Marijan Kostrenčić

KOLUMNA: Marijan Kostrenčić: Hrvatska ima puno općina jer se tako financiraju političke stranke!

Najbolje čuvana tajna samoupravne birokracije: Stranke žive od općina!

Piše: Marijan Kostrenčić

Mislim da sam otkrio najbolje čuvanu i branjenu državnu tajnu. Odnosno, bolje rečeno političku tajnu jer bi državna tajna bila u interesu države pretpostavljam, a ovo što sam ja otkrio je samo u interesu političara, a države nikako.

Gledam preko splitske luke u Brač i shvatim da gledam u četiri općine! Brač, najveći otok Srednje Dalmacije ima četiri općine. Četiri općine brinu se za blagodati života Bračana. Ako mislite da je Bračane netko to pitao, varate se. Oni su poznati kao štedljivi ljudi, da ih se pita ne bi postojale četiri općine sa svim svojim nepotrebnim troškovima, nego samo jedna. Dovoljna da osigura stanovništvu zadovoljavanje svih društvenih potreba.

Nemojmo se čuditi da stranke mahom ostvaruju višak u svojim financijskim izvješćima: naravno, jer je najveći dio troškova, uključujući onaj koji rade samoupravni birokrati sakriven u proračunima općina i njihovih komunalnih poduzeća.

Naravno, bilo bi lijepo da smo mi tako bogata zemlja, pa da svaka mjesna zajednica bude osnovna jezgra sa svim pravima i obvezama prema građanima, ali to je dosta skupo. Pa zašto onda Bračani, o čijoj navodnoj škrtosti ima bezbroj viceva, dopuštaju da im vlada administracija puta četiri? Jesu li oni time četiri puta zadovoljniji? Tko je smislio takvo ustrojstvo koje više stoji nego što doprinosi i naravno da proizvodi dnevne probleme i razmirice jer je kao svojevrsna kost ubačena među narod, pa da narod ne razmišlja previše.

Hrvatska politička oligarhija stvorila je sustav općina koji je dva i pola puta veći nego onaj u socijalističkoj državi, a ta je već pod svoje zadnje dane razmišljala da ga racionalizira. Je li to odraz pune demokracije u Hrvatskoj? Puno općina – puno demokracije? Ne, to je odraz vladanje grupe od najviše 500 do 1000 ljudi koji se vrte po politici od 1990. godine (neki od njih još i od prije) i koja se potpuno odvojila od suštinske zadaće politike – služiti svojem narodu.

Ovi naši su zamislili malo drugačije – da narod služi s njima.

U pripremi ovoga članka tražio sam izjave različitih političara o tome treba li smanjiti broj općina u Hrvatskoj i ostao sam zapanjen sukladnošću izjava političara SDP-a, HDZ-a i svih drugih! Ne treba dirati u broj općina, nećemo smanjivati prava općinama, nismo to obećali, kaže inače samozatajni ministar uprave Bauk (štedljivi Bračanin) i predstavnik Kukuriku koalicije.

Političke stranke u Hrvatskoj nikada neće dozvoliti racionalizaciju uprave jer bi to za njih bio početak kraja. Oni se boje toga trenutka i čine sve da se to nikada ne dogodi. Zato se uvijek nađe neko rješenje za spas općine koja pretjera u svojim troškovima i koja zapravo ne može sama živjeti.

Pa kako to? Bauk je privatno štedljiv, ponosno pokazuje ušteđevinu od saborske i ministarske plaće, ali ne bi štedio za državu? Koji je to interes koji mu to ne dopušta? Kako me smetaju stvari koje ne razumijem, a ne razumijem zašto živimo u državi koja nam sve više postaje teret, a ne uslužni servis građanima, počeo sam svoje malo istraživanje fenomena zvanog – samoupravna birokracija u Hrvata.

Zašto samoupravna? Zato jer oni koji nose vlast, ta klika od 500  do 1000 odgovornih ljudi za upravljanje državom (uključujem tu sve one koji godinama sudjeluju u 'cicanju' državne blagajne) ponašaju se kao samoupravljači u okviru birokratskog aparata koji su tako uspješno stvorili za svoje potrebe.

Sjećam se svojeg posla u Ministarstvu vanjskih poslova 91-92. godine i nas šezdesetak koji smo taj posao obavljali u to ratno doba. Ne sjećam se nekog posebno nesposobnog čovjeka, svi su imali kvalifikacije za taj posao i moram priznati da sam se i u to doba čudio nepostojanju pritiska stranaka na takve funkcije (to se nakon priznanja RH naravno promijenilo). Prije odlaska iz MVP-a pripremio sam sa kolegama novo, ambiciozno ustrojsvo ministarstva i ambiciozno smo sanjali o cca 380 zaposlenih. Uzori su nam bili slična ministarstva Austrije, Češke, Danske i čak Islanda. Mislili smo da je ta brojka prevelika i da je zapravo ne bi niti trebali doseći u kratkom vremenu. Čujem da MVP danas broji preko 1200 zaposlenih (skoro kao ono Austrije i nekih drugih ekonomski puno jačih zemalja). Mislite li da su efikasni? Mislite da hrvatski veleposlanici rade puno na gospodarstvenoj diplomaciji? A to je osnovna svrha diplomacije jedne male zemlje. Mi nismo nikakva velesila, mi nismo niti nikakva regionalna sila i ne trebamo to biti, mi smo jedan mali narod na Bogom danom prekrasnom teritoriju, nažalost smještenom na rasjedu dviju sukobljenih civilizacija. Ali mi jesmo mali narod i tako se moramo ponašati.

Čujem da MVP danas broji preko 1200 zaposlenih (skoro kao ono Austrije i nekih drugih ekonomski puno jačih zemalja). Mislite li da su efikasni? Mislite da hrvatski veleposlanici rade puno na gospodarstvenoj diplomaciji? A to je osnovna svrha diplomacije jedne male zemlje.

Proučavajući samoupravnu birokraciju u Hrvatskoj došao sam do svojeg važnog otkrića. Do strogo čuvane političke tajne. Zahvaljujući poznanstvu sa jednim političarem došao sam do tog fenomenalnog otkrića. Zašto Hrvatska ima tako puno općina i zašto sve hrvatske stranke brane takav ustroj i zašto jedan štedljivi Bračanin ne smije dirati taj ustroj, iako će vjerojatno kada ode s te funkcije imati noćne more i sanjati vreće novaca koje plutaju Bračkim kanalom.

Evo odgovora: (polako čitajte jer nećete vjerovati) Hrvatska ima puno općina jer   s e   t a k o    f i n a n c i r a j u    p o l i t i č k e     s t r a n k e!

Političke stranke žive od općina. One namjeste svoje članove, vjerne bukače i ljepitelje transparenata (pjevače stihova: živio Ivo, živila Jaca), svoje agitatore dostojne djelatnika Agitpropa, svoje vjerne pse koji za malu plaćicu u općinskoj upravi, komunalnoj firmici ili općinskom vijeću čekaju da ih iz središnjice pozovu na još jedne izbore da bi pokazali lojalnost onima koji ih uhljebljuju. Nije važno jesu li sve te sinekure potrebne funkcioniranju vlasti i boljitku građana, one imaju najvažniju funkciju održavanja na vlasti samoupravne birokracije. Ti ljudi nemaju potrebe truditi se o interesu građana i udovoljavati njihovim potrebama. Oni su tu da održe sustav stranaka, a on im jamči njihovu sinekuru. Stranke tako preživljavaju, one se ne mogu financirati iz naknada koje dobivaju saborski zastupnici, a kako Hrvati nisu baš revni u plaćanju svojih obveza, niti iz članarina se strankama (to su nedavna istraživanja i pokazala).

Nije važno jesu li sve te sinekure potrebne funkcioniranju vlasti i boljitku građana, one imaju najvažniju funkciju održavanja na vlasti samoupravne birokracije. Ti ljudi nemaju potrebe truditi se o interesu građana i udovoljavati njihovim potrebama. Oni su tu da održe sustav stranaka, a on im jamči njihovu sinekuru.

Zato se nemojmo čuditi da stranke mahom ostvaruju višak u svojim financijskim izvješćima: naravno, jer je najveći dio troškova, uključujući onaj koji rade samoupravni birokrati sakriven u proračunima općina i njihovih komunalnih poduzeća.

Političke stranke u Hrvatskoj nikada neće dozvoliti racionalizaciju uprave jer bi to za njih bio početak kraja. Oni se boje toga trenutka i čine sve da se to nikada ne dogodi. Zato se uvijek nađe neko rješenje za spas općine koja pretjera u svojim troškovima i koja zapravo ne može sama živjeti.

Pitanje za našeg štedljivog ministra Bauka. Zamislite ovakvu situaciju: da se sve građevinske dozvole u  Hrvatskoj izdaju u državnom uredu za izdavanje građevnih dozvola (DUIGD) u Čakovcu? I da od dana kada predate svoj potpuni zahtjev, dobijete broj na listi čekanja koja se javno objavljuje na internetu i da je DUIGD dužan Vaš zahtjev riješiti u roku od 60 dana? Biste li se odrekli svoje tri (od četiri) općine na Braču? Je li važnija efikasnost ili to što vam je općina bliže, a još u njoj radi rođak Jure? Bez obzira na to što Jure ne može požuriti Vašu dozvolu i to traje već godinama da ju dobijete.
Znam ministrov odgovor. Demokracija, lokalna vlast, lokalna samouprava, krajnji cilj služenje građanima itd. A koliko traje neki administrativni postupak, to nije bitno.

Ali bitno je. Pitajte glasače, postavite pitanje na izborima, na referendumu i bilo kojem drugom obliku odlučivanja jesu li glasači zadovoljni svojom administracijom ili ne?

Vlada sada gura zakon o strateškim investicijama jer nema hrabrosti malo promijeniti ustav i reorganizirati upravu tako da u Hrvatskoj nemamo više od 150 općina. Jer toliko ih realno smijemo imati. Jer kada bismo ih imali manje nego sada to bi nešto smanjilo trošak uprave, ali bi bitno popravilo efikasnost.

Možda će se jednoga dana u Hrvatskoj pojaviti neki Bepe Grillo koji će otvoriti ovu rak ranu upravljanja državnom adminstracijom i koji će iznijeti boj svih bojeva – ukidanje samopravne birokracije u interesu političkih stranaka.

A do tada ćemo probleme rješavati pomoću rođaka Jure...

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

marijan kostrenčić, arsen bauk, općines, stranke