Ilijana Grgić

APSURD NA APSURD: Zašto se još uvijek čudimo Haškim presudama?

Što reći o politici koja je istovremeno napadala i pomagala, podržavala i odmagala, dijelila i spajala? Koja je bila agresor, koja je dijelila BiH, a istodobno podržavala njezinu cjelovitost.

Piše: Ilijana Grgić

Otkad je počeo sa svojim radom, Haški sud zbunjuje ne samo običnog promatrača, nego i pravne stručnjake, ali moram reći i sve ostale. Možda je problem u našim očekivanjima, jer smo u nadi kako će istina o onome što se događalo devedesetih biti jasna i svima ostalima, a ne samo nama.

 

No čini se da ni nama samima nije jasno što se događalo tih devedesetih. Pogotovo kada se pogleda na koji način se u Hrvatskoj komentiraju ovotjedne presude. One su još uvijek prvostupanjske, ali u svakom komentaru se iščitavaju pozicije s kojih se komentira.

 

Izetbegović je rekao da je Hrvatska u isto vrijeme pomagala i napadala BiH, a Halilović pak kako je njemu takvu ulogu najbolje pojasnio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Treba li se stvarno čuditi onda takvoj presudi Haškog suda?

Presuda šestorici čelnih ljudi Herceg Bosne i HVO-a, poslužila je 'Tuđmanovim kritičarima' da iz sveg grla potvrđuju kako su upravo oni u pravu, da su oni to sami govorili posljednjih 20 godina. Da je njegova politika   bila u službi stvaranja 'velike Hrvatske '. 

 

Poslužila je, s druge strane, bošnjačkim političarima da još jednom pokažu što oni misle o Herceg-Bosni i o ulozi Hrvatske. Pritom su mi u silnim komentarima posebno ostali zanimljivi oni koji su dolazili od strane Bakira Izetbegovića i bivšeg zapovjednika Armije BiH, Sefera Halilovića

 

Obojica su iznijeli veoma zanimljivu tezu, Izetbegović je tako rekao da je Hrvatska u isto vrijeme pomagala i napadala BiH, a Halilović pak da je njemu takvu ulogu najbolje pojasnio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Treba li se stvarno čuditi onda takvoj presudi Haškog suda?

 

Pogotovo mi neozbiljno izgleda kada bivša premijerka daje savjete obrani osuđenih da se u drugostupanjskom postupku pozivaju na Splitsku deklaraciju!

 

Samo ću podsjetiti što je nakon izricanja presude o potpori Hrvatske obrani rekla Senka Nožica, odvjetnica Brune Stojića.

 

'Ovo prvi put javno govorim, ali moram naglasiti da hrvatska država gotovo ništa nije učinila da nam pomogne u obaranju udruženog zločinačkog pothvata. Tražila sam osobno od ministarstva pravosuđa da nam omoguće stručnjaka iz ustavnog prava koji bi napravio analizu uspostave HZ Herceg-Bosne, koja je prema optužnici uspostavljena radi izvršenja zločina. Mi smo tvrdili da to nije točno, da je hrvatsko vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom pozvalo hrvatski narod u BiH da da glasa za nezavisnu BiH. Od ministarstva pravosuđa dobili smo odgovor da nemaju nikoga tko bi mogao pomoći u pronalaženju pravnog eksperta', rekla je Nožica te istaknula dao je bilo problema da netko iz hrvatskog ministarstva obrane dođe svjedočiti i potvrditi da je Hrvatska slala oružje Bosni i Hercegovini, a na kraju su tek osobnim vezama uspjeli dobiti tri osobe za svjedoke koji su radili u logistici ministarstva obrane.

 

Osim da u silnom strahu da 'ih netko ne prozove' da se 'miješaju' u odnose unutar susjedne države, vlasti  RH jednostavno digle ruke i očekivali čudo. No, i da bi se čudo dogodilo, treba imati vjere, a vjere u ovom slučaju nije bilo, ni koliko je 'zrno goruščice'. Zato su čuđenja u pitanju presude u najmanju ruku -smiješna!

Možemo li na ovo bilo što dodati? Jednostavno ne. Osim da u silnom strahu da 'ih netko ne prozove' da se 'miješaju' u odnose unutar susjedne države, vlasti  RH jednostavno digle ruke i očekivali čudo. No, i da bi se čudo dogodilo, treba imati vjere, a vjere u ovom slučaju nije bilo, ni koliko je 'zrno goruščice'. Zato su čuđenja u pitanju presude u najmanju ruku - smiješna!

 

Kada se sve sagleda, ispada da je Hrvatska jedna 'šizofrena država' koja je imala sve simptome jedne poremećene i apsurdne tvorevine. Jer što reći o politici koja je istovremeno napadala i pomagala, podržavala i odmagala, dijelila i spajala. Koja je bila agresor na zemlju, čiju je vojsku oružano i logistički pomagala. Koja je dijelila BiH, a istodobno podržavala njezinu cjelovitost. I u toj 'podjeli' ostala praznih ruku. U kojoj se broj Hrvata iz dana u dan smanjuje. 

Ja donekle i razumijem bošnjačke političare, presuda im je došla kao 'kec na desetku' da u samom startu zatru i potope priču o trećem (hrvatskom) entitetu. Ako se nekad i konačno krene u izmjene Daytonskog sporazuma, ovo će biti dobar argument protiv recimo takvog prijedloga.

 

Ništa novo nismo čuli ni od hrvatskih političara iz BiH, klasična ocjena, osim već standarde - da se radi o prvostupanjskoj presudi te se nadaju da će u drugom stupnju sve biti drugačije.

 

Moram reći da je odgovor premijera Milanovića bio na jednoj razini koja se od premijera i očekivala, te da se može očekivati će bar ova vlast 'učiniti' sve što je u njenoj moći da pomogne obrani. Bar se nadam...

 


A samo dan nakon presude šestorici BiH Hrvata, stiže još jedan hladan tuš - Oslobađajuća presuda bivšim čelnicima srbijanske službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

 

Ja donekle i razumijem bošnjačke političare, presuda im je došla kao 'kec na desetku' da u samom startu zatru i potope priču o trećem (hrvatskom) entiteu. Ako se nekad i konačno krene u izmjene Daytonskog sporazuma, ovo će biti dobar argument protiv recimo takvog prijedloga

Znam da će o ovoj presudi danima pisati. Ali presuda je jasna: oslobođeni su odgovornosti za zločine koje su u Hrvatskoj i BiH počinile srpske paravojne jedinice. Sud tako kaže da oni nisu dijelili namjeru provođenja ciljeva udruženog zločinačkog pothvata, odnosno uklanjanja nesrpskog stanovništva iz velikih dijelova Hrvatske i BiH.

Po Haškom sudu politika Velike Srbije, i cilja da svi Srbi žive u jednoj državi nije nikad postojala, tenkovi koji su razarali, granate koje su padale, ljudi koji su ubijani, sve to nije se dogodilo. Beograd tu nije ništa radio. Bar ne onako kako smo to mi doživljavali.

 

Moj otac je očito sam svoju kuću najprije granatirao, pa zapalio, pa smo svi dobrovoljno napustili svoj dom, jer po ovome nije nam prijetila nikakva pogibelj - 'nitko nas nije terao' . Eto sve je to bio jedan nesporazum.

 

'Služba državne bezbednosti 'stvarno je 'znala odraditi svoj posao', a i ne sjećam se da je ijedan transkript iz Beograda otišao put Haaga. 

 

I za sam kraj, možda najbolje sve ocrtava izjava Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata koji kaže:

 

'Kako komentirati trenutno 'pravno stanje' prema kojem je hrvatska zajednica u BiH udruženi zločinački pothvat, a Republika Srpska legalni entitet u BiH, a kako pak zaključak koji proizlazi iz oslobađajuće presude načelniku srbijanske Službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i zapovjedniku Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću Frenkiju, da je hrvatska vlast bila umiješana u zločine u drugoj državi, a srbijanska nije'.

 

Ostaje gorak okus, pogotovo jer su očekivanja od Haškog sud bila velika, a na kraju od satisfakcije i pravde nije ostalo ništa.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

slobodan milošević, osuda, političari, haški sud