A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/papa-leb-111.JPG): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

PAPA U LIBANONU Došao je pomoći kršćanima koji su nakon Arapskog proljeća ostavljeni na cjedilu | Politika+
Svijet

ZAPAD NE REAGIRA: PAPA U LIBANONU Došao je pomoći kršćanima koji su nakon Arapskog proljeća ostavljeni na cjedilu

Okreće oči svijeta prema Bliskom Istoku.

Piše: Vanja Deželić

Papa Benedikt XVI je stigao na Bliski Istok i narod ga je dočekao raširenih ruku, baš kao i vlada, baš kao i organizacija koja se smatra terorističkom. Tako nešto moguće je samo u Libanonu, zemlji koja je dokazala da i u najradikalnijim uvjetima kršćani i muslimani mogu živjeti u miru.

Jer, kada vas Hezbolah dočeka na prijatan način, tada je sve jasno. Oni priznaju rijetko koga. Ali priznaju Papu, zato su ga dočekali u svojim crnim uniformama, zato su po gradu oblijepili plakate s papinom fotografijom i natpisom na arapskom i francuskom jeziku "Hezbolah pozdravlja Papu u domovini suživota". No nije prvi poglavar Crkve koji je posjetio Libanon. Učinio je to papa Ivan Pavao II 1997. godine. Tada je rekao da je Libanon poruka svijetu, kolijevka dijaloga između kršćana i muslimana.

 



No do ovoga danas dolazilo se kroz stoljeća i zbog toga situaciju treba razjasniti povratkom u prošlost. Područje današnjeg Libanona imaju je burnu povijest. Tu su se smjenjivala babilonska, tasirska, egipatska, hetitiska, perzijska, rimska i bizanstka carstva. Područje današnjeg Libanona vidjelo je i makedonska, arapska te konačno križarska osvajanja. U Libanonu ima ostataka svih tih kultura. To je i odgovor zašto je toliko otvoren za sve religije, osim judaizma. Graniče s Izraelom, s kojim su u čestim sukobima, kao i Sirijom, čije izbjeglica prihvaćaju. Upravo to je i Papa zatražio u svom posjetu.

 



Kao odgovor na taj Papin posjet treba spomenuti da je Libanon vjerski i etnički jako heterogen, sastavljen od mnogih plemena, od kojih mnoga imaju svoj identitet a neka se smatraju dijelom arapske nacije, uz nekih 200-300 tisuća Armenaca. Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom stanovništvu politički je osjetljivo pa službenih popisa stanovništva nije bilo od 1932. Pretpostavlja se da većinu čine Arapi muslimani, a među kršćanima najznačajniji su Maroniti, povezani s Katoličkom crkvom, ali s vlastitim patrijarhom i liturgijom. Brojni su i Druzi čija je religija bliska Islamu i koji sebe smatraju Arapima. U posljednjih pola stoljeća velik broj Libanonaca, naročito kršćana, emigrirao je u zemlje Zapada. Među muslimanima, najbrojniji su Suniti i Šijiti, ali na sjeveru zemlje ima i manje poznatih vjerskih skupina. U Libanonu ima osamnaest vjerskih skupina, bez izrazite većinske skupine. No ako bismo dijelili narod na kršćane i muslimane tada bismo mogli reći kako je otprilike 35 posto građana kršćanske vjeroispovijesti, a njih 65 posto muslimanske.

 



Nakon drugoga svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika, zbrinuo je i nekoliko stotina tisuća Palestinaca, Armenaca i sve te demografske promjene su dovele do zahtjeva za promjenom ustava kojim je regulirano da predsjednik mora biti kršćanin, baš kao i šef vojske. Trenutno je na vlasti Michel Suleiman, osoba s 39-godišnjim vojnim iskustvom. Dakle, nakon što je bilo prvo ime u vojsci, postao je prvo ime u politici. Poštuju ga Hezbolah, ali i narod, zbog čega nikome nije bilo ni na kraj pameti kritizirati činjenicu da je pozvao Papu u posjet.

Bilo je to potrebno ovaj put iz više razloga od samog posjeta ili odašiljanja poruka o zbrinjavanju izbjeglica. Otkako je početkom 2011. godine u arapskim zemljama u okolici buknuo val prosvjeda i promjena pod nazivom 'Arapsko proljeće', mnoge su se radikalne islamske skupine osnažile i postepeno krenule s rastjerivanjem pripadnika drugih religija. U Egiptu i Tunisu je posebno teško za kršćane, a situacija je pomalo izmakla kontroli i u nekim dijelovima Libanona. Stoga je Papin dolazak iznimno snažno odjeknuo, a tome je pomogla i potpora Hezbolaha.

 



- Taj posjet podsjeća kršćane, a nadam se i sve ostale ljude, na geografsko ishodište kršćanstva, koje se nalazi ovdje na Bliskom istoku. Ljudi se nadaju da će papin posjet podsjetiti svijet da u Libanonu i uopće na Bliskom istoku žive kršćani. Osobno, ne vjerujem u to. Kršćani u Libanonu su iskusili i puno gora vremena, a sada je tu i takozvano Arapsko proljeće. Za kršćane to nije nikakvo proljeće. Jedan diktatorski režim zamjenjuje u pravilu jedna islamistička vlada - rekao je otac Antoine Assef iz Bejruta, te se zapitao zašto Zapad ne brine o kršćanima na Bliskom istoku.

Najbitnije od svega je to što će oči svijeta napokon biti uprte prema Bliskom istoku - zbog kršćana. Njihovi problemi mogli bi stići i do političara sa Zapada

Očekuje se da će Papa pozvati kršćane da rade na miru i demokraciji, u slozi s islamom. Trebao bi se zauzeti za model sekularizma koji jamči vjerski pluralizam, a muslimane bi mogao odlučnije pozvati da poštuju kršćanski identitet.

 

Očekuje se i poziv kršćanima da prevladaju svoje mnogobrojne razlike. Kršćane bi također trebao pozvati da se odupru kušnji egzila, problemu koji se aktualizirao od početka arapskog proljeća 2011.

No najbitnije od svega je to što će oči svijeta napokon biti uprte prema Bliskom istoku - zbog kršćana. Njihovi problemi mogli bi stići i do političara sa Zapada, koji su u podršci Arapskom proljeću zanemarili zimu koja je uslijedila za kršćane na tom području. Vrijeme je da se netko pobrine i za njih jer pripadaju tamo jednako kao i svi drugi, a jednako tako ih treba zaštiti kao i sve ostale.

 

>> Papa počinje posjet Libanonu: I Hezbolah mu želi dobrodošlicu

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

islam, libanon