Kadroviranja u osovini SDP-HNS ne iznenađuju - scenarij je usavršen u Zagrebu

Srećko Ferenščak u JANAF, Tomislav Dragičević u INA-u, vaš ovdje, naš ondje... i to je okosnica nove ekonomske politike s Gornjeg grada. Stranačko kadroviranje koje bez imalo skrupula postavlja osobe za kojima se godinama vuku repovi milijunskih pronevjera i gospodarskog kriminala. Pomislite da ih upravo zato i promoviraju kako ne bi gubili vrijeme na obuku drugih „menadžera“ tog tipa poslije kojih ostaju prazne blagajne, rasprodana poduzeća, i puni privatni i stranački računi. Trebamo li biti iznenađeni takvim potezima Kukuriku vlasti, točnije, njene osovine SDP-HNS?

Javne natječaje neki su dan ukinuli jer im idu na živce, pa sad svoje stranačke ljude i prijatelje postavljaju bez ikakvih zakonskih ograničenja. No to je vjerojatno i najpoštenije što su odlučili, jer su natječaji bili jeftina farsa s troškovima nauštrb poreznih obveznika.

Ne trebamo, jer već godinama promatramo isti scenarij u Zagrebu.  U našem glavnom gradu, gospodarskom, kulturnom i  drugom središtu, već godinama vlada SDP, a u posljednje tri godine praktično koalicija koja danas upravlja Hrvatskom. Način podjele vlasti i način rada istovjetan je onom koji je sada u provedbi na nacionalnoj razini, a to je signal za alarm. U Zagrebu godinama nisu oporba, a Zagreb skoro svakodnevno puni medije kao „grad slučaj“. Afera oko cijena vrtića u Zagrebu bila je samo  jedna u nizu negativnosti koje stanovnici glavnog grada osjećaju na svojim leđima. SDP-ovci i HNS-ovci će se sigurno braniti alibijem da izvršnu vlast u gradu nemaju oni, već, omraženi im Milan Bandić, ali alibi im je samo djelomično uredan.

Naime, ono što utječe na kvalitetu i standard življenja u Zagrebu generira Zagrebački holding, megatvrtka od dvanaest tisuća zaposlenih, a Holdingom upravlja Gradska skupština, odnosno, SDP-ova većina. Skoro cijeli mandat, počev od svibnja 2009. godine, Milanovićevi ljudi su za sva zla i probleme Zagreba krivili Milana Bandića, pa, tako i za stanje u Holdingu. Međutim, poslije godine dana više se gradonačelnik nije mogao podvaljivati kao Pedro, već je trebalo iskazati zaokret u vođenju tvrtke i potkrijepiti ga novim pozitivnijim rezultatima. No upravo rezultati Holdinga rapidno padaju otkada svu vlast u njemu obnašaju Kukuriku partneri minus IDS.

Reformska opredijeljenost svela se na rezanje proračuna, nagovještaj otpuštanja, Marasove planove i Mrsićeve apaurine. Pokretačkih ideja, planova, mjera, bilo čega što bi podizalo hrvatsko gospodarstvo niti u tragovima.

Nauštrb Zagrepčanki i Zagrepčana urađene su prve političke trgovine koje su za cilj imale učvrstiti osovinu SDP-HNS. Društva za trgovinu trgovala su Zagrebačkim trgovačkim društvima. Uprava Holdinga popunjavala se stranačkim ključem, u Holdingovim podružnicama smjenjivani su uspješni direktori jer su „bandićevci“, a postavljani su, sramotnim takozvanim javnim natječajima, stranački pravovjernici. Javne natječaje su neki dan ukinuli jer im idu na živce, pa sad svoje stranačke ljude i prijatelje postavljaju bez ikakvih zakonskih ograničenja. No to je vjerojatno i najpoštenije što su odlučili, jer su natječaji bili jeftina farsa s troškovima nauštrb poreznih obveznika.

Važnija, odnosno alarmantnija činjenica jest da je, što se tiče poslovne politike, to sve, a rezultira iz mjeseca u mjesec sve većim dubiozama, izostankom bilo kakvih investicija, za isplatu plaća se dižu krediti, a nastavak ovakvog poslovanja vodi k bankrotu. Dakle, SDP u gradu Zagrebu čini sve ono za što na državnoj razini optuživao HDZ, stranačko, a ne stručno kadroviranje, kukavičluk za radikalne poteze, nesposobnost upravljanja javnim financijama, nepotizam i svašta drugo, a to isto očito smjeraju činiti i kao novi vladari Banskih dvora. 

Reformska opredijeljenost svela se na rezanje proračuna, nagovještaj otpuštanja, Marasove planove i Mrsićeve apaurine. Pokretačkih ideja, planova, mjera, bilo čega što bi podizalo hrvatsko gospodarstvo niti u tragovima. Najstrašnije je što glavni partneri već sada hvataju alibi i smišljaju PR planove kako da za buduće promašaje optuže jedan drugoga. Pitanje je dana kada ćemo dobiti informaciju o novom zaduženju, obveznicama, rasprodaji državnih tvrtki i resursa kako bi se pokrili tekući izdaci. Ma koliko izgledalo somnambulno postavlja se pitanje jesu li nam uopće trebali izbori i promjena vlasti, jer kako reče Zlatko Komadina povodom „njegovog“ zakona, to su samo nepotrebni  troškovi za porezne obveznike. Tko izmisli poslovicu Sjaši Kurta da uzjaši Murta, svaka mu čast!