Marijan Kostrenčić

KOLUMNA MARIJANA KOSTRENČIĆA: U potrazi za državnikom pravog kova: Trebamo službenike koji služe!

'Civil servant' u Hrvatskoj? Je li utopija očekivati konsenzus stranaka i potez velikog državnika?

Piše: Marijan Kostrenčić

Hoće li okrutno i besmisleno ubojstvo mlade Selene iz Meksika na Marjanu pokazati sve kvalitete ili sve slabosti policije? Hoće li to biti potvrda ili negacija tvrdnje Tomislava Karamarka da je uglavnom depolitizirao policiju i da je u okviru onoga što ima od aktivnih policijskih kadrova ostavio svojem nasljedniku Ostojiću u najboljoj vjeri da mogu obavljati svoj težak i složeni posao čuvara reda i mira?

DRŽAVNIČKI POTEZ koji nije nadmašen u suvremenoj hrvatskoj politici: kada je Tuđman formirao vladu na čelu sa Franjom Gregurićem u koju je pozvao sve političke opcije u Hrvatskoj i upravo ta vlada je donijela samostalnost Hrvatskoj. Stanje gospodarstva, morala i duha naroda opet zahtijeva sličan državnički potez.

Vrijeme će pokazati. Nadam se da su i Karamarko i Ostojić u pravu i da je naša policija jednako efikasna kada kažnjava za prometne prekršaje, za gospodarstveni kriminal, ali i ono najgore - ubojstvo nedužne djevojke koje je poremetilo miran san Splićana i učinilo od 'gradskog vrta' Marjana opasnu zonu kretanja.

Republika Hrvatska je od Socijalističke Republike Hrvatske naslijedila prilično efikasnu administraciju na svim razinama koja je uglavnom bila puno više otporna na korupciju, osim na onu političku iz 'Kockice' na Savskom nasipu. Isto tako i pravosuđe, ono koje se nije bavilo političkim deliktima, solidno je obavljalo svoj posao i sjećam se kao pripravnik Općinskog suda da sam imao prilike vidjeti plejadu sudaca koji su korektno obavljali svoj posao djelitelja pravde.

Bili su dobro školovani, poštovani u društvu i od kolega odvjetnika i držali su do cehovskog statusa. Iako je, naravno, visoko napredovanje, kao i drugdje u gospodarstvu i društvenim djelatnostima, bilo ograničenom imanjem partijske knjižice, u stručnim pozicijama je došlo do obnove kadrova koji su stradali Titovom i Bakarićevom čistkom 1971. godine. Uglavnom, kao mladi pravnik bio sam pun poštovanja prema tim ljudima od struke, naravno i prema uglednim odvjetnicima koji su, kao Primorac i Madirazza i mnogi drugi iz toga razdoblja, bili i legende ljudskosti i morala, a morali su raditi samo kao odvjetnici.

HDZ na čelu sa Tuđmanom nikada nije proveo lustraciju u Hrvatskoj u želji da okupi Hrvate svih političkih opcija i prošlosti pod barjakom borbe za samostalnost Hrvatske. Za ono doba dobra i logična odluka. Naravno, bilo je tu i kalkulacije onih koji su se, vidjevši da će HDZ-ova ideja samostalnosti Hrvatske proći  u svijetu, brzo ubacili u HDZ-ove redove u želji da opstanu na vlasti jer su bili na različitim funkcijama moći u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji. Ništa čudno, ništa strašno i ništa za osuditi.

Ipak, vrhuška HDZ-a željela je pod svaku cijenu imati kontrolu nad pravosuđem i pod izlikom tihe lustracije ili još gore brojanjem krvnih zrnaca, izbacila je iz pravosuđa (sudstva, javnog tužiteljstva i drugih srodnih institucija) uglavnom upravo one koji su bili najjači u struci i koji su trebali etablirati struku u novostvorenoj samostalnoj državi. Najeklatantniji primjer toga je slučaj uglednog pravnika Primorca koji je po svojoj stručnoj, moralnoj, ali i političkoj veličini trebao bez konkurencije preuzeti najviše pravosudne funkcije u državi, ali se znalo da je Primorac čovjek koji ne trguje, koji ne sluša i koji se drži prava. Pa Primorac nije prošao. I time je počeo kraj ozbiljnog pravosuđa u samostalnoj Hrvatskoj.

Današnji šef HDZ-a Karamarko također je bio žrtva odluke da se ne poštuje rad policijskih tijela. Smijenjen je kada nije slušao partijska uputstva o zataškavanju afera u koje je Kutle kao stranački kolega bio  upleten. Time je i policiji, pravosuđu, Karamarku, ali i Kutli nanesena velika i nepopravljiva šteta. Da su Kutline 'početničke' greške bile tada sankcionirane, a ruku na srce, mnogo toga je u propisima bilo nejasno, od privatizacija bez iskustva pa dalje, vjerojatno bi i on na vrijeme shvatio gdje je granica poduzetničkih ideja i ne bi danas čamio u BiH kao bjegunac.

Utopija? Ne, to je moguće konsenzusom stranaka i jednim potezom velikog državnika kojega Hrvatska ponovno treba. Hoće li to biti Milanović? Hoće li se odreći onih u stranki koji su ga preko noći postavili na mjesto čelnika SDP-a, hoće li odoljeti pritiscima susjeda ili susjeda svojih roditelja da postavlja ljude na najodgovornija mjesta u državi?

Navedeno su bili neki od primjera gdje se Tuđman definitivno nije pokazao državnikom, za razliku od situacije kada je formirao vladu na čelu sa Franjom Gregurićem u koju je pozvao sve političke opcije u Hrvatskoj i upravo ta vlada je donijela samostalnost Hrvatskoj.

To je državnički potez koji nije nadmašen u suvremenoj hrvatskoj politici.

Stanje gospodarstva, morala i duha naroda opet zahtijeva sličan državnički potez.

Potez kojime će se početi raditi na jačanju modela administracije po modelu 'civil servants'. Službenici koji služe naciji i štite nacionalne interese. Službenici koji provode zakone na način da pomognu onima radi kojih su ti zakoni donešeni. Službenici koji ne otvaraju vrata čizmom kada ulaze u prostorije poreznih subjekata, koji prvenstveno upozoravaju na moguće greške u radu (npr. sa porezima), ali koji ne idu za time da u svakom slučaju nešto nađu pa da to onda subjektu naplate.

Službenici koji su svjesni da primaju plaću od onih koji plaćaju poreze i da služe nekom višem cilju.

Službenici koji nisu potpkupljivi politički, pekuniarno niti rodijački.

Službenici koji služe!

Utopija? Ne, to je moguće konsenzusom stranaka i jednim potezom velikog državnika kojega Hrvatska ponovno treba.

Hoće li to biti Milanović? Hoće li se odreći onih u stranki koji su ga preko noći postavili na mjesto čelnika SDP-a, hoće li odoljeti pritiscima susjeda ili susjeda svojih roditelja da postavlja ljude na najodgovornija mjesta u državi?

Josipović nema formalnog autoriteta da pokrene izgradnju sustava 'civil servanta', ali bi mogao imati moralni i 'svjetovni' autoritet da takav proces pokrene i inzistira na tome kod vladajućih.

Čačić? Hoće li odoljeti želji da sada kada je ponovno na potezu sagradi stranku na ruševinama HDZ-a? Ili obvezama prema urbanističkom lobiju u kojem je uvijek dobro plivao.

Karamarko? Hoće li odoljeti zahtjevima onih koji su mu pomogli da postane Tuđmanov nasljednik? Hoće li biti i ostati dosljedan kao '94 dok je stolovao u Zagrebačkoj policiji?

Josipović koji je formalno bez vlasti, ali može nastupiti u kriznim situacijama. Afera Emporion mu je znatno oštetila ugled u javnosti i napadom na Pupovca zapravo nije suštinski odgovorio na pitanja odnosa sa Vojkovićem.

Tko je državnik koji je sposoban iznjedriti državnički potez i početi inzistirati na procjeni kadrova nezavisno od bilo kojeg interesa i koji bi trebali početi graditi novu hrvatsku administraciju.

Hrvatska ima administraciju proporcionalno tri i pol puta veću nego Bavarska. Možda je i upravo tu ključ zagonetke zašto Bavarci barem tri puta bolje žive nego Hrvati.

Ali Bavarski adminstrativac je 'civil servant'. Hrvatski nije.

Kako je krenula i što je do sada pokazala u kadroviranju, Kukuriku koalicija izgleda da u svojem  krugu nema takvog političara -državnika.

Ostaju nam Josipović i Karamarko.

Josipović nema formalnog autoriteta da pokrene izgradnju sustava 'civil servanta', ali bi mogao imati moralni i 'svjetovni' autoritet da takav proces pokrene i inzistira na tome kod vladajućih. Kada već ima tako veliki ured i brojne plaćene i neplaćene savjetnike, trebao bi ih zadužiti da rade na takvom projektu i odrediti takav projekt kao svoj prioritetni do kraja mandata. To je puno važnije od odnosa u regiji. Odnosi u regiji će se sami srediti, a i veliki gospodari svijeta brinu za to.

Milanović odbija prihvatiti očito: On, Čačić i Linić gurnuli su Hrvatsku u još dublju recesiju!


 

 

Nama, građanima Hrvatske je važnije kakva nam je uprava, a manje je važno hoće li se Josipović naći sa Nikolićem ili neće.

Baš me briga, ali mi nije svejedno trebam li za promjenu bilo kojeg podatka na prometnoj dozvoli potrošiti pola sada ili pola dana. A to je najmanje važni primjer kojeg sam se sjetio.

 

Karamarko? Njegove kadrovske poteze još nismo zapravo vidjeli. On je još uvijek talac ljudi koji su doveli pobjednički HDZ na tako niske grane i koji su Tuđmanovo naslijeđe prokockali za svoje privatne interese. Kadrovska lista lokalnih izbora biti će prvi pokazatelj  realnih mogućnosti Karamarka da promijeni HDZ u kraće vrijeme.

Želim da se Selenin ubojica što prije nađe. To je bitno za pravdu, njenu obitelj i prijatelje, ali je još bitnije za nas, građane Hrvatske. To bi značilo da u policiji ima mnogo onih koji već sada obavljaju svoj posao na principu 'civil servanta' i koji mogu jamčiti vesele i prekrasne šetnje našim lijepim Marjanom.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

marijan kostrenčić, franjo tuđman, vlada, zoran milanović, ivo josipović