A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/C-D/daniel-srb-djapic-104.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Srb nije dorastao zadatku: Pravaši prokockali još jednu priliku za okupljanje | Politika+
Dražen Klarić

KOLUMNA: Srb nije dorastao zadatku: Pravaši prokockali još jednu priliku za okupljanje

Duh počasnog predsjednika Đapića i dalje lebdi nad predsjednikom Srbom. To vide svi. Ili gotovo svi.

FOTO: Daniel Srb
Piše: Dražen Klarić

Pokušaj predsjednika jedine parlamentarne pravaške stranke, Danijela Srba, da uoči izbora okupi sve stranke desne provenijencije u jaku koaliciju nije naišlo na plodno tlo. Ništa čudno, jer kako se nametnuti kao okupljajući faktor kada, niti tri tjedna prije službenog početka kampanje ostaneš bez cijelog jednog županijskog ogranka. Srb se, očito nesvjesno pred potencijalnim partnerima razotkrio kao političar bez stvarnih (ili budimo blaži, jakih) liderskih osobina. Raspustiti, jednu cijelu organizaciju, a riječ je o šibensko-kninskoj, neposredno pred početka predizborne kampanje, pokazatelj je pomanjkanja političke mudrosti.


Srb se, očito nesvjesno pred potencijalnim partnerima razotkrio kao političar bez stvarnih ( ili budimo blaži, jakih) liderskih osobina. Raspustiti, jednu cijelu organizaciju, a riječ je o šibensko-kninskoj, neposredno pred početka predizborne kampanje pokazatelj je pomanjkanja političke mudrosti.

Anto Đapić jedna je od ključnijih figura desnice u posljednjih dvadeset godina. Ako je desnica nekada bila jaka, a danas slaba njemu pripadaju zasluge za uspon ali i krivnja za njezin strmoglavi pad.

Hrvatska desnica danas je bez stvarnog utjecaja na politički život hrvatske (izuzmemo li HDSSB koji je ipak nastao prvenstveno kao Glavašev odgovor HDZ-u i danas je prerastao u ozbiljnu regionalnu stranku). Osim HSP-a niti jedna od njih već godinama nema zastupnika u parlamentu, a i broj HSP-ovi zastupnika više je na razini folklora nego stvarne političke moći.

Anto Đapić jedna je od ključnijih figura desnice u posljednjih dvadeset godina. Ako je desnica nekada bila jaka, a danas slaba njemu pripadaju zasluge za uspon ali i krivnja za njezin strmoglavi pad.

Rastakanje desnog političkog tijela traje već dugo. Najveći krivci za to su upravo HSP, kao najjača parlamentarna desna stranka i HDZ kao najjača stranka centra s jakom desnom frakcijom. Đapić je godinama, autorativno upravljao HSP-om, a stranka je svo vrijeme pod njegovim vodstvom vodila dvostruku politiku. Iako su deklarativno žestoko kritizirali HDZ, svaki put kada bi HDZ-u u Saboru zatrebale njihove ruke, na njih su mogli i računati. Takva politika za posljedicu je imala osipanje glasačkog tijela koje se prirodno okretalo jačoj stranci u tom odnosu, HDZ-u, ali i bezbroj podjela, odlazaka, te isključivanja poput ovog šibensko-kninskog ogranka.

Hrvatska desnica danas je bez stvarnog utjecaja na politički život hrvatske (izuzmemo li HDSSB koji je ipak nastao prvenstveno kao Glavašev odgovor HDZ-u i danas je prerastao u ozbiljnu regionalnu stranku).

Odlazak Pere Kovačevića, Ruže Tomašić, Miroslava Rožića i posebno najpopularnijeg saborskoga zastupnika Tončija Tadića, najavili su kraj jedne ere.  Upravo se u angažmanu gore navedenih zrcalio novu politički put HSP-a. Nakon ratne retorike koja je u mnogim slučajevima prelazila mjeru dobrog ukusa (pogotovo kad je u pitanju bio odnos prema pripadnicima srpske manjine) i posljeratnog mjerenja visine kukuruza, HSP kao stožerna stranka hrvatske desnice trebala je programe i ideje prilagođene novom, mirnodopskom vremenu. Iz ratne, tvrde nacionalne stranke trebala je postati moderna desna stranka koja će se zalagati za očuvanje hrvatskog identiteta, promovirati istine o Domovinskom ratu, kritizirati pomirbu sa Srbijom kada je išla na štetu istine, isticati važnost zaštite nacionalnih dobara, inzistirati na tvrdim pregovaračkim stavovima kada je u pitanju hrvatski teritorij, bilo da se radilo o pregovorima sa susjedima ili EU, štititi prirodna bogatstva zemlje...

Odlazak Pere Kovačevića, Ruže Tomašić, Miroslava Rožića i posebno najpopularnijeg saborskoga zastupnika Tončija Tadića, najavili su kraj jedne ere.

U prvoj polovici dvije tisućite, uistinu je i započela transformacija HSP-a, i iz tog perioda pamtimo niz kvalitetnih zakonskih prijedloga koje su pravaši nudili u Saboru. No, kao i mnogo puta do tada, počinili su kardinalnu grešku prihvaćajući mjesto rezervnog HDZ-ova igrača koji će uletjeti s klupe svaki put kada zatreba. Postojalo je za ovakvo ponašanje vodstva HSP-a i objektivno opravdanje, stranka je predudugo bila deklarativno u oporbi, a u stvarnosti pomagala HDZ-u, no od toga osim nekolicine iz vrha stranke, niz viđenijih članova nisu imalio previše koristi. Istovremeno, gledali su kao druge stranke za nekoliko ruku u Saboru, političkom trgovinom dobivaju dobro plaćene sinekure u ministarstvima i državnim tvrtkama. Biti toliko dugo servis vlasti, a od te vlasti ne imati koristi ili, točnije rečeno, velika većina članova nije imala, za bilo koju stranku prevelik je izazov. Đapić je zbog toga htio pod hitno u Vladu, a Sanader je to itekako koristio. Kada ga je HSP pokuša stisnuti da im vrati uslug,e bivši šef HDZ-a žestoko ih je nagazio. I odgovor birača bio je radikalan, HSP je na prošlim izborima doživio neuspjeh.

Svaki iole jači političar desne provinencije predsjednik je svoje stranke, i naravno ima neriješene račune s Antom Đapićem. koji je tako jedna od glavnih prepreka za okupljanje desnice.

Odlazak Ante Đapića, glavnog kreatora ove neuspješne politike, s čelne pozicije stranke, bila je šansa za novi početak. Očito samo šansa, jer duh počasnog predsjednika Đapića stalno je lebdio nad predsjednikom Srbom. I dok se Kosorica s počasnim predsjednikom Sanaderom odmah razračunala, Tomčić isčezao otkako je Friščić preuzeo HSS, Milanović Račanove perjanice pacifirao il, kao Bandića, eliminirao, Đapić je iz prikrajka vukao poteze i spremao se za novi povratak. I tu leži glavni problem u okupljanju desnice. Ambicije njenih čelnika najbolje se oslikavaju kroz postojanje niza stranaka s pravaškim predznakom. Svaki iole jači političar desne provinencije predsjednik je svoje stranke, i naravno ima neriješene račune s Antom Đapićem. I tako stožerni političar desnice devedesetih, jedna je od glavnih prepreka za okupljanje desnice dvije tisućitih. To vide svi, ili gotovo svi. Đapić i Srb očito ne vide, ili ne žele vidjeti.