A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/peter-kuzmic-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Peter Kuzmič je prorok, nepatvoreni pedagog i hrabar građanski aktivist. On je naš Amos | Politika+
DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Peter Kuzmič je prorok, nepatvoreni pedagog i hrabar građanski aktivist. On je naš Amos

Ostavio je neizbrisivi trag, kao biblijski stručnjak, neumorni evangelizator.

Piše: Drago Pilsel

U petak 7. lipnja je proslavljena deseta godišnjica rada Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo (o radu centra ću pisati drugom prilikom), a svečanost je okrunjena dodjeljivanjem nagrade Miko Tripalo za 2012. prof. dr. Peteru Kuzmiču, rektoru Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, ''za ustrajno zagovaranje demokratskih vrednota i za promociju interreligijskog dijaloga''. Teolog i prijatelj (uz to i mentor), Peter Kuzmič uči nas da svjetonazorski i vjerski pluralizam spada u temeljne strukture suvremene demokracije. On isključuje svaku isključivost, dakle sve idejne, ideološke i vjerske monopolizme.

U nas se, posebno u redovima katoličkih (nad)biskupa ipak na pluralizam još uvijek gleda suspektno zbog našeg tradicionalnog nasljeđa i s njim povezane sklonosti autoritarnom načinu poimanja vlasti. Kuzmič je nepatvoreni pedagog, hrabar građanski aktivist, trebam kazati i ovo: prorok, pa ovu kolumnu pišem s osjećajem dubokog poštovanja, zahvalnosti i ponosa.

Kako inače predlaže dr. Kuzmič, svatko tko drži do sebe i do vlastite izgradnje, mora preuzeti ključne knjige pokojnog katoličkog sociologa religije Željka Mardešića - ''Lica i maske svetoga'', ''Rascjep u svetome'' i ''Svjedočanstva o mirotvorstvu''. Naime, Mardešić, rekao je to Kuzmič primajući nagradu, argumentirano je pokazao da je sekularizacija saveznik kršćanske vjere jer se u sekulariziranim zemljama kršćane ''uvažava, cijeni i poštuje, jer govore iz skromnosti i dobrote, a ne ideološke nepogrešivosti''. Mislim da je Kuzmič, kao i pokojni prof. Mardešić, spreman na kritičko promišljanje, na dijalog, na kultiviranu polemiku, najviše dao kulturi demokracije jer, između ostalog, poručuje da je zadatak zaustavljanja procesa homogenizacije naroda po antipluralnom etnoreligijskom obrascu prioritetan i neodgodiv.

Dr. Peter Kuzmič, alma mater Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku i duhovni vođa Evanđeoske pentekosne crkve u nas, jest i uzoran primjer kako biti protestant u Hrvatskoj. Kuzmič je duhovni pojam, moralna i duhovna vertikala, čije su katoličke inačice kapucin fra Bono Zvonimir Šagi među redovnicima te don Ivan Grubišić u dijecezanskome kleru, jer na sličan emancipacijski način povezuju biblijske, vječne perspektive sa vremenitim stvarima poput politike, ekonomijje, ekologije i svjetskog mira.

Iznova se i pod hitno mora demontirati ova nezdrava i protudemokratska simbioza nacionalnog i vjerskog. Crkva, svaka, napisano u mojoj magistarskoj radnji, vrši osloboditeljsku ulogu čovjeka i zajednice lišavajući ih bilo kakvog fetišizma i idolatrije. Etnička isključivost je posljedica negiranja ili zaboravljanja istine da smo u Kristu pozvani na jedinstvo, da smo pozvani slaviti razlike, a ne ih obogotvoriti. Kada bi se to shvatilo, imali bismo veliki razlog da zahvalimo Bogu za slobodu i, dakako, za domovinu. Jer govor o njoj nikada ne smije dovoditi do negacije same biti kršćanstva – doživjeti i drugima pomoći da dožive osloboditeljsku snagu Božje ljubavi. Tu je prof. Kuzmič ostavio neizbrisivi trag, kao biblijski stručnjak, neumorni evangelizator i kao osoba koja proširuje područje ljudskih sloboda.

Najprije o duhu laureata Kuzmiča. Smatram da je svaka dobronamjerna, otvorena inicijativa ka izgradnji trajnog mira na ovom našem trusnom području sama po sebi vrijedna. Uloga vjerskih zajednica je nezaobilazna, ali ako i kada se postaje svjesnim da se, ne jednom, religije pokušalo, a često i uspjelo, politički instrumentalizirati. No, nama su važnije moralne i etičke vrijednosti, ljubav prema bližnjemu, poštovanje individualnih sloboda, ali do granice kada one dovode do maksime: ponašaj se prema drugima onako kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi. Zatim, iz iskustva vjerujemo da su skromnost i samokritika dobra osnova za predvladavanje razlika i izlaz svakojakih duhovnih snaga. U ime ponajboljeg iz tih naših vjerskih tradicija vjerujem da će se naći potreban most suradnje između crkava i vjerskih zajednica te onih nevladinih organizacija posvećenih izgradnji civilnog društva, kako bi smo se svi pomaknuli iz tragičnosti recentnih sukoba, a radovali mirnjoj budućnosti, nošena nadom, pomirenjem i mirom, ma koliko to sada nekima djelovalo ili zvučalo utopijski. U to vjerujem, jer poznajem Petera Kuzmiča: on utjelovljuje taj opisani duh i taj prioritet.

Vjerujem da, kao što za sebe želimo herojski život, tako u našem životu prepoznajemo poziv proroka. Kao proroci, pozvani smo neprestano se miješati u politički život i to ne da bi smo kočili procese integracije, normalizacije i modernizacije, već da bi uspostavili strukture pravednije od one koje imamo. Bez ikakve sumnje, borba za ljudska prava ili, još jednostavnije, proročka pozivanja na mir i pravednost, vjernost i solidarnost, osobito spram siromaha, više su nego aktualna. Vjerujem da iz opće kulture poznajemo odlomak knjige proroka Amosa, jedan od onih najjasnijih starozavjetnih tekstova kojem se raskrinkavaju svi politički zločini koji su, istovremeno, i zločini protiv čovječanstva. Nisu li svi oni ponovljeni u XX stoljeću i u našem vremenu? Je li moguće izraziti božanski gnjev protiv zločinačkih nedjela? Meni se pričinjava da se iz Osijeka svih ovih godina javljao suvremeni prorok Amos.

Vjerujem da iz opće kulture poznajemo odlomak knjige proroka Amosa, jedan od onih najjasnijih starozavjetnih tekstova kojem se raskrinkavaju svi politički zločini koji su, istovremeno, i zločini protiv čovječanstva. Nisu li svi oni ponovljeni u XX stoljeću i u našem vremenu? Je li moguće izraziti božanski gnjev protiv zločinačkih nedjela? Meni se pričinjava da se iz Osijeka svih ovih godina javljao suvremeni prorok Amos.

Kažimo to i ovako: religija u društvu i životu pojedinaca igra mnogostruku ulogu ispunjavanja višestruke funkcije. Najbrojnije i najzanimljivije su one koje su povezane uz traženje izgovora za ljudske interese i njihovo zabašurivanje, što je sinonim za ideologizaciju religije. Današnja istraživanja ukazuju na to da je u povijesti religija igrala - možda i više nego što se pretpostavljalo - ulogu maske, jer je svojom teološkom retorikom pokrivala scenarije nereligiozne ili potpuno svjetovne koristi. Slučaj političke zlouporabe religije, što ne prestaje biti fenomen niti u ovom poratnom našem vremenu, najkrvavije je došao na vidjelo bezbožnim nasiljem, paležom, pljačkom, osvajanjem, tzv. etničkim ''čišćenjem'', rušenjem bogomolja, vitlanjem religijskim simbolima nad glavama, nacionalizmom i ksenofobijom izmanipuliranih i prestrašenih, ukratko, izluđenih građana.
    
Naša društva društvo tek traže svoj novi duhovno-etički oslonac, bez kojega se ne može formirati ni istinski demokratska, ni pravna država, ni opće dobro. Građani, vjernici su zbunjeni. U ovom času je prijeko potrebno mijenjanje praktičnih političkih predodžbi i političke kulture širokih slojeva naroda. Nakon ulaska u treći milenij pitanje svih pitanja mora biti da li mi kao čovječanstvo moralno napredujemo ili pak nazadujemo? Često se mnogima od nas postavlja pitanje može li postojati neka politička etika, odnosno politički moral, onako kako se to govori općenito u profesionalnom moralu, prema kojem se formuliraju etički kodeksi pojedinih profesija. Mi bismo kao teolozi ili humanisti bilo kojeg identiteta na ovo pitanje trebali bi moći odgovoriti potvrdno. Hoću reći, svejedno je li na svojem fakultetu u Osijeku, je li pak na Gordon-Conwell u Bostonu gdje predaje na postdiplomskom studiju (predavao je na svim kontinentima u više od 80 zemalja svijeta), na nekom simpoziju ili na nekoj tribini u Zagrebu, Peter Kuzmič daje odgovore, uvijek s velikim razumijevanjem sugovornika.

Za ovoga iskrenog promotora ekumenskog dijaloga vrijedi ona slavna izreka velikog luteranskog teologa i svećenika Dietricha Bonhoeffera (ubili su ga nacisti uoči kraja II svjetskog rata): ''Kao što ne može biti jeftine milosti, tako ne može biti ni jeftinog ekumenizma, koji bi bio zadovoljan i s najmanjim zajedničkim nazivnikom ili bi se prilagođavao posljednjoj modi''. Znamo jedno: jedna crkva uz koju prianjamo u vjerovanju, ujedno je i ona jedina sveta crkva. Zato nema ekumenizma bez obraćenja i bez kako osobne tako i institucionalne obnove.

Dr. Peter Kuzmič, alma mater Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku i duhovni vođa Evanđeoske pentekosne crkve u nas, jest i uzoran primjer kako biti protestant u Hrvatskoj. Kuzmič je duhovni pojam, moralna i duhovna vertikala, čije su katoličke inačice kapucin fra Bono Zvonimir Šagi među redovnicima te don Ivan Grubišić u dijecezanskome kleru, jer na sličan emancipacijski način povezuju biblijske, vječne perspektive sa vremenitim stvarima poput politike, ekonomijje, ekologije i svjetskog mira.

A  kako se to može biti protestant u Hrvatskoj, a da se ne bude šikaniran zbog prozivanja svemoćne političke arogancije i religijske netolerancije? Eto kako, onako kako to biva dr. Peter Kuzmič. A ovako piše: ''Nacionalizam i religija često idu ruku pod ruku u “križarskim pohodima” ponovnog traženja monopola nad duhovnim životom''. Ovaj renomirani protestantski teolog u knjizi kolumni, koje je pod istim naslovom objavljivao u Glasu Slavonije, ''Vrijeme i vječnost'', u izdanju MH iz Osijeka 2006. nije osamljen, ali niti kvalitetno eksploatiran od medija.

Njegove briljantne analize svjetske visoke politike pokazale su se korisnim za mnoge strane političare, ali naravno ne i za naše, jer, kako piše, ''svi znamo da naši političari vrlo malo čitaju pa stoga tako znanstveno neutemeljeno i neinteligentno javno govore i postupaju. Bog neka im oprosti!''

Možda i zbog takvog njihova generalnog neznanja, potcjenjivanje protestantizma u Hrvatskoj ima svoje praktično uporište.

Vjerujem da bi i Hrvatska danas bila mnogo naprednija i europskija da imamo više pravoga religijskog pluralizma te da su protestanti sa svojim progresivnim političkim, socijalno-ekonomskim, obrazovnim i drugim idejama imali veću šansu u našoj povijesti. Svojim ne samo duhovnim i obrazovnim radom u Osijeku i Hrvatskoj, već i svojim politički korektnim stavovima, osjetljivošću za zanemarene hrvatske kulturne veličine, dosljednim patriotizmom, obrane od velikosrbijanske agresije, imajući snage za kršćansku istinoljubivost - u tvrdnji da je Tuđman pretvorio ljubav prema domovini u ljubav prema imovini, Kuzmič se iz desetljeća u desetljeće potvrđuje kao ''vršitelj riječi''.

Protestantizam je svjestan različitosti vjerskih utemeljenja i protestanti vjeruju, ne u neko sinkretističko slijevanje svih religija u jednu, već u jedan plodonosniji ekumenizam, u potrebu za ekumenističkim obraćenjem.

''Religije svijeta'', zalaže se Kuzmič, ''moraju s nekritičke indoktrinacije svojih sljedbenika prijeći na njihovu edukaciju za ljudsko dostojanstvo'', razvijati globalnu teologiju ljudske solidarnosti i evangelizaciju bez prozelitizma. Kako je sve to moguće, a da se ostane spiritualno autentičan? Ja slijedim dr. Kuzmiča. I zato sam dijelom i protestant. Inspirira me njegov nezaustavljiv evangelizatorski duh. I nema pravog ekumenizma bez nutarnjeg obraćenja. Kakva obraćenja su u ovom nasilnom svijetu moguća dok navijačke skupine dobivaju ogroman publicitet, a molitvene skupine nikakav? Dok je laž nacionalnija od istine? Svatko razuman može lako zaključiti da svijetom ne vlada razum, kaže Kuzmič. Narodi svijeta i njihovi vladari ne rukovode se načelima ljubavi, mira i pravde, nego sebičnim interesima, iracionalnim animozitetima, nepravednim strukturama i surovim ratovima. Ergo, svojim ukupnim djelovanjem, Peter Kuzmič se istaknuo kao istinski moralni i politički autoritet suvremene Hrvatske, a kolege iz Centra Miko Tripalo ispravno su procijenili da je zaslužio njihovu godišnju nagradu.

Za kraj, želio bih svjedočiti i zahvaliti i njemu i svim mojim prijateljima i uzorima protestantima za veliki doprinos u opismenjivanju, evangelizaciji, širenju ekumenskoga i mirotvornoga duha, te obrani demokratskih vrijednosti pa ću to učiniti navodeći Kuzmičeve proročke riječi (kazane 1989.):

''Iz perspektive Evanđelja smatramo da nam je potrebno kršćanstvo koje je manje nacionalno, a više osobno; manje tradicionalno, a više doživljeno; manje sektaško, a više ekumensko; manje otuđeno i otuđujuće, a više spasiteljsko i oslobađajuće - jednom riječju manje religiozno, a više evanđeosko. U ovim burnim vremenenima sveopće krize i rastućeg nepovjerenja svjesni smo nužnosti dijaloga i suradnje svih ljudi dobre volje. Zajednička nam je odgovornost za čovjeka i za boljitak zajedničke nam domovine. Svjesni smo da nam u svim ovim nalaženjima izlaska iz krize i time povezanim promjenama, ponajprije trebaju novi ljudi. Svi su ljudi grešni, uče nas Božja Riječ i univerzalno ljudsko iskustvo, pa je time protkana i sva ljudska povijest, i politička i crkvena. Nema dobrih i zlih naroda, pa ne možemo dopustiti da se etničko stavi iznad etičkog. Danas, kada opet dolazi do opasnih prekopavanja po prošlosti, prebrojavanja grijehova, više drugog, a manje svojih, sakralizacije nekih elemenata prošlosti, mi kao evanđeoski kršćani pozivamo sve društvene i crkvene skupine naše domovine na razumnost i dijalog''.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

drago pilsel, peter kuzmič