DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Bostonski poučak: vidio sam ljubav i sebedarje i poželio da smo takva nacija

Ne zaboravimo najuzvišeniji poziv čovjeka: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Građani Bostona su nam pokazali koliko je to istinito, koliko je potrebno i koliko je moguće.

Piše: Drago Pilsel

U bostonskoj se katedrali u četvrtak molilo, na međuvjerskom skupu, za žrtve i sve stradale u bombaškim napadima koji su izvršeni u ponedjeljak tijekom maratona. Bila je to lekcija građanstva, ekumenskog i međureligijskog dijaloga i toleranciji, svjedočanstvo o vrijednostima na kojima počiva američko društvo te, povrh svega, izuzetan poticaj da se služi, na svim nivojima politike i društva, jer se svijet opet mora prisjetiti one logike ljubavi, praštanja i darivanja koja se ne smije ukalupiti u logiku profita, moći, netolerancije i nasilja.

Znate li što sam vidio na tim snimkama? Jeste, vido sam strah i kaos, ali sam vidio ogromnu masu ljudi koja je trčala ne dalje od mjesta eksplozija već, naprotiv, prema mjestima tragedije, da što prije i što bolje pomognu unesrećenima, iako nije bilo jasno hoće li biti još detonacija, to jest, znajući da postoji velika opasnost i mogućnost da i sami budu zahvaćeni novim napadima.

Tko god da stoji iza toga užasnoga terorističkoga čina, kako je rekao predsjednik Barack Obama, morao je shvatiti da je nasrnuo na krivi grad i na krivu državu jer Boston, kolijevka Amerike (pravilno je kazati da je država Massachusetts, kojoj je Boston glavni grad, ''izmislila SAD'', ali nećemo danas o povijesti), neće pokleknuti i neće odgovoriti mržnjom već će se dokazati još većim slobodarskim duhom, još snažnijom sposobnošću ugošćavanja i još odlučnijom voljom da bude uzor građanstva i kulture ljudskih prava.

Prateći uživo ceremoniju iz bostonske katedrale, koju je darežljivo otvorio i ponudio domaćin, franjevac kapucin kardinal Sean O'Malley, imao sam priliku svjedočiti sjajnim i poticajnim propovjedima i još jednoj oratorskoj egzibiciji američkoga predsjednika koji je u tri navrata digao zajednicu na noge i više ih puta dovodio do suza, osobito kada se prisjetio najmlađe žrtve, osmogodišnjaka Martina Richarda i njegove mirotvorne poruke (Martin je prije utrke imao napisani plakat na kojem je stajalao: ''No more hurting people – Peace''). Dječak je u cilju utrke čekao da zagrli svog oca Williama koji je učestvovao na maratonu. Sa njim su bile njegova sestra, majka i brat. Martinova majka Denise Richard i njena kćerka također su teško povrijeđene u napadu. Ali sam se prisjetio onoga što sam vidio, ali odmah nisam razumio kada su do mene stigle prve snimke eksplozija i o tome sam želio ovdje nešto kazati.

Znate li što sam vidio na tim snimkama? Jeste, vido sam strah i kaos, ali sam vidio ogromnu masu ljudi koja je trčala ne dalje od mjesta eksplozija već, naprotiv, prema mjestima tragedije, da što prije i što bolje pomognu unesrećenima, iako nije bilo jasno hoće li biti još detonacija, to jest, znajući da postoji velika opasnost i mogućnost da i sami budu zahvaćeni novim napadima.

Bostonska tragedija pokazuje, između ostalog, da karitativno i humanitarno djelovanje mora biti neovisno o strankama i ideologijama. Ono nije sredstvo za postizanje ideoloških promjena u svijetu i nije u službi svjetskih strategija, već je uprisutnjenje ovdje i sada ljubavi koju čovjek uvijek treba. Ne može se svijet učiniti čovječnijim tako da se odbija humano djelovati ovdje i sada.

Prepoznatljiva je bila odvažnost i hrabrost tih ljudi: i oni koji su uskočili odmah, zaustavljali krvarenja, nosili ranjene na rukama, osiguravali prostor, pa i onih koji su se uključili kasnije, donirajući krv, otvarajući domove i dućane nepoznatim ljudima da se okrijepe, smire, oporave, jave obiteljima i slično.
Hoću kazati, vidio sam veliku ljubav na djelu, vidio sam sebedarje, vidio sam altruizam, vidio sam dokaze organiziranoga društva i poželio sam da smo i mi takva nacija jer se bojim da mi to još nismo unatoč silnih iskušenja tijekom povijesti, osobito u Domovinskome ratu, i unatoč razvikanoj hrvatskoj povijesti i uljudbi.

U Bostonu je izvršeno vrlo ružno djelo i logično je bilo da to izazove srždbu i želju za osvetom, ali iz bostonske su katedrale krenule jasne poruke mira, praštanja, samokontrole i solidarnosti. Biti će pravde, obećao je predsjednik Obama, ali će biti još veća ljubav! U svijetu u kojem se uz Božje ime poneki put povezuje osveta ili čak dužnost da se mrzi i čini nasilje, te su poruke izuzetno aktualne i imaju vrlo konkretno značenje.

Ispod površine vanjskog izgleda uočavamo kod drugih duboku želju za znakom ljubavi i pažnje. To im možemo ponuditi ne samo preko organizacija koje imaju tu specifičnu zadaću, prihvaćajući ih možda zbog političke nužnosti. Mi ljude možemo (i trebali bismo) promatrati Kristovim očima i dati im mnogo više od njihovih izvanjskih potreba: možemo im darovati pogled ljubavi koji trebaju. Samo naša raspoloživost izaći ususret svomu bližnjemu, pokazati im ljubav, čini nas također osjetljivima za Boga. Samo služenje bližnjemu otvara nam oči da možemo vidjeti ono što Bog čini za nas i kako nas ljubi (usp. Deus, caritas est, 18).


Želim odati priznanje herojima Bostona, odvažnim ljudima koji uskaču diljem svijeta gdje god je to potrebno, vatrogascima, policiji, raznim spasiteljima, zdravstvenom osoblju, volonterima, članovima mirovnih misija, itd. Ali ponajprije vas želim pozvati da obnovimo svijest u vezi našega temeljnoga poslanja: da volimo druge kao sebe samih, da im služimo i da gradimo što humaniji i bolji svijet.

Sredstva društvenog priopćavanja učinila su naš planet malenim, naglo približivši različite narode i kulture. Premda to ''zajedništvo'' katkad izaziva nerazumijevanja i napetosti, ipak činjenica da možemo na neposredniji način doznati za potrebe drugih predstavlja za nas izazov dijeliti s njima prilike u kojima su se našli i njihove teškoće. Usprkos velikim naprecima u znanosti i tehnologiji, svakoga dana vidimo koliko se trpi u svijetu zbog različitih vrsta siromaštva, i materijalnog i duhovnog. Ovo naše vrijeme potiče na novu spremnost i raspoloživost pomoći bližnjemu u potrebi. I to nam je rečeno iz bostonske katedrale. Briga za naše bližnje nadilazi tako granice nacionalnih zajednica i sve više širi svoje obzore prema čitavom svijetu. Na taj način solidarnost koju pokazuje civilno društvo znatno nadilazi onu koju  pokazuju pojedinci.

To široko rasprostranjeno djelovanje predstavlja, posebno za mlade, životnu školu koja odgaja za solidarnost i spremnost da damo ne samo materijalnu pomoć već same sebe. Protukulturi smrti suprotstavlja se tako nesebična ljubav koja se, upravo u spremnosti da se ''izgubi život'' za drugoga (usp. Lk 17, 33), baš kao što su na djelu pokazali svi oni koji su potrčali prema mjestima eksplozija, dokazuje kao kultura života.

Bostonska tragedija pokazuje, između ostalog, da karitativno i humanitarno djelovanje mora biti neovisno o strankama i ideologijama. Ono nije sredstvo za postizanje ideoloških promjena u svijetu i nije u službi svjetskih strategija, već je uprisutnjenje ovdje i sada ljubavi koju čovjek uvijek treba. Ne može se svijet učiniti čovječnijim tako da se odbija humano djelovati ovdje i sada. Pridonosimo izgradnji boljega svijeta samo kada činimo dobro sada i osobno, s punom zauzetošću i ljubavlju ondje gdje za tim postoji potreba, neovisno o strategijama i programima političkih stranaka.

Kršćaninov program – program milosrdnog Samarijanca, Isusov program, program za koji se zalažem u ovim kolumnama – jest ''srce koje vidi''. To srce, naše srce, vidi gdje je potrebna ljubav i djeluje u skladu s time. Kada karitativno i humanitatrno djelovanje ostvarujemo kao zajedničku inicijativu, jasno je da dragovoljnost pojedinaca mora biti povezana s planiranjem, predviđanjem i suradnjom s drugim sličnim ustanovama. Mislim da u tome moramo još jakuđo puno poraditi!

Za kraj, želim vas potaknuti na jedno malo dublje razmišljanje i navodim Isusov govor na gori, onaj o blaženstvima (Mt 5,1-12):

''Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!"
Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!''


Ali iz bostonske se katedre čuo i poziv na praštanje, pa prenosim i dio Isusova govora na gori gdje zbori o ''Ljubavi prema neprijateljima'' (Mt 5, 43):

"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Ovom kolumnom, želim odati priznanje herojima Bostona, odvažnim ljudima koji uskaču diljem svijeta gdje god je to potrebno, vatrogascima, policiji, raznim spasiteljima, zdravstvenom osoblju, volonterima, članovima mirovnih misija, itd. Ali ponajprije vas želim pozvati da obnovimo svijest u vezi našega temeljnoga poslanja: da volimo druge kao sebe samih, da im služimo i da gradimo što humaniji i bolji svijet.

''Ljubi sve'', ''ljubi prvi'', ''ljubi drugoga kao samoga sebe''..., originalan je niz uporišta izvorno evanđeoskoga porijekla. Ljubav je univerzalna vrijednost, prisutna u najvećim religijama svijeta u tzv. Zlatnome pravilu: "Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima". No ovaj stav možemo vidjeti življen i u osobama koje se ne izjašnjavaju kao vjernici, ali djeluju za opće bratstvo i dobro. Ne zaboravimo, dakle, najuzvišeniji poziv čovjeka - poziv na ljubav, u sigurnosti da je - kako kaže sveti Pavao - "sav Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!" Građani Bostona su nam pokazali koliko je to istinito, koliko je realno, koliko je potrebno i koliko je moguće.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

bomba, boston, drago pilsel, terorizam