A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/oluja-knin-101.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

OTVORENO PISMO VESNI TERŠELIĆ A tko će podsjećati na hrvatske žrtve srpske agresije? | Politika+
Dražen Klarić

KOMENTAR: OTVORENO PISMO VESNI TERŠELIĆ A tko će podsjećati na hrvatske žrtve srpske agresije?

Glasnogovornici hrvatskih žrtava nerijetko se ignoriraju ili proglašavaju nazadnima i nacionalistima.

FOTO: Dalje.com
Piše: Dražen Klarić
Hrvatski helšinski odbor kao i neki od medija o zločinima počinjenim nad srpskim civilima promptno su izvijestili hrvatsku javnost već nekoliko dana po završetku Oluje.

U vojnoj akciji Oluja neosporno su počinjeni ratni zločini nad pripadnicima srpske manjine. Iako bi se stekao dojam, kada sagledavate izjave pojedinih političara i predstavnika nevladinih udruga, kako se o tim zločinima u Hrvatskoj u proteklih 17 godina šutilo, to se najpovršnijim pretraživanjem po internetu vrlo lako može pobiti.

 

>> Documenta: Potrebno je podsjetiti na stradavanja i srpskih civila 

 

Hrvatski helšinski odbor kao i neki od medija o zločinima počinjenim nad srpskim civilima promptno su izvijestili hrvatsku javnost već nekoliko dana po završetku Oluje. I nije im tada bilo lako, "pravovjerni" su ih častili najraznovrsnijim epitetima od izdajnika do plaćenika. To je neosporna činjenica. Istina je i da se u kolektivnoj svijesti većine hrvatskih građana taj zločin pokušavao potisnuti ili opravdati kontrazločinima koje su Srbi počinili diljem Hrvatske u suludoj želji da stvore neku srpsku državu unutar priznatih hrvatskih granica.

 

Centar za suočavanje s prošlošću Documenta utvrdila je danas kako su činjenice o stradanjima srpskih civila zahvaljujući istupima udruga i malog dijela političara proteklih godina polučili određen napredak iako, kažu, i dalje dominira stav kolektivne društvene amnezije. No, ova izjava Documente u mnogim svojim aspektima ne odgovara stvarnim činjenicama. Površnom je promatraču i više nego jasno da se u proteklih 17 godina o Oluji ispisalo puno više negativnih članaka, od onih pozitivnih.

 

Zlonamjernom bi promatraču mogla pasti na pamet misao kako hrvatski mediji o Oluji i nisu pisali u proteklom desetljeću kao o akciji kojom je oslobođena Hrvatska nego tek kao o zločinačkom pothvatu. Da se raščistimo, bilo je i više nego nužno ispisati kartice teksta o svim zločinima koje su počinili pojedini pripadnici hrvatskih snaga, uostalom i sam sam o tome pisao.

 

Površnom je promatraču i više nego jasno da se u proteklih 17 godina o Oluji ispisalo puno više negativnih članaka, od onih pozitivnih.

Bio je to zalog za bolju i pravedniju Hrvatsku, Hrvatsku sposobnu da se suoči sa vlastitim zločinima i tako proživi unutarnju katarzu. No, iz današnje perspektive čini mi se da smo u proteklih 17 godina suočavajući se sami sa sobom i zločinima koji su počinjeni nad nevinim srpskim civilima zaboravili na vlastite žrtve i sve ono što su devedesetih Srbi na okupiranim područjima činili Hrvatima. Ne zaboravimo da ideja Velike Srbije nije bio samo slovo na papiru, već je iza nje bila krvava vojna mašinerija JNA.

 

A iza te krvave mašinerije ostale su na tisuće mrtvih, desetine tisuća ranjenih hrvatskih građana koji nerijetko imaju osjećaj da su gurnuti na marginu u želji političkih elita da se normaliziraju odnosi sa Srbijom. Nerijetko su svi zajedno imali osjećaj da se ta normalizacija provodila nauštrb istine. Hrvatska se javnost u proteklom desetljeću za razliku od srpske itekako suočila s vlastitim greškama i zločinima počinjenim u krvavim devedesetima.

 

Pravo je pitanje tko će danas preuzeti na sebe ulogu da podsjeća na stradanje hrvatskih civila jer će njih, poštovana gospođo Teršelić, hrvatske političke elite u svojoj lažnoj korektnosti na sve načine zaobići. To bi im, naime, moglo poremetiti proces mirenja u regiji 

Danas govoriti kako je 'potrebno podsjetiti na stradavanje srpskih civila u Oluji' zvuči nestvarno. Kao da čelnici Documente nisu u proteklih 12 godina (o zločinima u Oluji aktivnije se počelo pisati i govoriti od 2000. godine, odnosno dolaska koalicije na čelu s Račanom i Budišom na vlast) živjeli u hrvatskoj stvarnosti, nego u nekoj drugoj.

 

Pravo je pitanje tko će danas preuzeti na sebe ulogu da podsjeća na stradanje hrvatskih civila jer će njih, poštovana gospođo Teršelić, hrvatske političke elite u svojoj lažnoj korektnosti na sve načine zaobići. To bi im, naime, moglo poremetiti proces mirenja u regiji. Slavljenje Oluje jednom godišnje i hodočašćenje političkih elita Kninu ne može se uzeti kao vjerodostojno promicanje istine o svemu onome što se događalo devedesetih. Osim par kurtoaznih izjava o veličanstvenoj pobjedi i oslobađanju hrvatske, od političara ćemo vrlo malo čuti o pravim uzrocima i posljedicama velikosrpske agresije. To se već godinama ne uklapa u "političku korektnost" koju zagovara većina medija, političara, nevladinih udruga. Glasnogovornici hrvatskih žrtava nerijetko se ignoriraju ili proglašavaju nazadnima i nacionalistima. Mnogi od njih, nažalost, te epitete i zaslužuju, no to i dalje ne opravdava ignoriranje žrtava.  

 

Bilo bi licemjerno i lažno ustvrditi kako obilježavanjem Oluje hrvatska država veliča hrvatske žrtve, a zanemaruje srpske. Prava je istina da se 5. kolovoza nitko ne prisjeća hrvatskih civila, stradalih od pripadnika raznoraznih srpskih snaga. Na taj dan političke elite tek odrađuju ono što im nalaže protokol. Činjenica je, da se zahvaljujući među ostalim i vama gospođo Teršelić, nevinih srpskih žrtava tog dana prisjetimo. No, nažalost, nitko se ne sjeti tisuća i tisuća onih hrvatskih.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

VESNA TERŠELIĆ, SRBIJA, RATNI ZLOČINI, HRVATSKA, OLUJA