ČETVRTAK, 27. STUDENI 2014.
Društvo , objavljeno u 17:46h, 01.05.2012.g

STVARNOST

Ovogodišnji Praznik rada je pokazao sav očaj i bijedu hrvatskog naroda

Od danas ih čekaju još skuplji troškovi život i rad uz plaću od 1600 kuna.

Autor: Vanja Deželić

Međunarodni praznik rada u svojoj biti slavi radnika, iskazuje mu počast na svemu čime doprinosi društvu, upozorava na sve probleme i predlaže kako ih riješiti. U Hrvatskoj ne pamtimo kada je današnji dan značio sve što u svojoj biti znači. Tek se upozorava na probleme, koji se gomilaju, kao i ljudi u redu za grah, besplatne majice ili karanfile, zbog kojih se grizu, tuku, vrijeđaju...

Hrvati Dan rada nemaju zašto slaviti jer njihov rad je obezvrijeđen, njihove mirovine, plaće i posao ili su ispod minimuma ljudskog dostojanstva ili ih nema

Sav očaj i bijeda hrvatske radničke stvarnosti prikazan je u proslavi ovogodišnjeg Dana rada. Brojka od skoro 400 tisuća nezaposlenih, skoro stotinu tisuća onih koji ne primaju plaće, 1,5 milijuna Hrvata na rubu ili preko ruba siromaštva, a sve što vladajući čine jesu poskupljenja. A na nova su se odlučili upravo od 1. svibnja.

Zato je poprilično mučno gledati kako s pozornica govore o napretku, radnim mjestima, boljitku... Sve je to s 'figom u džepu'. Ali nakon današnjeg dana čak i oni brinu, bez obzira na ciničan osmijeh, bahate izjave i potpuno odsustvo od stvarnosti. Nakon današnjeg dana postali su svjesni koliko je opasno obećavati, a ne ispuniti, koliko je opasno nazivati se socijaldemokratima, a ne pravdati taj naziv. Neće se zabrinuti oni zbog sindikata ili prosvjeda koji ne mogu izvući na ulice značajan broj ljudi, zabrinut će se zbog prizora na "proslavi" Dana rada.

Sirotinja, u prvom redu umirovljenici, stvorena zbog dugogodišnje nebrige svih hrvatskih vlasti, pravosuđa i odgovornih institucija na današnji dan je došla po besplatan ručak. Dan rada nemaju zašto slaviti jer njihov rad je obezvrijeđen, njihove mirovine, plaće i posao ili su ispod minimuma ljudskog dostojanstva ili ih nema.

I dok su čekali taj besplatni ručak iz ruku onih koji su odgovorni za to gdje jesu, ljudi su se u Splitu potukli. Redovi su bili beskrajni, graha nije bilo dovoljno i ljudi su pokazali na što su spremni. U Zagrebu su se dvije starije gospođe doslovno grizle da dođu do besplatnog karanfila iz ruku gradonačelnika Milana Bandića, onoga koji iste te gospođe godinama usrećuje bezobzirnim poskupljenjima i bacanju Grada u minus. U Osijeku je umalo srušen štand s besplatnim majicama koje je dijelio gradonačelnik Krešimir Bubalo, isti onaj koji žmiri na sve probleme i poput kolege mu u Zagrebu neprestano podiže troškove života građanima.

Vladajući su se pobrinuli podići cijene svih osnovnih troškova života do tih razina da nas čak i Amerikanci, Francuzi ili Nijemci gledaju odozdo

Svi ti prizori znak su očaja i gubitka dostojanstva u ljudi. Zasad se tuku i grizu međusobno, ali upravo je takvo ponašanje razlog za brigu, jer budućnost nije svjetla. Vladajući su se pobrinuli podići cijene svih osnovnih troškova života do tih razina da nas čak i Amerikanci, Francuzi ili Nijemci gledaju odozdo. Pritom su se, poput ministra Miranda Mrsića, pobrinuli i da se ne nadamo prosperitetu, jer budućnost mladih i onih koji su dugo bez posla je u 1600 kuna plaće za mjesec dana rada.

No, i kod nas će prije ili kasnije stići svijest koju Zapad ima odavno, pa će sukladno s time sindikati morati početi s agresivnijim aktivnostima, ljudi više neće moći samo sjediti u svojim domovima i okretati glavu, a kad se to dogodi promijenit će se i politička stvarnost. Teško da će političari prestati služiti interesima bankara ili milijunaša, ali bezobzirno i zakonski upitno dizanje cijena struje, plina ili javnog prijevoza postat će stvar prošlosti. Baš kao i izjave poput onih koje daje s pravom najnepopularniji i najomraženiji političar danas - Radimir Čačić.