A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/A-B/ante-gotovina-haag-nakon-citanja-presude-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

A što ako se Ante odluči politički djelovati? | Politika+
Marko Marinić

POVRATAK GENERALA: A što ako se Ante odluči politički djelovati?

Mogao bi postati noćna mora i Banskih dvora i Pantovčaka, ali i nestabilizirane hrvatske desnice, uključujući i centar i desni centar.

Piše: Marko Marinić

Drži se istine pa makar te i u smrt odvela. Biblijska je to poruka koja govori i o tome kako može biti težak i bolan put do istine. Hrvatsku istinu platili su svojom žrtvom dugogodišnjeg utamničenja, jer pritvor je kao zatvor, generali Ante Gotovina i Mladen Markač, a jedno vrijeme i Ivan Čermak.

Još devedeset i pete smatrali smo samorazumljivim da je konačno oslobođenje Hrvatske bio pravedan i nametnuti rat i nitko nije niti slutio da u nekim silama međunarodne politike kuje plan o izjednačavanju agresora i žrtve. Nitko osim Franje Tuđmana koji je na drugačiji rasplet upozorio svoje generale na jednom susretu u Hrvatskom vojnom učilištu.

Doček generala na Jelačić placu, iako podsjeća svojim sadržajem i emocijama, nije u istoj ravni kao kada su dočekivani sportaši sa svjetskim zlatima. Generali su dočekani i u gradovima u koje nisu došli.

Neki geostrateški analitičari su za potrebe interesa svojih zemalja, koje  kroz cijelu Europsku povijest nameću rješenja, odluke i ugovore, smatrali da će jednakim rasprostranjivanjem krivnje i pravde na području bivše Jugoslavije moći imati lakšu kontrolu na tom području. Haški sud bio je idealan alat za takvu politiku. Prisjetimo se da su na popisu Carle del Ponte bili i generali Janko Bobetko, Petar Stipetić, i drugi, te da je u optužnice redovito involviran i sam vrh države sa pokojnim ministrom obrane Gojkom Šuškom i Predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Optužnice protiv Gotovine, Markača i Čermaka bile su praktično optužnice protiv Hrvatske države jer  je optužba o udruženom zločinačkom pothvatu obuhvatila apsolutno sve, od Vrhovnika, preko generala pa do stotine tisuća angažiranih vojnika u Oluji. Zato su i curile suze radosnice i suze olakšanja poslije izricanja oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, branitelji su nazivali jedni druge i čestitali si jer je velik dio hrvatskih njih, ali i građana, doživio prijašnje osuđujuće presude, a poglavito o udruženom zločinačkom pothvatu,  kao presudu njima samima.

„Rat je gotov. Okrenimo se budućnosti“, izgovorio je Ante Gotovina desecima tisuća okupljenih na glavnom hrvatskom trgu. Što ako se Ante odluči politički djelovati? Moguće bi postao noćna mora i aktualnih stanovnika Banskih dvora i Pantovčaka, ali i razbijene ili blago rečeno nestabilizirane hrvatske desnice, uključujući i hrvatski centar i desni centar.

Da je, ne daj Bože, Theodor Meron potvrdio presudu suca Alphonsea Orieja, buduća povijest je za Hrvatsku mogla biti i tragične naravi, ma koliko se trudili neki naši političari, odvjetnici i analitičari do prije koji dan objašnjavati suprotno. Sada ti tipovi izvode oprečne teorije. A kada smo već kod „tipova“, bilo ih je raznih za vidjeti kako se guraju u blizinu oslobođenih generala kao paščad ne bi li komadić auerole njihovog junaštva i mučeništva prenijeli i na sebe i otkupili svoje grijehe.

Jer dok su generali ratovali, ranjavani, a poslije i zatvarani, oni su krali, gradili karijere i glasali za Šeksovu teoriju lociranja, identificiranja i transferiranja. Ili, su to možda činili iz nekog straha. Oslobađajuću presudu generalima proslavili su i željno dočekali najveći broj hrvatskih građana, ali ne i svi. Pritom se to ne odnosi na standardno i poslovično oponirajuće Vesnu Teršelić ili Zorana Pusića. Naime, doček generala na Jelačić placu, iako podsjeća svojim sadržajem i emocijama, nije u istoj ravni kao kada su dočekivani sportaši sa svjetskim zlatima.

Generali su dočekani i u gradovima u koje nisu došli.

Zviždalo se i Predsjedniku i premijeru. Je li, poslije jedanaest godina, povratak Ante Gotovine u Hrvatsku podsjetio mnoge na dane ponosa i slave, i , važnije, pobudio nadu da ponovo možemo dići naciju na pobjedonosne staze?

„Rat je gotov. Okrenimo se budućnosti“, izgovorio je Ante Gotovina desecima tisuća okupljenih na glavnom hrvatskom trgu. Što ako se Ante odluči politički djelovati? Moguće bi postao noćna mora i aktualnih stanovnika Banskih dvora i Pantovčaka, ali i razbijene ili blago rečeno nestabilizirane hrvatske desnice, uključujući i hrvatski centar i desni centar.

Sudac Theodor Meron uz potporu još dva člana Žalbenog vijeća spasio obraz Ujedinjenim narodima, pravu kao pravu, i ponovo vratio mogućnost vjere u međunarodni poredak zasnovan na pravdi i pravu.

No, vratimo se istini. Istina je da je Hrvatska oslobađanjem Gotovine, Markača i Čermaka sada definitivno završila Domovinski rat i on je i u međunarodnoj zajednici sada i formalno i pravno postaobio legitiman i pravedan. Istina je da se politički status Hrvatske u Europi, i u neposrednom okruženju mijenja, kao što se i to okruženje mijenja, poglavito, secesionističkim nastojanjima Milorada Dodika. Oslobađanje Gotovine moglo bi mijenjati i status Hrvata u Bosni i Hercegovini. No, to ovisi hoće li i koliko hrvatska diplomacija sada iskoristiti presudu Haškog suda kao što su mnogi sa samim sudom ucjenjivali nas.

Istina je da je sudac Theodor Meron uz potporu još dva člana Žalbenog vijeća spasio obraz Ujedinjenim narodima, pravu kao pravu, i ponovo vratio mogućnost vjere u međunarodni poredak zasnovan na pravdi i pravu. Nepravedno je, doduše, što oslobođeni generali nemaju pravo na nikakvu naknadu za višegodišnje vrijeme koje su nevini proveli u Haškom pritvoru, ali Hrvatska bi trebala naći načina da im to kompenzira jer se, ruku na srce, nijedna vlada od dvije tisućite na ovamo baš i nije pretrgla i iskazala po pitanju obrane povijesne istine u Haagu. Dapače, dodvoravali su se Carli del Ponte, a pritvarali i opstruirali generalove odvjetnike.

Konačnu pravdu sada zaslužuje i pukovnica Dunja Gotovina, koja je otpuštena iz Ministarstva obrane jer je generalova supruga, a u toj diskriminaciji, također, sudjelovale su sve vlade. Mediji, prosvjeta, vlade, saborski sazivi, institucije i mnogi drugi, mogli bi ponovo početi vrednovati Domovinski rat u njegovom povijesnom i istinskom značaju, a ne svaku rečenicu počinjati s frazom: Oluja je bila u redu, ali... I, konačno, ne smijemo zaboraviti da iz Haaga očekujemo i presudu šestorici Hrvata - generalu Slobodanu Praljku i ostalima. Bog dao da i njihove presude budu lišene političkih interesa već zasnovane na međunarodnom pravu, pravdi i istini.

AKO NE VIDITE KOMENTARE I LAJKOVE, KLIKNITE OVDJE

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ante gotovina, vesna teršelič, ivo josipović, theodor meron