PALEOKLIMATOLOGIJA
Je li čovjek kriv za globalno zatopljavanje: Klima na Zemlji jednaka kao u pliocenu
Nova su saznanja o pliocenu odmah dala krila onima koji dovode u pitanje negativnu ulogu čovjeka.
U nastojanju da
utvrde što bi se moglo desiti klimi Zemlje u ovome stoljeću,
znanstvenici paleoklimatolozi morali su zaviriti u daleku prošlost,
prije tri milijuna godina, jer su tada uvjeti na našem planetu bili
gotovo isti kao danas, piše Reuters.
Nova su saznanja o pliocenu odmah dala krila onima koji dovode u pitanje negativnu ulogu čovjeka u procesu globalnog zatopljenja, jer u pliocenu nije bilo ljudi koji bi širili emisiju štetnih plinova, tj. CO2.
Znanstvenici su zaključili da je u vrijeme pliocena, toplog i
vlažnog razdoblja koje je počelo prije 3,15 milijuna godina i trajalo do
prije 2,85 milijuna godina, bilo vrlo slično današnjem. Naime, globalne
temperature i količina ugljičnog dioksida u atmosferi koja "zarobljuje"
toplinu bile su slične današnjoj klimi, tvrde znanstvenici u Američkom
institutu za geološka istraživanja (USGS).
Što više znamo o pliocenu to će klimatolozi diljem svijeta biti u
mogućnosti izraditi sofisticiranije kompjutorske programe i tako
simulirali učinke i posljedice globalnog zatopljenja.
Nova su saznanja o pliocenu odmah dala krila onima koji dovode u
pitanje negativnu ulogu čovjeka u procesu globalnog zatopljenja, jer u
pliocenu nije bilo ljudi koji bi širili emisiju štetnih plinova, tj.
CO2. Kako je metoda proučavanja starosti fosilnih ostataka pomoću
radioaktivnog izotopa ugljika C14, koja prati postupno propadanje
radioaktivnog ugljika, učinkovita samo na fosilima starim do jedan
milijun godina, paleoklimatolozi rješenja nalaze u ostacima lišća i
bušeći naslage oceanskog dna. Tada proučavaju razne izotope (atomsku
težinu, s promjenjivim brojem neutrona) neradioaktivnog, stabilnog
ugljika.
Mark Pagani, sa sveučilišta Yale, objašnjava sljedeće: kada su
alge u pliocenu usisale ugljični dioksid da bi izvele fotosintezu,
proizvele su organski ugljik s upečatljivim potpisima izotopa koji su
bili osjetljivi na koncentraciju CO2 u morskoj vodi. Ti su potpisi
sačuvani u fosilima koji nam mogu pomoći da odredimo količinu ugljičnog
dioksida u atmosferi toga doba. Koristeći tu metodu, znanstvenici su
procijenili razine CO2 na nekim mjestima od prije 150 milijuna godina.
Tako saznajemo da su količine CO2 iznosile između 350 i 400 dijelova na
milijun (između 350 i 400 molekula ugljičnog dioksida na svaki milijun
molekula zraka), a ovogodišnje mjerenje u Opservatoriju Mauna na
Havajima pokazalo je nešto iznad 394 dijelova na milijun.
Prema toj metodi, srednji pliocen je bio topao kao što se predviđa da će biti do 2100. godine, oko dva stupnja Celzija iznad trenutne globalne temperature.













