A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/K-L/kava-toalet-eu-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 522 Origin Connection Time-out

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Hoće li nam Davor Stier i ostali HDZ-ovski i drugi paraziti naplatiti i toaletni papir?! | Politika+
DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Hoće li nam Davor Stier i ostali HDZ-ovski i drugi paraziti naplatiti i toaletni papir?!

Ekipa koja se grebe da bi dobila Briselsku plaću od 50.000 kuna nije u stanju si platiti kavu od 7 kuna.

Piše: PolitikaPlus/Drago Pilsel

Istoga dana, ove srijede, Jutarnji list je donio dva, po meni, jako poticajna teksta: izvrsnu kolumnu ''Sumnjivo lice'' Miljenka Jergovića o tome kako kava može biti ''onaj najelementarniji oblik društvene solidarnosti, koji prethodi ideji države i politike, ili je, možda, kulturna nadgradnja svake loše države i politike'', te izuzetno precizan udarac za knock out kolegice Suzane Barilar koja je otkrila sramotno ponašanje HDZ-ovskih kandidata za europarlament koji bi željeli plaću od preko 50 soma kuna, a nisu kadri platiti si kavu od 7 kunića nakon čega su Karamarkovi ljudi morali začepiti inače oholu i demagošku labrnju. Ovo je priča o gulikožama hrvatske politike i o nama ostalima koji plaćamo svoje troškove i dišemo na škrge jer o nama je riječ na ovim izborima a ne o toj nesretnoj delegaciji vampira koja će omastiti brk u Bruxellesu.

Što znači ta fraza i zašto se baš tako kaže: Nemam ni za kavu!? Hoću kazati, HDZ-ovci to ne kažu, iako kave ne plaćaju. To govore oni koji, zato što nemaju za kavu, nemaju što da traže ni u kavani, izopćeni su iz zajednice, pretvorili se u socijalne slučajeve. Eh, oni su mi povod pa želim upozoriti da je potrebno voditi računa koga to zapravo želimo poslati u Bruxelles, odnosno da je potrebno oduprijeti se saborskim grabežljivcima, budućim euro- parlamentarcima.

Pokazujući nerv za one detalje koja raskrinkavaju, za bitno u novinarstvu, saborska izvjestiteljica Jutarnjeg lista Suzana Barilar je krenula češljati izvještaje o primljenim donacijama i troškovima izborne promidžbe za EU parlament pa je tako otkrila zapanjujući podatak: da su krajem ožujka u Orebiću, kandidati s liste HDZ-a Dubravka Šuica, Davor Ivo Stier, Željana Zovko, Ivan Bubić i Milivoj Šipka, nakon verbalnih akrobacija pred osiromašenim narodom Pelješca i Dalmacije otišli popiti kavu u lokalnom kafiću pa se, iz priloženih računa stranci, na portalu HDZ-a vidi da je jedan od njih popio kavu za 7 kuna ali je nije htio platiti iz svog džepa.

Nebitno je to je li Dubravka Šuica, kao domaćin, pozvala kolege pa se onda, nakon runde, kada je trebalo platiti, pravila kao da je nema ili Davor Ivo Stier, čovjek s jakim međunarodnim diplomatskim iskustvom, ali ne i manirama, požurio na WC da izbjegne susret s konobarom (sram te bilo Davore, nismo te tako učili da se ponašaš u Buenos Airesu, iako pamtim, uvijek si bio škrt), bitno je da taj podatak, račun za kavu od 7 kuna poslan centrali, kako dobro poantira kolegica, puno govori o onima koji će, zahvaljujući visokim pozicijama na listi, od 1. srpnja imati plaće od 50 i više tisuća kuna mjesečno (plus sve ostale pokrivene troškove), dok ćemo se mi ostali i dalje pitati kako nahraniti obitelj, platiti režije ili dobiti bilo kakav posao.

Neki pak, nemaju ni za kavu, a u vezi toga prenosim dijelove Jergovićeve fenomenalno točne kolumne >> jer, pita se kolega, što znači ta fraza i zašto se baš tako kaže: Nemam ni za kavu!? Hoću kazati, HDZ-ovci to ne kažu, iako kave ne plaćaju. To govore oni koji, zato što nemaju za kavu, nemaju što da traže ni u kavani, izopćeni su iz zajednice, pretvorili se u socijalne slučajeve. Eh, oni su mi povod pa želim upozoriti da je potrebno voditi računa koga to zapravo želimo poslati u Bruxelles, odnosno da je potrebno oduprijeti se saborskim grabežljivcima, budućim europarlamentarcima.

Kaže moj dragi drug Jergović ovako:


.......

 

.......

 



''Za kruh kada se nema, to je glad. Za kavu kada se nema, to je samoća najgora (...) u Napulju su se dosjetili ovoga: kako je u tom veličanstvenom gradu, jednom od najluđih, najljepših, najdivljijih i najprljavijih gradova zapadnoga svijeta, mnogo ljudi koji su silno osiromašili, a kako je talijanska država lopovska i korumpirana skoro kao hrvatska, pa se ne brine o dobrobiti svojih građana, ljudi su u kafićima i kavanama počeli naručivati po dvije kave, jednu koju će popiti, a drugu koja je uvjetna. Tu uvjetnu kavu konobar uredno naplati i pribilježi u svojoj – je li fiskalnoj? – blagajni. Nju će popiti nepoznat netko tko naiđe i naruči – uvjetnu kavu. (...) napuljska ideja uvjetne kave ubrzo se raširila Italijom, a zatim i cijelim zapadnim svijetom. Prihvatili su je vlasnici kafića i kavana, ljudi su posve prirodno počeli plaćati kave drugim ljudima koje, možda, nikada neće sresti. Što se na takav način kupuje? Čista savjest? Samosažaljivo uvjerenje o vlastitoj dobroti i izabranosti? Ama kakvi, ništa od toga!

Ali, da, nešto se doista kupuje: kupuje se dojam da živimo u nekom boljem i sigurnijem društvu, u onom društvu u kojem će vam netko uvijek platiti kavu (...) Tom uvjetnom kavom kupuje se pravo na slobodu od straha, ali i nešto što bi se moglo nazvati temeljnim osjećajem europske društvene solidarnosti (...) Način na koji je HDZ vladao Hrvatskom pljačkajući je, ali i način na koji SDP i HNS vladaju Hrvatskom – surovim i priglupim pogodovanjem, klijentelizmom i dopljačkavanjem građana nerazumnim nametima, ubili su u ljudima pojam društvene solidarnosti...'' >>


 

 

 

 



Mislim da je bilo vrijedilo ovo prenijeti, jer je Miljenko to odlično napisao, a ja to ne bih znao učiniti bolje od njega.

Nego, možda ideja o ''uvjetnoj'', solidarnoj kavi ne zaživi, šteta ako ne, ali iz izvještaja kolegice Barilar saznajemo da nisu svi kao rečeni HDZ-ovci. Članovi koalicije SDP-HNS-HSU u ovoj kratkoj kampanji su troškove iz kafića plaćali iz vlastitoga džepa, a nije zabilježeno da su laburisti prebacivali ugostiteljske troškove na račun stranke. Međutim, kolega Edi Jurković u Večernjem listu donosi podatak da se saborski zastupnik Nikola Vuljanić, prvi na listi Hrvatskih laburista za ulazak u Europarlament (i jedni koji bi se prema anketama tamo mogao naći), nije poput nekih unaprijed odrekao dijela buduće plaće od 60.000 kuna koju će primati u Bruxellesu, već se u sklopu svoje predizborne kampanje ne želi odreći ni jedne jedine lipe koju je potrošio na promociju pa je, prema službenom stranačkom izvješću o troškovima, prijavio čak i trošak od 4 kune za parkiranje koliko je potrošio u Opatiji, Daruvaru i Križevcima.

A kada govorimo o odreknuću iz plaće meni dosta znači podatak da će SDP-ovi zastupnici u Bruxellesu ostati na nivou saborske plaće iz Hrvatske i da će ogromni višak uplatiti na račun Zaklade Ana Rukavina. Vjerujem da bi to moglo utjecati kod trenutka odlučivanja mnogih sugrađana.

Elem, biramo dvanaest predstavnika u EU parlament. Znam koga sigurno neću birati: nikoga iz HDZ-a! Ponajprije neću dati moje povjerenje Davoru Stieru jer se taj čovjek pokazao osobito nelojalnim i vlastitima u stranci, ali i onima u mojoj rodnoj Argentini kojima je dužan pomoći. O tome kasnije. Kako je služio Sanaderu i okrenuo mu leđa, tako je napravio i Jadranki Kosor i nema nikakve sumnje da će izdati i Tomislava Karamarka kada ovaj bude letio kroz prozor. Ali evo jedna zanimljiva zgoda koja govori o karakteru ove HDZ-ovske perijanice.

I sad' što? Idu oni u Bruxelles! Baš nam treba kad smo tako pametni. Kaže kolegica Ines Sabalić u najnovijem 'Globusu': radit će oni tamo četiri dana u tjednu, odmarati će se četiri mjeseca u godini, primati će plaću od 7000 eura i naknadu za odvojeni život, imati će vlastite kabinete i plaćene troškove i avionske karte za putovanja u domovinu dok će im najveći trošak biti – pivo u pubu, ako i to plate!

U moru depeša Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu State Departmentu kojih je otkrio Wikileaks, prilično je nezapaženo prošla ona koja ukazuje na ne mali špijunski skandal: argentinski Hrvat Davor Ivo Stier, tada posebni savjetnik premijerke Jadranke Kosor ''za euroatlansku suradnju'' i jedan od, kako za sebe voli da se kaže, ''ključnih HDZ-ovih stratega iz sjene'' (član je predsjedništva i međunarodni tajnik stranke), pokazao se kao američki špiclov posvećen ni manje ni više nego da američkoj diplomaciji došaptava ciljeve i korake njegove šefice, kao kad je odlazila u Moskvu.

Davor Stier se, manirima koje je naučio na Zrinjevcu, ali u Washingtonu i Bruxellesu, a usavršavao u dodvorničkim intervjuima koje je davao iz Banskih dvora, a u sklopu predizborne kampanje koja ga je trebala lansirati u višu orbitu hrvatske politike, uzdignuta čela i vedra lica rukovao s diplomatima na raznim prijemima i druženjima. Jedan ga je europski veleposlanik, u tom kontekstu, jako hvalio u razgovoru s ovim novinarom. No, je li Stierovo trčkaranje od veleposlanika do veleposlanika znak da je obavljao svoj posao profesionalno i moralno? Wikileaks ukazuje na to da ne bi trebalo žuriti takvim zaključivanjem. Naime, tadašnji premijerkin posebni izaslanik mislio da neke sastanke može obaviti tajno, siguran da se neće saznati da otkucava Jadranku Kosor interesnim stranama, tko zna, možda i po zadatku, i tako je obavljao rutinu sve dok ga neki izvor u State Departmentu, nenamjerno, jer Stier ipak nije takva marka kakvu si on zamišlja, nije raskrinkao.

Naime, s Amerikancima se Stier našao i 2. veljače 2010. potvrdivši im da će premijerka Jadranka Kosor 22. veljače posjetiti Moskvu te da će posjet uključivati neke ''opće gospodarske teme i dogovore o suradnji''. Do ovdje ne bi bilo problema: Stier ispada bankomat koji potvrđuje stanje računa američkih vanjskopolitičkih interesa na Balkanu. No, onda se momak raspričao pa je naveo kako su glavni cilj posjeta hrvatske primjerke Moskvi ''pregovori o novom ugovoru o opskrbi plinom, jer postojeći istječe do kraja 2010''.  Dodao je i to da je ''Hrvatska bila malo nervozna zbog toga što Rusija još nije pristala na novi ugovor''. ''Susret 22. veljače'', rekao je Stier, ''pokazat će koliko čvrsto Moskva želi pritisnuti Hrvatsku oko projekta Družba Adria ili podjele 51/49 za Južni tok u zamjenu za novi ugovor o plinu''.

Tada sam napisao predstavnicima diplomatskoga kora u Hrvatskoj: ''pažljivo sa Stierom, jer ne znate u kojem smjeru, kada ga sretnete, ide kao teklič, radi li za šeficu/šefa ili pak za sebe, na što ukazuju vijesti koje stižu iz Buenos Airesa - kao ona, da je on zapravo, i nitko drugi, zaslužan što je Hrvatska 23. kolovoza počela obilježavati kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Zapravo, nitko od njih nam nije rekao što kane raditi u Bruxellesu, već ponavljaju opća mjesta da su najbolji, najposvećeniji, najupućeniji i slično, a nikako da pojasne kako će našim građanima sutra biti bolje, a današnji dan podnošljiv. Istina za volju, nije nam to rekao nitko iz vladajuće koalicije braneći rebalans proračuna. Ne bi bilo, zato, na odmet, razmisliti o Jergovićevom prijedlogu i početi plaćati kavu onomu koji za kavu nema?

Problem je zaista dubok. Nije riječ samo o ponašanju pobočnika Ive Sanadera, Jadranke Kosor, a sada Tomislava Karamarka, pitanje je ovo: kako će hrvatska politička elita za europskim stolom braniti naša prava i interese? Onako kako to pokazuju Wikileaksovi dokumenti – spletkama i dodvoravanjem – pa ćemo od sudjelovanja u europskom zajedništvu moći očekivati tek transformaciju iz ''države u banani'' u – banana državu?
Imam ja i drugi problem oko Stiera, a to je da se u krugovima argentinskih Hrvata voli praviti važan (kao i ovdje, uostalom), ali kada zaglavi obitelj naših iseljenika, konkretno mislim na Jorgea Francetića (jeste, u rodu je s ''onim'' Francetićem), kada im je u kući metar i pol vode, kada oko njih plutaju mrtvi (Jorge me uvjerava da je u nedavnim strahovitim poplavama u njegovom gradu La Plati bilo ne pedesetak mrtvih već barem dvije stotine!), Stiera nigdje nema, jer on pije kavu na račun stranke i nas budale koji to plaćamo iz proračuna. Štoviše, Stier Francetiću neće odgovoriti ni na pisma ni na pozive (Francetić ga opetovano moli da se zauzme za dobrobit naše omladine u dijaspori, ali ga Stier sustavno ignorira), a puna su mu usta dijaspore, Hrvatske i Hrvata, kao i uostalom i svim tim lakrdijašima ''zna se, uza se i na se'' stranke. Veliki je Stier katolik. Pun mi je kufer tih velikih katolika: papa Franjo ih je nazvao pozerima i menadžerima.

I sad' što? Idu oni u Bruxelles! Baš nam treba kad smo tako pametni. Kaže kolegica Ines Sabalić u najnovijem 'Globusu': radit će oni tamo četiri dana u tjednu, odmarati će se četiri mjeseca u godini, primati će plaću od 7000 eura i naknadu za odvojeni život, imati će vlastite kabinete i plaćene troškove i avionske karte za putovanja u domovinu dok će im najveći trošak biti – pivo u pubu, ako i to plate!

Nemam apriori negativan stav prema svim HDZ-vcima. Andrej Plenković, po meni, sposobniji od Stiera, i hrabriji, jer se ipak ograđuje od Karamarka izjavom da se HDZ ''ne snalazi u opoziciji'' (dok Stier šuti), mogao bi biti, možda uz Davora Božinovića (još jednog šutljivca, iako je korektan čovjek i državni službenik),
jedan od kvalitetnih ljudi koji bi mogli zaslužiti pažnju glasača - ali nisu nam kazali plaćaju li si sami kave.

Zapravo, nitko od njih nam nije rekao što kane raditi u Bruxellesu, već ponavljaju opća mjesta da su najbolji, najposvećeniji, najupućeniji i slično, a nikako da pojasne kako će našim građanima sutra biti bolje, a današnji dan podnošljiv.

Istina za volju, nije nam to rekao nitko iz vladajuće koalicije braneći rebalans proračuna.

Ne bi bilo, zato, na odmet, razmisliti o Jergovićevom prijedlogu i početi plaćati kavu onomu koji za kavu nema? Dok budemo i to mogli. Jer, kako smo krenuli, još će nam HDZ-ovci i ostali paraziti obračunati ne samo kave već i toaletni papir. Ni Slavko Linić nije daleko od toga.

Hoće li i to željeti: da ne brinemo samo za njihova usta već i za stražnjice??!!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

europski aprlament, izbori, dubravka šuica, davor ivo stier, drago pilsel