Odmah na početku: meni osobno ćirilica sama po sebi ne smeta. Čitam je jednako kao i latinicu. I ne smetaju mi knjige na ćirilici u kućnoj biblioteci. Ali odmah domećem: itekako imam razumijevanja za one kojima ona smeta, pa makar njihov otpor možda bio posve iracionalne prirode. Jer, oni koji su preživjeli strahote opsade Vukovara imaju puno pravo biti iracionalni. To uglavnom nije njihov izbor (ima doduše i takvih, koji su tako svjesno odabrali, ali o tom malo poslije), već nešto što nije tako jednostavno potisnuti ili izbrisati iz svijesti i podsvijesti. No, pri tome su daleko nerazumniji oni koji ovih dana papagajski ponavljaju da nije ćirilica rušila Vukovar, te da je službeno pismo agresorske vojske bila latinica(?!?).

Zahtjev dvojezičnosti u Vukovaru u potpunosti je upražnjen latiničnim natpisima na hrvatskom i srpskom jeziku na javnim i državnim ustanovama. Ćirilica je u Vukovaru apsolutno nepotrebna, ili, točnije rečeno, nije ništa potrebnija nego u Zagrebu, gdje sasvim sigurno u apsolutnom broju ima daleko više Srba nego u bilo kojem drugom gradu u Hrvatskoj. Ako se, dakle, radi samo o (pre)naglašenoj pozitivnoj diskriminaciji, onda bi ćirilica trebala biti prisutna i na Trgu svetog Marka i na Trgu bana Jelačića i u svakom drugom gradu i selu u Hrvatskoj.

Ništa nije apsurdnije od tih navoda u ovom trenutku. Jer ćirilica JEST rušila Vukovar, ćirilica JEST okupirala jednu trećinu Hrvatske i preostale dvije trećine godinama držala na nišanu, ćirilica kao umjetno podignut zid između dvije nacije (hrvatske i srbijanske) koje inače ne trebaju nikakvog prevoditelja, nikakvu transliteraciju ni transkripciju.

Ćirilica jest i hrvatsko pismo, no što se Hrvatske tiče, ona je anakronizam gotovo poput glagoljice, pismo čiji se službeni opstanak može zahvaliti samo dnevnoj politici, nikakvim stvarnim kulturnim poltrebama. U Srbiji je ćirilica također samo JEDNO OD DVA pisma, jer latinica prevladava u svakodnevnoj upotrebi, iako se u posljednje vrijeme bilježi još jedan nacionalistički revival ćirilice, pa se tako njome odnedavna pokušava nasilno izgurati latinica čak i s autobusa u Novom Sadu. Ćirilica tako u ovom trenutku JEST sredstvo kojim se pokušava negirati multinacionalna povijest Vojvodine. Jedno od apsurdnih opravdanja gradske uprave je da će to biti turistička atrakcija!

Nezahvalno je, vrlo vjerojatno i nepravedno generalizirati, no, u ovom slučaju ipak moram: čak i u Srbiji ćirilica je pismo koje građansko društvo sve više osjeća kao dio povijesti koja se u moderno doba ipak nameće, možda ne uvijek golom silom, ali svakako svakodnevnim raznovrsnim pritiscima, iako ne postoji nikakav stvarni razlog da ona bude tako agresivno promovirana na svakom koraku. Da, ima i onih koji ćirilicu vide kao dio kulturnog identiteta nacije kroz protekla stoljeća, kojeg svakako kao takvog treba zaštititi. Ali to ne znači da treba postati oružje u rukama nacionalista. Nešto kao 'piši ćirilicu, da te ceo svet razume'.

A i u Vukovaru je ćirilica sve više upravo to. Dio folklora kojim se zid između dvije nacije u ionako podijeljenom gradu diže za još koji red nevidljivih betonskih bloketa.

Pri tom i inače često slijepi zakonodavci i izvršna vlast odbijaju vidjeti ono očito: Nema nikakvog razloga za uvođenje dvopismenih natpisa u u Vukovaru. Dvojezičnih da, ali na latinici!

Naime, zahtjev dvojezičnosti u Vukovaru u potpunosti je ispunjen latiničnim natpisima na hrvatskom i srpskom jeziku na javnim i državnim ustanovama. Ćirilica je u Vukovaru apsolutno nepotrebna, ili, točnije rečeno, nije ništa potrebnija nego u Zagrebu, gdje sasvim sigurno u apsolutnom broju ima daleko više Srba nego u bilo kojem drugom gradu u Hrvatskoj. Ako se, dakle, radi samo o (pre)naglašenoj pozitivnoj diskriminaciji, onda bi ćirilica trebala biti prisutna i na Trgu svetog Marka i na Trgu bana Jelačića i u svakom drugom gradu i selu u Hrvatskoj. Po toj logici i na Bregani bi trebalo pisati i - 'Дoвpoдoшли u Xpвaтckу!'.


Dakle, latinični natpis tipa 'općina Trpinja - opština Trpinja' ili 'općina Vukovar - opština Vukovar' na javnim i državnim institucijama u mjestima gdje ima značajan broj Srba sasvim vjerodostojno ispunjavaju zahtjev predviđen Ustavnim zakonom. Što se tiče natpisa na ulazu u Vukovar ili Trpinju, jasno je da su ta imena u potpunosti jednaka na hrvatskom i srpskom jeziku, kao jezicima koji se pišu (i) na latinici. Srbi nisu Kinezi, pa da im se uvodi pismo koje razumiju, latinica JEST i njihovo pismo! Posve jednakopravno latinici.

Istina je, u ovom trenutku, dvojezičnost u Vukovaru, odnosno prosvjedi protivćirilice prvorazredno su političko pitanje i na nacionalnoj razini , jer je političkim protivnicima ove vlade jasno da je ovo dobra poluga da se ionako klimavu koaliciju dodatno razdrma. Broj okupljenih jasan je pokazatelj da su organizatori uspjeli pokazati snagu, iako bi bilo sjajno da ih je na isto mogla motivirati potreba da vladi poruče da je dosta, da ovaj narod treba radna mjesta, a ne ideološke podjele.

To ne znači da ćirilica u Vukovaru ili bilo gdje drugdje u Vukovaru treba biti zabranjena. Naprotiv, SVI učenici, koje god nacionalnosti bili, trebali bi u osnovnoj školi naučiti čitati ćirilicu. Tko ne zna čitati ćirilicu, prilično vjerojatno ne čita mnogo ni na latinici.

"Naš potez je poštivanje zakona. U politici ima puno emocija, ali zakoni i Ustav vrijede za svakoga. On vrijedi i za ćirilicu, on vrijedi i za SDP ako zakasni s objavom financijskog izvješća," rekao je jučer bez ikakvih vidljivih emocija premijer Zoran Milanović, koji je, podsjećam, prije neki dan uvrijeđeno rekao da će SDP ispoštovati zakon, nakon što su kažnjeni zbog tog zakašnjelog izvješća, ali je potom nabusito dometnuo da će odmah nakon toga taj isti zakon promijeniti. Kad je u interesu stranke, onda je sve dozvoljeno. Zna se tko je gazda.

Istina je, u ovom trenutku, dvojezičnost u Vukovaru, odnosno prosvjedi protiv ćirilice prvorazredno su političko pitanje i na nacionalnoj razini , jer je političkim protivnicima ove vlade jasno da je to dobra poluga da se ionako klimavu koaliciju dodatno razdrma. Broj okupljenih jasan je pokazatelj da su organizatori uspjeli pokazati snagu, iako bi bilo sjajno da ih je na isto mogla motivirati potreba da vladi poruče da je dosta, da ovaj narod treba radna mjesta, a ne ideološke podjele! Nema nikakve dvojbe da je mnogima ćirilica samo izgovor, no, govoriti da je na Trg bana Jelačića stiglo 50-60 tisuća izmanipuliranih bilo bi političko sljepilo. Ili samo još jedna manipulacija.

Da je Milanović doista toliko principijelno odlučan, ćirilićne natpise uveo bi prije lokalnih izbora. No, da je pametan, shvatio bi da postoji način da ispuni duh Ustavnog zakona, a da na koncu kompromisom svi budu zadovoljni. Ili da barem ne budu toliko nezadovoljni da mu se okupljaju pod prozorima Banskih dvora (osim ako Milanoviću odgovara upravo to: podizanje dimne zavjese koja će sakriti njegov neuspjeh da spriječi potop gospodarstva).

Ćirilica na ulazu u Vukovar MOŽE čekati. I ako je to cijena mira, ona MORA čekati! >>

Evo dakle, ukratko rješenja kojeg sam već naznačio: Na Milanovićevu (ne)sreću, bit će dovoljno ako uvidi da zakon uopće ne treba mijenjati kako bi prava obiju strana bila suštinski zadovoljena, a zakon neizigran! Dakle, u Vukovar treba što prije na službene natpise uvesti i srpski jezik (koliko god bio sličan ili različit od hrvatskog), ali na latinici. Ustavni zakon govori o dvojezičnosti i pismu kojim se manjine služe, što bi time bilo u potpunosti zadovoljeno.

U suprotnom, uz hrvatski natpis 'Općina Vukovar' trebalo bi stajati i 'Oпштинa Bуkoвaр' i 'Opština Vukovar', dakle čak dva natpisa na srpskom - jedan na ćirilici i jedan na latinici.

AKO NE VIDITE SVE LAJKOVE I KOMENTARE, OSVJEŽITE OVDJE!