izraz Emanuila. Tu se događa nešto važno..."

Piše: Elizabeta Hrstić

Novosadska grupa Emanuil je osnovana krajem 2002. godine. Kako kažu članovi benda –‘kao nastavak dugog prijateljstva članova i zajedničkog interesovanja za muziku i umetnost’... Pa eto, da nije bilo zajedničkih interesa za muziku i umjetnost (povezao nas je nastup Wovenhanda u Novom Sadu i Šibeniku), niti ja ne bih (barem ne u skoro vrijeme) čula za ovaj doista poseban bend, pa je malo vjerojatno da bismo danas predstavljali posljednji album ove grupe i razgovarali s njenim frontmenom, Borisom Malinovićem. 

Rekao bih da smo u Srbiji, ali i lokalno u Novom Sadu definicija undergrounda. Krug ljudi koji je čuo našu muziku je veoma uzak, ipak oni koji jesu ili ih odbije ili im postane bitna. Gotovo da nismo nailazili na indiferentan stav.

Možete li sami sebe svrstati u neku "glazbenu ladicu"? Koji su vaši utjecaji? Što vam je zanimljivo u etno glazbi?

Danas imamo priliku da se pretstavimo javnosti koristeći društvene mreže poput myspacea, facebooka i dr. gde vam ponude moguće „glazbene ladice“, među kojima je često i ona other, ipak odabrali smo opciju alternative, indie, rock koja ostavlja dosta prostora publici. Prvi bendovi i autori koji mi padaju na pamet, koji nas nadahnjuju su
Joy Division, Nick Cave, David Eugene Edwards (odnosno 16 Horsepower i Woven Hand), Lift to Experience, Pale Saints, The Cure, REM, Swans... Kada govorimo o etno muzici zanimljivo je kada do izražaja dolazi onaj autorski momenat koji se sreće na primer kod Lajka Feliksa ili Davida Edwardsa ili Johnnyja Casha, koji koliko god se oslonili na tradicionalne elemente, uvek iz njihovih dela izranja lični potpis.

Tko od članova piše glazbu. Tko tekstove? Pretpostavljam da više-manje sve radite zajedno... ali zanimljivo bi bilo pročitati na koji način nastaje jedna vaša pjesma... Gdje se ona rađa? Kreće iz impresije ili...?


Tekstove pišemo
Borislav Prodanović i moja malenkost, dok muzika najčešće nastaje na probama, tako što svaki član unese u pesmu ono što joj je potrebno. To šta joj je potrebno se možda ne zna unapred, ali se traži. Sa druge strane, uvek se prepozna šta joj nije potrebno. Ponekad neko donese neki temu, rif sa kojim se ekspirimentiše, koji se razvije ili možda i izbaci i ostane sve što ga je okruživalo. Razni su putevi do pesme. Tekstovi najčešće polaze od jednog ili dva stiha, za koje se poput predmeta koji se nađu u vidnom polju ne zna u kom trenutku su prešli granicu i sišli u srce. Tada se bavim njihovim razvojem dok ne prepoznam kraj.


Boris Malinović

Prijatelji ste već dulje vrijeme i imate zajedničke sklonosti. Koliko je to bitno za bend, slični svjetonazori, zajednička proživljavanja... koliko je bitno srce, a u kojoj mjeri intelekt?


Da, smatram da je važno da članovi benda budu i prijatelji. Bend je uvek čudo. Kako uskladiti pet volja, kako prepoznati interese, kako prevazići probleme? ... Verujem da je srcu potreban intelekt koliko i ribaru mreža.

Da, smatram da je važno da članovi benda budu i prijatelji. Bend je uvek čudo. Kako uskladiti pet volja, kako prepoznati interese (u svom izvornom značenju ono što je između bića), kako prevazići probleme? Bend u svakom slučaju ima moć da transformiše članove, a to se može i osetiti ukoliko se osvrnemo na diskografiju. Prijateljstvo među članovima čini da se prepoznaju nijanse, čini komunikaciju i stvaralaštvo suptilnim. Verujem da je srcu potreban intelekt koliko i ribaru mreža.

Ovo vam je već drugi album, već ste ga i predstavljali publici, pripremate treći... svirate već dulje vrijeme, pa mi recite kako kotirate u svojem gradu, odnosno u Srbiji? Albume ste izdali - prvi u privatnoj produkciji, drugi u nezavisnoj maloj kući iz Zadra. Imate li svoju vjernu publiku? Kakav je profil vaše publike, kako izgledaju vaši koncerti?


Koncerti su zapravo vrhunski izraz Emanuila. Tu se događa nešto važno, to je prostor u kom pesme otkivaju nova značenja, nove interpretacije, to je prostor u kojem se pobeđuje ili gubi, pada i ustaje, sreće sa publikom.

Rekao bih da smo u Srbiji, ali i lokalno u Novom Sadu definicija undergrounda. Krug ljudi koji je čuo našu muziku je veoma uzak, ipak oni koji jesu ili ih odbije ili im postane bitna. Gotovo da nismo nailazili na indiferentan stav. Nakon koncerata često upoznajemo publiku, postajemo prijatelji... Jedan od fanova - prijatelja, Dragan Radić je i finansirao snimanje drugog albuma. To što je publika malobrojna ne vidim samo kao našu odgovornost (iako je ne poričem), već je uslovljena i malim brojem koncertnih prostora, nedostatkom izdavačkih kuća, časopisa i fanzina venzanih za pop i sub kulturne pojave, da tako kažem nedostatak distribucije, društveno - istorijske okolnosti itd. Opet, internet otvara nove mogućnosti. Tako je Robert Vodanović- Čopor video spot za pesmu Izađi, koju smo postavili na You Tubeu i predložio nam da izdamo drugi album za njegovu izdavačku kuću - Brlog Records. Zahvaljujući internetu, upućenost postaje vidljiva, sredina nema apsolutnu moć determinacije.

Koncerti su zapravo vrhunski izraz Emanuila. Tu se događa nešto važno, to je prostor u kom pesme otkivaju nova značenja, nove interpretacije, to je prostor u kojem se pobeđuje ili gubi, pada i ustaje, sreće sa publikom. Kakva je publika? Pokušavam da pronađem nešto zajedničko publici na našim koncertima... možda bi sve mogla da veže osetljivost na glasan mol..












Novi Sad ima jaku alternativnu rock-scenu. Ima mnogo jakih, izrazito urbanih bendova, koliko je jaka 'konkurencija'?

Od bendova iz Novog Sada koji mi znače, izdvojio bih Mesta, Stranded, Izmena Vremena, Voda Nad Vodama, Gradovi Utočišta, Magnetic Poetry, Hton, Distorzija
Motorne Testere... U Novom Sadu je u poslednjih godinu dana u okviru projekta Improstor organizovano dosta značajnih koncerata ekspirimentalne i nove muzike, što je još značajnije, sve je plod čistog entuzijazma, s obzirom da ne postoji podrška kulturnih institucija.

Jeste li nastupali negdje u Hrvatskoj? Planirate li?

Još nismo, ali bi voleli.

S kim biste voljeli svirati, surađivati... ili recimo biti nečija predgrupa?


Woven Hand, Grinderman, Bright Channel...


Otkuda ime grupe Emanuil? Ponešto je nagoviješteno i u istoimenoj pjesmi... očito vam nešto više znači?


Zašto da ne, Emanuil je najlepše ime!


 

 

 

 



Emanuil seme kraj Adamove glave
Raste krvlju pravednika s drveta slivenom
Emanuil ptica koja čini jato
Svetlom topi sleđjen plamen lica
Emanuil glasom draga srca
Nežnošću slobodno svetove pomera
Raduj se devojko živ sam
U utrobi tvojoj moj je sjaj
Slika reči ustale iz mrtvih
Slava zvonom pokazuje beskraj


(Emanuil)



 

 

 

 


Boris, imaš zanimljiv vokal, ne mogu odoljeti, a da te ne upitam - jesi li se ikad okušao u pjevanju opernih arija, mislim onako malo za svoju dušu ;) ?


Pevao sam nekoliko godina u horu. Kada bi se spremala kompozicija u kojoj postoje i solo baritonske deonice priželjkivao sam ponudu koja se nikada nije dogodila. Neke od tih deonica sam pevao za svoju dušu.


Koliko ste se promijenili od početne ideje.. .jeste li se s novim albumom približili modernijem zvuku? Kakav će biti vaš 3. album? I do koje mjere uopće možete ili želite postati 'komercijalan' bend?


Jedna od poslednjih želja „kralja popa“ Michaela Jacksona vezana je za iskustvo koje će poneti publika nakon njegovog koncerta. Želeo je da to iskustvo bude potpuno
novo za njih, nešto što nisu i nigde neće proživeti. Svest o tome duboko potresa pitanje komercijalnog. Treći album će biti manje hermetičan od prethodnog . Sada imamo i novog člana, Filipa Đurovića, koji takođe svira gitaru, aranžmani su za nijansu kompleksiniji. Koliko će treći album biti komunikativniji ostaje da vidimo.

........

 

........

 


PREDSTAVLJAMO
EMANUIL: MESTA NA KOJA NE MOGU SAM


Današnju postavu benda čine Boris (vokal), Peđa (gitara), Filip (gitara), Gordan (bas), Borislav (bubnjevi). Na ovom albumu je svirao je i Vladan (klavijature).

Emanuil je od početka stvarao isključivo autorske pjesme, osebujnog
underground zvuka. Prvi album Ptica koja čini jato izdali su u vlastitoj režiji. U studiju (Road, Rumenka)  snimili su najprije demo drugog albuma koji je neko vrijeme kružio kao najava, da bi drugi album Mesta gde ne mogu sam konačno priveden kraju 2010. Snimljeni su spotovi za pjesme Izađi i Još jednom. Bend trenutno priprema treći album.



Na albumu Mesta gde ne mogu sam sjajno su se isprepleli moderni utjecaji i lokalna duhovna glazbena tradicija. Napose vokal njeguje svu ljepotu i jednostavnost arhaičnog izraza, a i tekstovi su koncipirani na takav, pomalo zagonetan način... očito da se vole poigravati jezikom, sintaksom, mnogostrukošću značenja. Tekstovi su često jednostavni, ali vrlo sadržajni ili pak bogato poetični, metaforični, osjeća se i duh nadrealističke poezije, no impresija je uvijek tu, nema stiha koji je sam sebi svrhom.

Odavde dalje sve je ništa
Iza kuće dvorište
U dvorištu pustinja
Nemam više želje da živim sa tobom
Tvoj svakodnevni noćni, mrtvi život
U najvećem gradu na svetu

Odričem te se

Tamo gde sam stigao bilo je iznutra
Corpus Christi tiha svetlost predveče
More mi umiva stopala
Vetar duva gde hoće
Istino koja si ljubav
Na najusamljenijoj plaži na svetu

Susrećem te

Amerika se graniči sa Bogom


(Corpus Christi)


Da, dok se sluša ovaj album, osjete se i prepoznatljivi uzori, ali taj miks tradicionalnog sa post rock utjecajima izrazito je originalan, nikad ne odlaze u maniru, repetitivnost nikad nije trivijalna, baš naprotiv – posve je hipnotična. Pjesme krenu jednostavno, s jasnom melodijskom linijom, a nastavljaju se u psihodeličnom ozračju, sentimentalne ili katkad vizionarski- kontemplativne klavijature zamjenjuje reski prodorni zvuk gitare čija dionica se zadivljujuće razvija, i daje drugoj polovici gotovo svake stvari osobine čvrstog rock ugođaja, uz primjese jazza ili pak istočnjačke etno psihodelije. Svi svirači su odlični, bas uzbudljiv, napet i bubnjevi sigurni, moćni, nadahnuti .

Vokal Borisa Malinovića, sjajne dikcije, sugestivan, toplih boja, varira između smirujućeg kristalno čistog basa do u višim dionicama malko baršunasto-raspuklog raspjevanog emotivnog baritona, gdje postiže svoju puninu, teži jednostavnosti u prijelazima. Zanimljivo je i slaganje vokala, upotreba eho efekata na pravim mjestima, kanoniziranje te dinamika, to je ono što ovaj bend doista radi sjajno.


Na albumu je osam pjesama, zadnje dvije su podulje, ali ni sekundu preduge, ujedno i najbolje, najkompleksnije,
Corpus Christi ostavlja bez daha od početka do kraja. Dvije pjesme izdane su kao video spotovi, na visokom nivou, album je prilično ujednačen u kvaliteti i nema pjesme koja nije posebno zanimljiva. Počinje s već na prvo slušanje dopadljivom, zarazno ritmičnom i lelujavo melodičnom - Izađi, pa preko misteriozne Još jednom do grandioznog završetka s izvrsno koncipiranom mračnom Danas prvi put čujem kišu, koja se razvija i vokalno-instrumentalno baš onako kako nalaže tekst.

Sunce dva sata dnevno
U prizemlju poliklinike
Pored kreveta čaša vode
I nečiji otisci prstiju

Danas prvi put čujem kišu

Zvuk iznutra ili spolja
Ne znam, Bog zna
Reč je bila pre tišine
Ćutanje nakon nje


(Danas prvi put čujem kišu)


Prva polovica pjesme obojana je melankoličnim sivilom, a u drugoj polovici se prekrasno razgranava, rađa se i rasplamsava životnost dočarana uzbudljivom moćnom gitarom. Nakon svih avantura duha, čini se kao da se feniks rodio iz pepela, bude se vokali, u kanonu rastu i zamiru u jeku. Na kraju još ostaje a capella skladni smiraj. Trenutak konačne spoznaje ili tek savršenog spokoja prije sljedećeg životnog vala…



 

 

 

 




Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

boris prodanović, david eugene edwards, emanuil, boris malinović