IVAN HRSTIĆ

NAMJEŠTENA IGRA: Referendum je zapravo uspio - s istim brojem glasova Dubrovčani su ušli u EU!

10 tisuća glasova bilo bi dovoljno čak i da je izlaznost bila 60 posto. Odlučili su oni koji su ostali doma.

Piše: Ivan Hrstić

Naslovi i komentari u hrvatskim medijima i na društvenim mrežama gotovo su jednodušni  - debakl, referendum protiv golfa na Srđu je propao, Dubrovčani su pokazali da nisu protiv projekta, gradnja može konačno krenuti! Neki čak idu tako daleko da one koji su pokrenuli inicijativu za referendum prozivaju da su neodgovorni bukači, krivi što je u vjetar otišlo tristotinjak tisuća kuna novca poreznih obveznika.

U smislu da je neposredna demokracija pokazala da se nije uspostavila kritična masa onih koji kritički promatraju što se događa u njihovom gradu te da projekt golfskog parka u planiranom obliku neće biti zaustavljen, ocjena nije daleko od istine - referendum nije uspio!

Igra je unaprijed namještena i samo dokazuje ono što smo znali - da se političari u ovoj državi uopće ne moraju bojati referenduma, te da je gotovo nezamislivo da se na njemu preokrene bilo koja na političkoj razini već donesena odluka.

No, formalno gledano, referendum ne uspijeva jedino ako se na njega ne odazove dovoljan broj građana. Kao da uvjeti za organiziranje referenduma nisu dovoljno prohibitivni, zakonodavac je odlučio da niti okruglih 50 posto građana nije dovoljno, te da se mora naći i još taj jedan glas kako bi se rezultati uopće uzeli u razmatranje.

Ako je izlaznost dovoljno visoka, svaki referendum je uspio, bez obzira koji odgovor je većina građana na koncu zaokružila. Uspjeh se ne mjeri time tko je pobijedio, već jesu li građani dobili priliku reći što misle i time potvrditi ili odbaciti neki prijedlog, iz kojeg god tabora taj prijedlog dolazio.

Dakle, mogli bismo s druge strane reći da je referendum uspio - jer teoretski, demokracija je pobijedila, bez obzira što možda s tim rezultatom nismo zadovoljni. Neki građani svoje mišljenje artikulirali su zaokruživanjem svojeg izbora na referendumskom listiću, dok su nas ostali (velika većina zapravo) ostavili u nagađanju je li njihova apstinencija rezultat toga što su projektom sasvim zadovoljni, toga što ne mogu odlučno odvagnuti argumente za i protiv, ne vjeruju u mogućnost promjene ili ih jednostavno - nije briga i zapravo im je sasvim svejedno hoće li se 'gore' nešto graditi i kako.

Nije sve gotovo. U građanskoj inicijativi "Srđ je naš" tvrde da brojka od 10 tisuća građana koji su protiv itekako obvezuje, no to očito nije realan stav, ne kad o njemu odlučuje gradska uprava koja je napravila sve da pogoduje investitoru. No, takav rezultat prije svega obvezuje njih same da nastave sa svojim pritiskom da se projekt realizira potpuno transparentno i uvažavajući sve zakonske okvire, te da se donošenjem urbanističkog plana ne sruše sve ograde pred voljom očito premoćnog investitora.

Bi li tih 30,92 posto građana koji su izišli na referendum o gradnji na Srđu i 84,23 posto njih koji su rekli da su protiv u normalnim okolnostima i u zemljama razvijene demokracije trebalo biti dovoljno? Nećemo sad povlačiti paralele sa švicarskim uzorima, to je očito predaleko. Nađimo domaću usporedbu: Na referendumu za ulazak u EU izišlo je 44,54 posto Dubrovčana, od kojih je njih 57,37 posto zaokružilo Za.

Apsurd našeg sustava najjasnije opisuje činjenica da taj postotak ne bi bio dovoljan da se na nekom imaginarnom referendumu pokuša preokrenuti rezultat tog referenduma. Taj referendum jednostavno 'ne bi prošao'!


Taj postotak izlaznosti je čak nešto veći nego onaj na nacionalnoj razini, no, gledajući apsolutne iznose, Dubrovčani su u EU ušli sa  tek 10.320 glasova ZA, što je tek koju stotinu glasova više nego broj onih koji su na ovom referendumu glasovali Protiv!

Dakako, prvi referendum je 'prošao', iako ni na nacionalnoj razini tako sudbonosan projekt kao što je ulazak u novu državnu asocijaciju očito nije bio dovoljno motivirajući da bi se većina građana prošetala do glasačkih kutija i dala svoj glas ijednoj opciji. Ovaj drugi lakonski rečeno jednostavno 'nije prošao' i očito da su njegove šanse da zadovolji zakonske uvjete bile minimalne, koliko god bilo izraženo nezadovoljstvo dijela građana.

Igra je unaprijed namještena i samo dokazuje ono što smo znali - da se političari u ovoj državi uopće ne moraju bojati referenduma, te da je gotovo nezamislivo da se na njemu preokrene bilo koja na političkoj razini već donesena odluka.

Svejedno, niti ovakav odaziv, a pogotovo uvjerljiv odnos Za/Protiv nije za potcijeniti. jednostavna matematika pokazuje: 84-ili-tako-nešto-posto (nemamo još precizan službeni rezultat) onih koji su izišli na izbore znači da bi, da je na ovaj referendum nekim čudom izišlo još 20 posto gospara, i da su baš svi bili Za, referendum bi svejedno - 'prošao'. To je već veliki uspjeh u ovakvim okolnostima.

Što bi to zapravo značilo i bi li rezultat bio doista uvažen kao obvezujući, možemo samo nagađati, pogotovu što je i samo referendumsko pitanje ostavljalo dosta prostora za tumačenja.

Svejedno, niti ovakav odaziv, a pogotovo uvjerljiv odnos Za/Protiv nije za potcijeniti. jednostavna matematika pokazuje: 84-ili-tako-nešto-posto (nemamo još precizan službeni rezultat) onih koji su izišli na izbore znači da bi, da je na ovaj referendum nekim čudom izišlo još 20 posto gospara, i da su baš svi bili Za, referendum bi svejedno - 'prošao'.

Dakle, treba razmontirati kao spin tvrdnje da je referendum bio protiv golfa na Srđu, jer je pitanje formulirano tako da se građani izjasne jesu li za ili protiv toga da im se uz golf uvali i veliki nekretninski projekt s luksuznim vilama i hotelskim i apartmanskim kapacitetima. Dakle, da su građani glasovali protiv, to i dalje ne bi značilo da se ne bi nastavitlo s nekim izmijenjenim projektom.

Nije sve gotovo. U građanskoj inicijativi "Srđ je naš" tvrde da brojka od 10 tisuća građana koji su protiv itekako obvezuje, no to očito nije realan stav, ne kad o njemu odlučuje gradska uprava koja je napravila sve da pogoduje investitoru.

No, takav rezultat prije svega obvezuje njih same da nastave sa svojim pritiskom da se projekt realizira p
otpuno transparentno i uvažavajući sve zakonske okvire, te da se donošenjem urbanističkog plana ne sruše sve ograde pred voljom očito premoćnog investitora. Ovo ne smije biti kraj, nema razloga za malodušnost, jer ovaj rezultat je lijep uspjeh, pritisak se pred lokalne izbore zato mora još dodatno pojačati, a od svakog kandidata za gradonačelnika i za gradskog zastupnika zahtijevati nedvojbeno izjašnjavanje o tome za što će se zalagati pri donošenju GUP-a

 
Ponavljam, referendum i samo referendumsko pitanje nisu bili direktno protiv golfa, nego protiv golemog nekretninskog projekta jednog jedinog investitora na površini na koju bi teoretski mogao stati još jedan Dubrovnik. Dakle golf da, ali pitanje je - KAKO?

Preostaje nam inzistiranje na 'detaljima' kao što je nezakonito stjecanje zemljišta, i na transparentnosti investicije koju će tek morati poduzeti grad i država (u novcu i zemljištu) kako bi 'pomogla' investitoru da realizira projekt.


.......

 

.......

 



ZAŠTO SAM (I DALJE) PROTIV

Komentari na društvenim mrežama pokazuju da i dalje mnogo građana uopće ne razumije zašto je netko uopće bio protiv projekta koji bi Dubrovniku poboljšao turističku ponudu i navodno donio nova radna mjesta. Evo nekih mojih osobnih razloga


1. veliki dio zemljišta kupljen je za smiješan novac, od vlasnika koji to zapravo nisu, nego su se uknjižili na temelju toga što su na tom području navodno(!) godinama brali ljekovite trave, dok prave vlasnike nitko nije tražio

2. zato što su se tome pridružile i gradske uprave (u množini), prodavajući za još smiješnije iznose kvadrate u vlasništvu grada

3. zato što se toj pljački, koju bi trebalo istražiti, pridružuje i Vlada, koja će zapravo investitoru besplatno ustupiti kvadrate u vlasništvu države, koje investitor još dodatno treba, jer zapravo još uopće nije otkupio potrebno zemljište

4. zato što je Srđ jedina prirodna urbanistička rezerva Gradu, koja se ne smije tek tako prepustiti na volju jednom privatnom investitoru (Srđ moraju osmisliti gradski urbanisti i arhitekti, prema zamišljenim potrebama grada u sljedećim stoljećima), niti stalno prilagođavati zahtjevima investitora, koji bi se inače zapravo trebao sam prilagoditi zahtjevima najekskluzivnije lokacije na Jadranu

5. zato što se sa svakom novom izjavom investitora i predstavnika gradske uprave lažno napumpava već utrošena svota, vrijednost ukupne investicije te broj Dubrovčana koji će navodno tu dobiti posao

6. zato što golf terenu pune veličine uopće nije mjesto na Srđu, već u okolici Dubrovnika (ovdje bi, dakako, prikladan bio manji teren, odnosno s manje rupa)

7. zato što su ekološki rizici očiti: Srđ jest masiv izvana, ali je iznutra spužva, a golf teren traži goleme količine vode i kemikalija za održavanje škotskog pašnjaka na jadranskom kamenjaru, za koje (ne?) znamo gdje će završiti

8. zato što opravdanje da investiciju treba pošto poto zgrabiti pokazuje podanički karakter kakvog Dubrovčani nikad nisu imali. Situacija danas sigurno nije teža nego nakon velikog potresa u 17. stoljeću, koji je najzaslužniji za nastanak arhitektonskog i urbanističkog bisera kakav je Dubrovnik i u svjetskim razmjerima. Ovaj projekt nije dostojan te vizije.

9. zato što stari Dubrovčani, koji su sačuvali res-publiku u doba kad je to bila nemoguća misija, nikad ne bi dozvolili da polovicu gradske površine kontrolira jedan čovjek ili kompanija. To si ne bi dozvolio nijedan ozbiljan grad na svijetu, a kamoli nositelji svijetle tradicije Republike.

10. zato što jednostavno Dubrovnik treba i zaslužuje bolji projekt od ovoga, koji, kad se realizira, doista može biti na prvi pogled i lijep i atraktivan, ali će biti stalni podsjetnik na izgubljenu šansu i zaboravljena i pogažena načela
.


 

 

 LAJKOVE I KOMENTARE POTRAŽITE OVDJE!

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

referendum, dubrovnik, srđ je naš, golf