DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Hrvatska ni ne zna koliko puno duguje svojim protestantima

Povodom 31. listopada, Dana reformacije analiziramo što je to protestantizam i kolika je njegova važnost za napredak Hrvatske.

Piše: Drago Pilsel

Povodom 31. listopada, Dana reformacije, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović uputio je čestitku svim kršćankama i kršćanima u Republici Hrvatskoj koji svoje duhovne korijene baštine u protestantskoj tradiciji.

 

Prvi put u povijesti hrvatske države državni poglavar primio je predstavnike tih vjerskih zajednica. Time je zapravo htio pokazati da oni koji se inače manje čuju zbog svoje brojnosti i te kako svojim djelovanjem imaju zasluge i pridonose boljitku hrvatske države.

''Uvjeren sam da će Dan reformacije koja je utisnula neizbrisiv pečat u hrvatsku kulturnu i intelektualnu baštinu, dodatno ohrabriti protestantske vjernike u Hrvatskoj, da na temelju autentičnih vjerskih i civilizacijskih vrijednosti reformacije i dalje neumorno promiču solidarnost, socijalnu pravdu, toleranciju te ekumenski i međuvjerski dijalog'', stoji u čestitki predsjednika Josipovića.

 

Kako ne bi ostao samo na formalnom pozdravu, predsjednik Josipović je jučer u svom uredu priredio zaista povijesni susret: primio je sve predstavnike protestantskih crkava u i dvaju protestantskih fakulteta u Republici Hrvatskoj te je svim pripadnicima reformiranih crkava poželio sretan Dan reformacije, sreću, uspjeh i zadovoljstvo, a njihovim crkvama svako dobro.

 

Prenosim dijelomice ispravljenu Hininu vijest: Predsjednik je nakon razgovora izjavio da je Hrvatska po Ustavu i duhu zemlja vjerskih sloboda i da u njoj svaka crkva i vjeroispovijest mora imati jednak tretman.

 

"Mislim da je došlo vrijeme da se sve vjerske zajednice afirmiraju na jednak način i Dan reformacije je prilika da promislimo o položaju reformiranih crkava u Republici Hrvatskoj, i mislim da tu imamo što poduzeti da sugrađani protestantske vjeroispovijesti imaju položaj kao i drugi građani", istaknuo je Josipović.

 

Odgovarajući na pitanje o susretu, rektor Evanđeosko-teološkog fakulteta u Osijeku, dr. Petar Kuzmič, istaknuo je da je susret s predsjednikom Republike važan pomak i izraz njegove vizije za pluralnu i europski usmjerenu Hrvatsku i da mu na tome treba čestitati. "To je upravo legitimacija pluralnosti i europske orijentacije", dodao je.

 

Iz perspektive Evanđelja smatramo da nam je potrebno kršćanstvo koje je manje nacionalno, a više osobno; manje tradicionalno, a više doživljeno; manje sektaško, a više ekumensko; manje otuđeno i otuđujuće, a više spasiteljsko i oslobađajuće - jednom riječju manje religiozno, a više evanđeosko. 

Protestantska reformacija nije dala važan doprinos Hrvatskoj samo na vjerskom području, nego i u kulturi i pismenosti, naglasio je Kuzmič i ocijenio da je to, nažalost, često bilo zanemareno ili ignorirano.

 

Predsjednik je rekao da smo mi kao manjina značajno prisutni u Europi, i mi ćemo učiniti sve da opravdamo to povjerenje, rekao je Kuzmič.

 

Novi predsjednik Evanđeoskoga vijeća, baptistički pastor u Rijeci Giorgio Grlj, rekao je da to vijeće okuplja zavjetnice i crkve nastale na tragu reformacije 16. stoljeća te da su zadovoljni što je, 20 godina nakon osnutka tog tijela koje želi biti snažan glas protestantskih evanđeoskih crkava u Hrvatskoj, prvi put u povijesti hrvatske države državni poglavar primio predstavnike tih vjerskih zajednica. Time je zapravo htio pokazati da oni koji se inače manje čuju zbog svoje brojnosti i te kako svojim djelovanjem imaju zasluge i pridonose boljitku hrvatske države od njezina osnutka kroz međunarodne kontakte i nesebičnu pomoć, kad se tijekom rata pomagalo ljudima, i to je predsjednik države prepoznao, naglasio je Grlj.

 

A sada moj stav i potreban komentar. Ankete pokazuju popriličnu vjersku nepismenost naših ljudi i veliku neobavještenost pa treba uvijek i iznova naglašavati što to jesu protestanti, po gotovo jer nismo ni svjesni koliko su važni u našoj povijesti i kulturi.

 

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je nastao u Europi tijekom 16. stoljeća. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu što je dovelo do uspostave Reformiranog kršćanstva.

 

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luther 31. listopada 1517. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Witenbergu.

 

Među iskrenim vjernicima i intelektualcima onog vremena nesumnjivo treba izdvojiti Johna Wyclifa († 1384.) kojega još nazivaju «Zvijezda koja je najavila Reformaciju», Jana Husa († 1415.), Girolamo Savonarola († 1498.), Desiderius Erasmus († 1536.) te mnoge druge. Wyclif je bio među prvima i ne jedini koji je progovorio o grijesima institucije kojoj je i sam pripadao, poglavito je naglašavao probleme povezane s papinstvom.

 

Protestantska reformacija je odgovor na četiri osnovna pitanja ili doktrine u pogledu kojih su reformatori vjerovali da Rimokatolička crkva griješi. Ta četiri pitanja ili doktrine su: Kako se čovjek spašava? Na kojemu temelju se zasniva vjerski autoritet? Što je crkva? Te, koja je suština kršćanskoga života? U pokušaju da odgovore na ta pitanja, protestantski reformatori poput Martina Luthera, Ulricha Zwinglija, Jana Calvina i Johna Knoxa osmislili su ono što nazivamo ''Pet 'Sola''' (Sola je latinska riječ koja znači ''samo'' ili ''isključivo'') Reformacije. Ovih pet doktrinarnih točaka bile su srž protestantske reformacije i za tih pet ključnih biblijskih doktrina reformatori su zauzeli stav protiv Rimokatoličke crkve, odbijajući njen zahtjev da se odreknu svoga učenja, pa čak i pod prijetnjom smrti. Tih pet ključnih doktrina protestantske reformacije su:

 

PET KLJUČNIH DOKTRINA:

 

1- ''Sola Scriptura'', ili Samo Pismo: Potvrđuje biblijsku doktrinu da je Biblija jedini autoritet za sva pitanja vjere i prakse. Sveto pismo, i isključivo Sveto pismo, je standard po kojemu se mora mjeriti svako učenje i nauk crkve. Kao što je Martin Luther tako elokventno rekao kada su mu naredili da se odrekne svojih učenja: ''Ukoliko me ne uvjerite Svetim pismom i zdravim razumom – ne prihvaćam autoritet papâ i crkvenih sabora, jer su proturiječili jedni drugima – moja savjest je sužanj Božje riječi. Ne mogu i neću se odreći bilo čega jer ići protiv svoje savjesti nije ni ispravno ni sigurno. Neka mi Bog pomogne. Amen''.

 

Želio bih svjedočiti i zahvaliti mojim prijateljima i uzorima protestantima za veliki doprinos u opismenjivanju, evangelizaciji, širenju ekumenskoga i mirotvornoga duha, te obrani demokratskih vrijednosti.

2— ''Sola Gratia'', Spasenje je samo po milosti: Potvrđuje biblijsku doktrinu da se čovjek spašava samo po Božjoj milosti i da se od njegova gnjeva spašavamo samo po njegovoj milosti. Božja milost u Kristu nije samo nužan, nego je i jedini djelotvoran uzrok spasenja. Ta milost je nadnaravno djelovanje Duha Svetoga koji nas dovodi Kristu tako što nas oslobađa od ropstva grijehu i podiže nas iz duhovne smrti u duhovni život.

 

3— ''Sola Fide'', Spasenje samo po vjeri: Potvrđuje biblijsku doktrinu da se čovjek spašava samo po milosti samo kroz vjeru samo zbog Krista. Po vjeri u Krista, pripisuje nam se njegova pravednost kao jedino moguće zadovoljenje Božje savršene pravednosti.

 

4— ''Solus Christus'', Samo Krist: Potvrđuje biblijsku doktrinu da se spasenje nalazi samo u Kristu i da su njegov bezgrješan život i zastupničko okajanje jedini dovoljni za naše opravdanje i pomirenje s Bogom Ocem. Evanđelje se ne propovijeda ako se ne naviješta Kristovo zastupničko djelo i ako se ne poziva na vjeru u Krista i u njegovo djelo.

 

5— ''Soli Deo Gloria'', Slava samo Bogu: Potvrđuje biblijsku doktrinu da spasenje dolazi isključivo od Boga, da ga je Bog ostvario isključivo za svoju slavu. Time se potvrđuje da ga kao kršćani moramo uvijek proslavljati i da moramo živjeti naše živote pred licem Božjim, pod Božjim autoritetom i samo za njegovu slavu.

 

Ovih pet važnih i temeljnih doktrina razlog su protestantske reformacije i čine bit protstantizma. One, osim toga, čine srž onoga u čemu je Rimokatolička crkva zastranila u svojoj nauci i zašto je protestantska reformacija bila nužna kako bi crkve diljem svijeta vratila ispravnoj nauci i biblijskom učenju. One su jednako važne danas u procjenjivanju crkve i njezina učenja kao što su bile tada. Velik dio protestantskoga kršćanstva treba se pozvati da se u mnogočemu vrati na ove temeljne doktrine vjere, kao što su reformatori pozvali Rimokatoličku crkvu u šesnaestom stoljeću.

 

Za kraj, želio bih svjedočiti i zahvaliti mojim prijateljima i uzorima protestantima za veliki doprinos u opismenjivanju, evangelizaciji, širenju ekumenskoga i mirotvornoga duha, te obrani demokratskih vrijednosti pa ću to učiniti navodeći proročke riječi (kazane 1989.) jednog od naših najpoznatijih, najvažnijih i najlucidnijih protestanata, već spomenutog dr. Petera Kuzmiča:

 

''Iz perspektive Evanđelja smatramo da nam je potrebno kršćanstvo koje je manje nacionalno, a više osobno; manje tradicionalno, a više doživljeno; manje sektaško, a više ekumensko; manje otuđeno i otuđujuće, a više spasiteljsko i oslobađajuće - jednom riječju manje religiozno, a više evanđeosko. U ovim burnim vremenenima sveopće krize i rastućeg nepovjerenja svjesni smo nužnosti dijaloga i suradnje svih ljudi dobre volje. Zajednička nam je odgovornost za čovjeka i za boljitak zajedničke nam domovine. Svjesni smo da nam u svim ovim nalaženjima izlaska iz krize i time povezanim promjenama, ponajprije trebaju novi ljudi. Svi su ljudi grešni, uče nas Božja Riječ i univerzalno ljudsko iskustvo, pa je time protkana i sva ljudska povijest, i politička i crkvena. Nema dobrih i zlih naroda, pa ne možemo dopustiti da se etničko stavi iznad etičkog. Danas, kada opet dolazi do opasnih prekopavanja po prošlosti, prebrojavanja grijehova, više drugog, a manje svojih, sakralizacije nekih elemenata prošlosti, mi kao evanđeoski kršćani pozivamo sve društvene i crkvene skupine naše domovine na razumnost i dijalog''.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ivo josipović, drago pilsel, protestanti