100 dana Vlade: Ne brine mene što se još nisu (s)našli, nego što ostavljaju dojam da se ni neće (s)naći

Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, nakon katastrofalnih vijesti da je brojka nezaposlenih došla do 20 posto, a 90.000 ljudi u ovoj zemlji rade za manje od 2500 tisuće kuna, rekao je da će Vlada morati donijeti još teških odluka da bi se "vidjelo svjetlo na kraju tunela".

Svaka sjednica Vlade počinje s premijerovim manifestom, s par poznatih političkih parola, onda redom ministri i tako iz četvrtka u četvrtak… onda se predsjednik Vlade povuče u svoje odaje gdje smišlja nove parole. I tako je prošlo ovih 100 dana, tako će proći i ova godina, i sljedeća i sve ostale...

I da naravno, ponovio je da će se učinci mjera koje Vlada poduzima i još će poduzeti za oporavak gospodarstva očekuju sredinom 2013. godine. Idemo po redu .

'2500 kuna' – kako zvoni ta brojka… Je li tih 330 eura dovoljno da se plate računi, hrana odjeća, obuća, da si čovjek priušti odlazak recimo u kino, ili ratu kredita za auto, stan ...  i još uštedi koju kunicu, pa da ima za „crne dane“?

Naravno da ne nije, (šta si ti luda, uglavnom je odgovor na ovo moje pitanje), čak ni tzv. prosječna plaća nije dovoljna da vam osigura nekakav normalan život. Ali netko tko ima 15, 17, ili 20 tisuća kuna, tko ima službeni automobil, karticu i mobitel ne može shvatiti nekoga tko mora 'vagati' hoće li ovaj mjesec platiti plin ili struju ili vodu... I nikad nije ni mogao shvatiti, jer to su dva različita svijeta, gdje u jednom pristojne plaće dolaze svakog mjeseca, gdje su vam uredno podmirena sva vaša davanja i zato me izjave vladajuće garniture kada kažu strpite se, bit će bolje, doživljavam kako još jednu provokaciju.

Premijeru još uvijek nije 'sjelo' da je premijer, Čačić za sebe misli da je premijer, koji je privremeno zasjeo na potpredsjedničko mjesto, a ostali ministri idu po principu, prvo skoči pa onda reci hop… 100 dana je prošlo, a ono svjetlo na kraju tunela sve više mi vuče na neki vlak.

Kad će to biti bolje?! ... A vladajući kažu: - U drugoj polovici iduće godine … A ta druga polovica iduće godine nikako da stigne. U međuvremenu nitko od njih ne odaje dojam da zna što napraviti kako bi nam svima bilo bolje. Premijeru još uvijek nije 'sjelo' da je premijer, Čačić za sebe misli da je premijer, koji je privremeno zasjeo na potpredsjedničko mjesto, a ostali ministri idu po sigurnom  principu, prvo skoči pa onda reci hop… i prije no što kažeš hop 100 dana je prošlo, a ono svjetlo na kraju tunela sve više mi vuče na neki vlak.

OK, mnogi će reći, pa što ti očekuješ, tek su prošla tri mjeseca, ljudi se još uvijek nisu snašli.  A ja kažem, ne brine mene to što se oni nisu snašli, nego što odaju dojam da se neće ni snaći. Povećali su PDV (a naravno o tome nije bilo ni riječi o Planu 21 – kojeg se niko više ne sjeća i tri mjeseca je bilo sasvim dovoljno da ga se zaboravi, i zakopa kao da ga nikad ni bilo nije), puštaju se probni baloni o prodaji i privatizaciji (uh, taj plan 21).

Svaka sjednica Vlade počinje s premijerovim manifestom, s par poznatih političkih parola, onda redom ministri i tako iz četvrtka u četvrtak… onda se predsjednik Vlade povuče u svoje odaje gdje smišlja nove parole. I tako je prošlo ovih 100 dana, tako će proći i ova godina, i sljedeća i sve ostale..

Mi ćemo i dalje smišljati kako preliti iz šupljeg u prazno, kukat ćemo jedni drugima, gledati svaki dan nove priče o propasti još jedne tvrtke u kojoj radnici nisu dobili 5, 7 10 plaća, a direktor se voza u bijesnom autu, čiji je vlasnik njegova privatna tvrtka koja se 'oh, kako slučajno, bavi istim poslom kako i državna, u kojoj je on prvi čovjek..

I da čekat ćemo da institucije države odrade svoj posao. I nikada ne dočekati to 'bolje 'sutra.. A ja bih tako želja dočekati to bolje 'danas'..