DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Je li Nikolićeva isprika iskrena: Odlučuje li Srbija suočiti se s ludilom u kojem je živjela?

Je li prerano zaključiti da se Srbija definitivno pacificira, da joj je dosta mitova i gusala?

Piše: PolitikaPlus/Drago Pilsel

Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić ispričao se zločine koje je u ime Srbije počinio bilo koji pripadnik srpskog naroda te je, u intervjuu Televiziji Bosne i Hercegovine (BHT), čije izvatke u četvrtak prenose svi ovdašnji i mnogi svjetski mediji, zatražio oprost za Srbiju zbog zločina u Srebrenici i najavio da će se osobno pokloniti srebreničkim žrtvama.

Bez obzira na sve rečeno, i unatoč vrlo velikoj mogućnosti da Nikolić nije iskren, ja bih se usudio zaključiti da se srbijanska vlast odlučila normalizirati odnose sa susjedima, što je vrlo važan uvjet koji postavlja Bruxelles kako bi Srbija bila prihvaćena kao europski partner. To je velika nada za zemlju s groznom ekonomijom, koja je potpuno zabrazdila, koja ima preko 25 posto nezaposlenih i koja, bez ikakve sumnje, mora krenuti na putu iskrenog suočavanja s grijesima prošlosti kako bi doživjela katarzu i iskoračila, ponovimo to još jednom, iz stanja ludila u kojem je živjela.

"Ja klečim i tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je izvršen u Srebrenici. Ispričavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda učinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda", rekao je Tomislav Nikolić u intervju za BHT. Je li bio iskren i do koje nas se mjere tiču Nikolićeve riječi?

Teško je sa sigurnošću reći je li predsjednik Srbije Tomislav Nikolić bio iskren.


Ono što je sigurno je da je intervju u kojem se ispričao pobudio ogromno zanimanje jer je na BHT1 najvažniji segment emitiran već u četvrtak 25. travnja a ne 7. svibnja, kako je bio planirano. Nikolićeva isprika za zločine u Srebrenici, u Srbiji je prihvaćena na različite načine. Za jedne je to korak koji prethodne vlasti nisu bile spremne učiniti, a za druge je ta izjava "farsa".

Poznata beogradska političarka i bivša zastupnica liberala Vesna Pešić kaže da isprika predsjednika Tomislava Nikolića za zločine nad Bošnjacima vidi kao napredak i proces opamećivanja koji građani trebaju podržati.

"Napravili smo korak da postanemo građanska država za koju sam se i ja zalagala i u tom kontekstu razumijem i taj Nikolićev postupak. Vidim to kao proces opamećivanja Srbije", rekla je agenciji Beta. Dodala je da je parafiranjem sporazuma s Prištinom u Bruxellesu napravljen veliki korak u smislu definiranja granica Srbije i da u tom kontekstu razumije i podržava i ispriku predsjednika kao nastavak tog procesa.

Odmah nakon što je objavljeno da je Nikolić zatražio ''pomilovanje'' za Srbiju zbog Srebrenice, uslijedili su brojni i prilično nedvosmisleni komentari. Osnivačica Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, posebno skreće pozornost na Nikolićevu navodnu spremnost da klekne u znak isprike zbog zločina počinjenih u ime Srbije.

"Ključna riječ u njegovoj isprici je da je spreman da klekne. To za sada u Srbiji nitko nije rekao. Samo znamo da je Willy Brandt kleknuo. Nikad nitko u povijesti nije kleknuo, osim Willyja Brandta (što baš nije točno, naime, kleknuo je i papa Ivan Pavao II u Auschwitzu, op. D.P.) i zbog toga je ta njegova isprika veoma važna, i treba to promatrati u kontekstu njegove prošlosti", kaže Kandić i navodi da je jasno da se odnosi BiH i Srbije počinju mijenjati.

Ona misli da u ovom trenutku ne treba naglasak staviti na to je li Nikolić upotrijebio ili ne riječ genocid. To jest i ostaje najstrašniji zločin.

"Ako je rekao da je spreman ispričati se u ime svakog Srbina, onda je to veliki korak naprijed", ističe Nataša Kandić.

Ugledni beogradski odvjetnik Srđa Popović je skeptičan kada je riječ o iskrenosti predsjednika Srbije.

"Ova isprika u ovom trenutku je u kontekstu predstojećih pregovora s Europskom unijom. Mislim da nije uopće iskrena. Mislim da je to politički oportunizam i da je to u funkciji drugih interesa. A opet mislim da je svaka isprika dobra, makar i takva. Plašim se samo da u Bosni nije baš shvaćena kao iskrena", rekao je Popović. Među onima koji osuđuju predsjednika Srbije je i politički analitičar Đorđe Vukadinović koji je rekao da ne zna je li to "gaf" ili ispunjenje "zahtjeva njemačkih poslanika". Sličnog mišljenja je i povjesničar i osnivač "Naprednog kluba" Čedomir Antić.

Dakle, puno je to isprika, ali građanima, čini se, nije utješno. Svi mi koji imamo nestalog člana u obitelji (meni je nestao brat) tražimo više od simbolične riječi. Sasvim mi je razumljivo zašto, primjerice, predsjednica Majki Srebrenice, Munira Subašić, ne misli da je Nikolić iskren. U i oko Srebrenice pobijeno je preko 8.000 muškaraca, pred očima UN-a, i do sada je ekshumirano i identificirano tek nešto više od 5.600 žrtava.

"Kad je riječ o isprici, mislim da je to već postala farsa. Dakle, Srbija je prihvatila sve posljedice ratova, izručila 32 optuženih, usvojila je Deklaraciju o Srebrenici protiv koje su glasovali zastupnici Tomislava Nikolića. Sad očekuju ispriku Nikolića. On sam očigledno ne vidi razliku između genocida i velikog zločina", rekao je Antić.

Naglo poboljšavanje odnosa Srbije i BiH, o čemu svjedoči i nedavni posjet članova Predsjedništva BiH Beogradu može biti znak izlaženja iz stanja ludila u kojem je Srbija živjela i utoliko bi nas se Nikolićeva isprika trebala ticati. Nikolić je stalno očekivao ovaj susret s predstavnicima BiH. Nažalost, Željko Komšić nije došao, ali sada su konačno u posjetu bili Bakir Izetbegović i Nebojša Radmanović i to je bio uspješan posjet.

''Srbija kao garant Dejtonskog sporazuma želi Bosni i Hercegovini najbolji mogući ekonomski, gospodarski i svaki drugi razvoj, stabilnost i sigurnost. Srbija želi da joj pomogne na tom putu. Srbija je tu uvijek kada zatreba i ako postoji potreba, pružit će pomoć. Ali mi bismo željeli da dva entiteta sami rješavaju svoje probleme i da surađuju'', rekao je Nikolić nakon razgovora s Radmanovićem i Izetbegovićem. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić odbio je otputovati u Srbiju, a Nikolić je kazao na sastanku kako se nada da će uspostaviti komunikaciju s Komšićem i da više neće biti otkazivanja sastanaka između BiH i Srbije. Reagirajući pak na intervju srbijanskog predsjednika, Komšić je odmah u četvrtak pozdravio Nikolićevu izjavu u kojoj se ispričava za sve zločine koji su počinjeni u ime srpskog naroda.

''Takva izjava može pridonijeti smirivanju tenzija i poboljšanju odnosa između BiH i Srbije'', rekao je Komšić u pisanom priopćenju, izražavajući uvjerenje DA će se to odraziti i na poboljšanje odnosa u susjedstvu.
Sve što se događa na trokutu Beograd-Sarajevo-Priština potvrđuje da je nova vlast učinila mnogo i ako se to od nje najmanje očekivalo. Možemo li vjerovati da Srbija izlazi iz svoje loše prošlosti?

Tomislav Nikolić je na pitanje novinarke o genocidu u Srebrenici, najprije rekao da se on mora dokazati, ali i dodao da on ''kleči i traži pomilovanje za Srbiju zbog tog zločina''. Na opasku da sve ono što se događalo oko Srebrenice ukazuje da se zaista radilo o genocidu, on je odgovorio da i sve ono što se događalo u ratovima u bivšoj Jugoslaviji ima karakteristike genocida. Na inzistiranje novinarke da Srebrenica ipak nosi neku težinu, predsjednik Srbije je, ponovimo, odgovorio: ''Ja klečim zbog toga. Evo klečim. I tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je počinjen u Srebrenici... Ispričavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda''.

Na opasku da sve ono što se događalo oko Srebrenice ukazuje da se zaista radilo o genocidu, on je odgovorio da i sve ono što se događalo u ratovima u bivšoj Jugoslaviji ima karakteristike genocida. Na inzistiranje novinarke da Srebrenica ipak nosi neku težinu, predsjednik Srbije je, ponovimo, odgovorio: ''Ja klečim zbog toga. Evo klečim. I tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je počinjen u Srebrenici... Ispričavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda''.

Nikolić je potvrdio i da kani posjetiti Srebrenicu da bi ondje odao počast žrtvama, no kazao je i da to neće biti 11. srpnja kada se u tom gradu u nazočnosti brojnih predstavnika međunarodne zajednice obilježavaju obljetnice genocida nad Bošnjacima. ''Teško da bih ondje bio lijepo dočekan'', kazao je srbijanski predsjednik. Nikolić se u intervjuu požalio i da su mnoge njegove izjave u prošlosti pogrešno interpretirane.

''Kakva sam ja smetnja za Hrvatsku. Nikakva'', kazao je Nikolić tvrdeći da Hrvatskoj ''ne otima Vukovar, nego o njemu govori u smislu broja stanovnika''. Kazao je da nema razloga da se bilateralno ne sastane s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem kad se već sastaju na multilateralnim sastancima u inozemstvu.

''Ne možete ništa uraditi što s neke strane neće biti pogrešno interpretirano'', kazao je Nikolić, dodajući da on i Hrvatsku kao i BiH priznaje u međunarodno priznatim granicama. Ponovio je da je Srbija jamac Daytonskog sporazuma i opstanka BiH kao države, no ako nešto ne funkcionira, ''nije on kriv''. ''Treba otklanjati ono što ne valja, a ja pristajem umiješati se u to ako to pomaže'', kazao je Nikolić, dodajući da mu je obaveza brinuti se o Srbima koji žive izvan Srbije. ''Bez Srbije mirnog i ekonomski stabilnog Balkana nema'', ustvrdio je Nikolić.

Mislim da je važno istaknuti i da je SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac pozdravio Nikolićevu ispriku. ''To je potvrda svijesti o težini zločina koji je počinjen, odgovornosti koju osjećaju svi oni koji predstavljaju srpski narod i posebno državu Srbiju, gdje su pripadnici srpskog naroda ili ljudi koji su obnašali neke dužnosti u ime države Srbije počinili zločine prema pripadnicima bošnjačkog naroda'', kazao je Pupovac kojem je takva Nikolićeva isprika bila očekivana. ''To je nešto što svatko tko želi dobre odnose i obnovu povjerenja treba činiti i to će još dugo vremena trebati činiti kada je u pitanju prostor bivše Jugoslavije'', rekao je. I buduće generacije će, mišljenja je Pupovac, trebati činiti geste isprike ili geste iskazivanja poštovanja prema žrtvama koje su pale, a za čije stradanje su odgovorni pripadnici naroda kojem neka država pripada.

Isprika srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića za sve zločine nad Bošnjacima, druga je isprika nekog srbijanskog šefa države za zločine počinjene u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Prije toga službene isprike upućene su i iz vrha prijašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore. Prije Nikolića za zločine koje su počinili pripadnici srpskog naroda u BiH ispričao se Boris Tadić, na početku predsjedničkog mandata, tijekom posjeta Sarajevu 6. prosinca 2004.

Hina nam je podsjetila kronologiju ispričavanja koju prenosim: U lipnju 2007. Tadić se u emisiji Hrvatske telvizije (HRT) ispričao građanima Hrvatske zbog nedjela i zločina u Domovinskom ratu rekavši da ''svim građanima Hrvatske i svim pripadnicima hrvatskog naroda'' koje su unesrećili pripadnici srpskog naroda, upućuje ispriku i preuzima za to odgovornost. Tadić je bio i prvi predsjednik Srbije koji je posjetio Vukovar, u studenome 2010. kada se ispričao obiteljima svih nevino stradalih žrtava na Ovčari 1991. godine.

Inače, prvi predsjednik koji se uopće ispričao za ratne zločine na području bivše Jugoslavije bio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u svibnju 2000. kada je izrazio žaljenje zbog zločina počinjenih za rata u dijelu zemlje pod kontrolom Armije BiH prema Hrvatima i Srbima. Mjesec i pol dana poslije toga za stradanja u ratu u Hrvatskoj, posebno na području Dubrovnika, ispričao se crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Srpski mediji taj su potez dočekali na nož i oštro ga osudili.

U Hrvatskoj se s velikom pažnjom čekao posjet prvog predsjednika Srbije u postmiloševićevskom dobu Vojislava Koštunice koji je u studenome 2000. došao na Zagrebački summit. Hrvatska vlast očekivala je da će Koštunica ponoviti Đukanovićev potez, međutim, isprika je izostala. ''Niti je Koštunica Brandt, niti je Srbija Njemačka'', izjavio je poslije tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. A Mesić će 2003. postati prvi hrvatski predsjednik koji se ispričao za zločine na području bivše Jugoslavije. Njegovoj isprici prethodila je isprika tadašnjeg predsjednika SCG Svetozara Marovića na bilateralnom sastanku u Beogradu.

''Želim se kao predsjednik ove državne zajednice u ime prošlosti, koju ne možemo zaboraviti niti ispraviti, ispričati za sva zla koja je bilo koji građanin Srbije i Crne Gore učinio bilo kome u Hrvatskoj'', kazao je Marović. ''Prihvaćam ovu simboličnu ispriku, a ja sa svoje strane mogu reći da se ispričavam svima onima kojima su građani Hrvatske u bilo koje vrijeme nanijeli bol i štetu zloupotrebljavajući ili radeći protiv zakona'', odgovorio je Mesić. Marović se gotovo istim riječima nekoliko mjeseci kasnije ispričao i u BiH.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović ispričao se u travnju 2010. u Sarajevu za sudjelovanje Hrvatske u politici koja je 90-ih godina pokušavala podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Josipović je u parlamentu BiH rekao da ''duboko žali što je i Republika Hrvatska svojom politikom u 90-im godinama prošlog stoljeća pridonijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče''. Josipović se ispričao i kada je s Tadićem posjetio Paulin Dvor kod Osijeka gde je 1991. ubijeno 18 srpskih i jedan civil mađarske nacionalnosti. Josipović je rekao da žrtve tog zločina zaslužuju ispriku, jer ni za jedan zločin ne postoji opravdanje. Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se u studenome 2010. ispričao za ''svakog nevinog čovjek kojeg je ubila Armija BiH ubila''.

Dakle, puno je to isprika, ali građanima, čini se, nije utješno. Svi mi koji imamo nestalog člana u obitelji (meni je nestao brat) tražimo više od simbolične riječi. Sasvim mi je razumljivo zašto, primjerice, predsjednica Majki Srebrenice, Munira Subašić, ne misli da je Nikolić iskren. U i oko Srebrenice pobijeno je preko 8.000 muškaraca, pred očima UN-a, i do sada je ekshumirano i identificirano tek nešto više od 5.600 žrtava.

Bez obzira na sve rečeno, i unatoč vrlo velikoj mogućnosti da Nikolić nije iskren, ja bih se usudio zaključiti da se srbijanska vlast odlučila normalizirati odnose sa susjedima, što je vrlo važan uvjet koji postavlja Bruxelles kako bi Srbija bila prihvaćena kao europski partner. To je velika nada za zemlju s groznom ekonomijom, koja je potpuno zabrazdila, koja ima preko 25 posto nezaposlenih i koja, bez ikakve sumnje, mora krenuti na putu iskrenog suočavanja s grijesima prošlosti kako bi doživjela katarzu i iskoračila, ponovimo to još jednom, iz stanja ludila u kojem je živjela.

Kada je Tomislav Nikolić porazio Borisa Tadića, svi smo se pribojavali da će Srbija, s radikalom na čelu, zahladiti proces normalizacije, ali ovaj, od Vojislava Šešelja, ''blagoslovljeni'' vojvoda odustaje od žestoke nacionalističke retorike i promovira geste koje su važne i koje treba pozdraviti.

U nedelju su, podsjetimo, građani na Terazijama, okupljeni da bi bodrili maratonce, spontano reagirali uzvikujući ''maraton, maraton'' kada je jedna grupa razvila transparent ''Kosovo je Srbija'' i počela skandirati ''Dačić izdajnik''.

Uvjerljiva većina je ignorirala poziv da proljetnu rekreaciju pretvore u nacionalistički skup. Je li prerano zaključiti da se Srbija definitivno pacificira, da joj je dosta mitova i gusala, da će, kao i Nikolić, ''kleknuti'' pred svih onih koje je zavila u crno? Dakle, odlučuje li Srbija suočiti se s ludilom u kojem je živjela?