Hrvatska

AMERIČKI SAN: Bože Skoko donosi priču iz Kalifornije: Miljenko Grgić, Hrvat koji je promijenio povijest vina u SAD-u

Priča je to o čovjeku koji je proširio vidike i uspio pokraj poznatijih i razvikanijih.

Piše: Božo Skoko

Vozite li se cestom br. 29 kroz najpoznatiju američku vinorodnu regiju - dolinu Napa na sjeveru Kalifornije, negdje u njezinu središnjem i ujedno najljepšem dijelu, gdje idilu vinograda dodatno krase slikovite vinarije, pozornost će vam odjednom privući hrvatska zastava. Ona se vijori kraj ceste tik uz američku, koja redovito krasi kuće i imanja diljem Kalifornije. Čak i manje upućeni znaju da je ovo nadaleko poznata vinarija Grgich – Hills i da trobojnica s grbom, pored američkih „Stars and Stripes“, predstavlja domovinu Miljenka Grgicha, čovjeka koji je promijenio povijest proizvodnje vina u Sjedinjenim Američkim Državama.

Grgić je u ožujku 2008. među prvima ušao u kuću najslavnijih svjetskih vinara – Vinters Hall of Fame, koja je osnovana pri Culinary Institute of America

Ova vas vinarija zasigurno neće očarati veličinom ili raskoši svojih građevina, poput nekih u susjedstvu koje su daleko poznatije po svojim arhitektima, umjetničkim djelima i obiteljskoj tradiciji nego po kvalitetnim vinima. Međutim, ova jednostavna  ali ugledna vinarija i njezin vlasnik imaju zasigurno jednu od najzanimljivijih priča u povijesti ovog kraja. Priča je to o siromašnom Hrvatu koji je ostvario „američki san“. Priča je to o useljeniku koji je proširio vidike i mogućnosti svojoj novoj domovini, pokazavši svijetu da se njezina vina mogu ravnopravno nositi s puno razvikanijima, poznatijima i priznatijima iz Europe, posebice Francuske, kojoj se stoljećima nitko nije usudio narušiti imidž domovine nakvalitetnijih vina na svijetu.

Miljenko ili Mike (kako ga Amerikanci radije zovu) danas je 87-ogodišnjak. No, to ni po čemu nismo mogli zaključiti kad smo ga susreli tijekom srpanjskog popodneva, kako sa širokim smiješkom na licu i prepoznatljivom „francuzicom“ na glavi, sigurnog koraka poput mladića obilazi vinariju i pozdravlja mnogobrojne turiste, koji svakog dana dolaze na kušanje vina, te kupuju butelje i suvenire s Mikeovim potpisom. Mnogi od njih kažu kako je ovaj vinar živa legenda. Ne samo zbog svoje životne priče, već i zbog činjenice da u osmom desetljeću i dalje – ne samo da radi na imanju – već i podiže novu vinariju u Hrvatskoj, gdje je ovog proljeća proveo gotovo tri mjeseca, brinući o vinogradu, tražeći nove radnike i boreći se s hrvatskom birokracijom. Mike se na to samo nasmije kao da mu godine ništa i ne znače.

Prvi put u povijesti jedno kalifornijsko vino proglašeno je boljim od francuskog. Bio je to Chardonnay vinarije Chateau Montelena iz 1973. koje je proizveo upravo Miljenko Grgić

Kao da je bilo jučer kad je u ljeto 1954. godine prekinuo studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i napustio rodnu Hrvatsku, samo sa 34 dolara (koje je skrio u potplat cipele) i jugoslavenskom putovnicom (koja je vrijedila samo četiri mjeseca) i zaputio se na studijski boravak u Zapadnu Njemačku, odakle se otisnuo na put pun neizvjesnoti, najprije u Kanadu, a potom i u Kaliforniju. Zasigurno tada nije mogao ni sanjati da će pedesetak godina poslije, u ožujku 2008. među prvima ući u kuću najslavnijih svjetskih vinara – Vinters Hall of Fame, koja je osnovana pri Culinary Institute of America. Između ta dva značajna datuma, kao na filmskoj vrpci, odvio se cijeli jedan život prepun borbe, uspjeha i padova, te strahova i nada začinjenih vizijom i vjerom. Mnogi će reći kako je njegov život bio ispunjen i s podosta sreće. Zasigurno jest, ali – netko mudar reče – sreća je ionako produkt upornosti i stalnog stvaranja okolnosti za uspjeh. A Miljenko je to radio punih dvadeset godina, otkako je 1958. stigao u Kaliforniju kako bi se zaposlio kao pomoćni radnik u vinariji, do sedamdesetih godina kad je konačno preuzeo proizvodnju vina u vinariji Chateau Montelena, s pomalo nerealnom željom da napravi najbolji Chardonnay na svijetu.

Upornost i stalno dokazivanje se isplatilo 1976. godine. Bilo je to negdje na pola Grgićeva iseljeničkog puta. Doslovce dogodilo se čudo u Parizu. Bila je to povijesna degustacija, na kojoj su francuski stručnjaci uspoređivali neka od najslavnijih svojih vina s novom generacijom manje poznatih kalifornijskih vina, koja su do tada imala imidž ispodprosječnosti i jeftinoće. Nisu mogli ni sanjati da će njihovo slijepo kušanje potpuno izmijeniti vinsku industriju i potaknuti novi početak za vinogradarstvo i vinarstvo na novim kontinentima daleko od Europe. Naime, prvi put u povijesti jedno kalifornijsko vino proglašeno je boljim od francuskog. Bio je to Chardonnay vinarije Chateau Montelena iz 1973. koje je proizveo upravo Miljenko Grgić, kombinirajući iskustva iz rodne Dalmacije gdje je o vinima učio od svoga oca Nikole, stečena znanja s fakulteta i iskustva iz nekoliko kalifornijskih vinarija, gdje je radio kao pomoćnik. Taj događaj mu je osigurao pravu američku šansu.

1997., četrdeset i tri godine nakon što je otišao iz Hrvatske, Grgić je od Agronomskog fakulteta u Zagrebu konačno dobio diplomu iz vinogradarstva i vinarstva, budući da pedesetih godina nije uspio završiti studij, iako ga je doveo do kraja.

Flaša vina koje je proslavilo Ameriku završila je u glasovitoj zbirci Nacionalnog muzeja američke povijesti a nije dugo trebalo čekati da se upravo Grgićevo vino počne točiti u Bijeloj kući. Sve to mu je osiguralo popularnost među kalifornijskim vinarima ali i dalo snage da krene u samostalan posao. Samo godinu dana poslije, na američki Dan neovisnosti 4. srpnja 1977. zajedno s novim partnerom,  Austinom Hillsom poslovnim čovjekom iz San Francisca, utemeljio je novu vinariju, koju danas poznajemo kao „Grgich Hills“.

Danas vinarija uzgaja vlastito grožđe na 162 hektara prvorazrednih vinograda u dolini Napa. Njezina godišnja proizvodnja iznosi oko 80 tisuća sanduka i uglavnom je naručena unaprijed. Miljenko Grgić se zalaže da proizvodnja ne prijeđe sto tisuća sanduka kako ne bi stradala kvaliteta nauštrb kvantitete. Vinarija proizvodi šest različitih vina, iako polovicu proizvodnje i dalje čini Chardonnay koji je i proslavio Grgića. Grgich Hills Cabernet Sauvignon, vino koje je uvršteno među 100 najvećih vinskih legendi svijeta, čini otprilike četvrtinu proizvodnje. Uz njih proizvodi Zinfandel, Merlot, Fume Blanc i jedno predikatno, koje je dobilo ime po Miljenkovoj kćerki jedinici – Violeta.

Iako Miljenko još uvijek osobno nadgleda proizvodnju vina, budućnost vinarije je osigurana, zahvaljujući mladim, obrazovanim i predanim snagama. Proizvodnju vina vodi Miljenkov nećak Ivo Jeramaz, koji je na njegov nagovor 1986. napustio rodni Metković i došao stjecati znanje i iskustvo u vinariji. Grgićeva kći Violeta glavna je direktorica i ujedno direktorica prodaje. Njihov uspjeh u proizvodnji vina dao je poticaj Miljenku da se više posveti svojoj staroj domovini i snu o vinariji na poluotoku Pelješcu.

Naime, nakon pada komunizma, Grgić se 1995. vratio u Hrvatsku i kupio kamenu kuću u Trsteniku na poluotoku Pelješcu, udaljenu 120 kilometara od njegova rodnog sela Desne u jadranskom zaleđu. Znao je da najbolje može pomoći ratom poharanoj domovini ako pomogne razvoju hrvatskog vinarstva i ako prodonese uspjehu hrvatskih vina u svijetu. Na Pelješcu je podigao suvremenu vinariju „Grgić vina“, koja danas proizvodi oko 3 i pol tisuće sanduka Pošipa i Plavca maloga. Posebna zanimljivost vinarije je stara vinska preša, koju je dopremio iz Kalifornije, a koju je koristio u vinariji Chateau Montelena u proizvodnji pobjedničkog Chardonnaya.

Godine 1997., četrdeset i tri godine nakon što je otišao iz Hrvatske, Grgić je od Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu konačno dobio diplomu iz vinogradarstva i vinarstva, budući da pedesetih godina nije uspio završiti studij, iako ga je doveo do kraja. Naime, bio je prisiljen otići nakon što je pao u nemilost komunističkih funkcionera, podržavši jednog „nepoćudnog“ profesora u njegovim pravima. Nije trebao polagati razliku ispita jer su se naraštaji profesora uvjerili u njegovo umijeće proizvodnje vina i uzgoja vinove loze, ali za svaki slučaj ipak je bio napisao diplomski rad, što je još jednom potvrdilo njegovu temeljitost.

MILJENKO GRGIĆ: Nije lako poslovati u Hrvatskoj, jer puno toga još treba urediti kako bi se olakšala ulaganja a treba promijeniti i mentalitet ljudi koji žele zaraditi novce bez puna truda a rad se više ne cijeni kao nekada

Tako je zatvoren krug i na najljepši mogući način ispričana priča o hrvatskom znanju, iskustvu i upornosti, ali i domoljublju. No, to mu nije bilo dovoljno pa se zajedno sa kćeri Violet aktivno angažirao u humanitarnoj organizaciji „Root of Peace“, na njezinu projektu razminiranja u Hrvatskoj poznatom po nazivu „Mines to Vines“, čija je namjera umjesto mina zasaditi lozu. Zajedno s jordanskom kraljicom Noor dobitnik je najvišeg priznanja te humanitarne organizacije „Global Citizen Award“. Dobitnik je i više hrvatskih priznanja a s njime su se, u znak zahvalnosti, rado družila i oba bivša hrvatska predsjednika.

„Nije lako poslovati u Hrvatskoj, jer puno toga još treba urediti kako bi se olakšala ulaganja a treba promijeniti i mentalitet ljudi koji žele zaraditi novce bez puna truda a rad se više ne cijeni kao nekada.“ – kaže Miljenko, ali svejedno ističe kako je zadovoljan jer uspio ostvariti svoj san da ima vlasitu vinariju u svojoj Hrvatskoj, i što je uspio svijetom pronijeti glas o svojoj domovini, koja je proizvodila vina, dok je Amerika bila potpuno nepoznata zemlja. Prepoznatljiv hrvatski grb na naljepnicama svih Grgićevih vina ondje ponosno stoji već tri i pol desetljeća i svjedoči o prkosu i ponosu hrvatskog iseljenika, pričajući svijetu priču o značajnom doprinosu Hrvata razvoju američkog vinarstva. Kad to kažemo, ne mislimo samo na Grgića i brojne druge Hrvatske vinare u Kaliforniji poput Milata i dr. već i na činjenicu da su upravo hrvatski iseljenici sadili prve nasade vinove loze po obroncima kalifornijske prerije.

Obilazeći vinograde u dolini Napa, boravili smo i na imanju čuvenog Roberta Mondavija, gdje je Grgić radio šezdesetih godina i s kojim je ostao trajno prijatelj. Ondje nas je jedna zaposlenica iznenadila izjavom: „Iz Hrvatske ste! Vi Hrvati ste u Kaliforniju donijeli sortu Zinfandel. Na tome smo vam jako zahvalni. Puno toga smo naučili od vaših vinara.“ Naime, čak i u Hrvatskoj malo je poznato kako je nedavno znanstveno dokazano, da čuvena kalifornijska vinska sorta Zinfandel podrijetlo vuče od sorte Plavac Mali iz južne Dalmacije, kojeg su očito hrvatski iseljenici donijeli u Kaliforniju.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

miljenko grgić, kalifornija, vinar, vino, božo skoko