Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Cilj akcije protiv suca Merona: Po svaku cijenu spriječiti oslobađanje šestorice Hrvata!

Opasna spirala interesa da se Hrvatskoj nametne udruženi zločinački pothvat.

Piše: Ante Gugo


Nakon ovih napada sudac Theodor Meron nesumnjivo će biti pod pritiskom u odlučivanju o žalbi šestorice BiH Hrvata. Ova spirala interesa je već sad pokušala moguću povoljnu ili čak oslobađajuću presudu učiniti sumnjivom. Naime, presuda Praljku, Prliću i ostalima jedina je šansa ove interesne spirale da se Hrvatskoj nametne postojanje udruženog zločinačkog pothvata. Nadajmo se da će Meron imati snage sačuvati pravdu.

Prije otprilike tjedan dana danski sudac Frederik Harhoff, kojeg su neki domaći mediji odmah prozvali i vrlo poznatim makar mu mnogi ne znaju ni ime točno napisati i izgovoriti, uputio je na 56 adresa međunarodnih institucija ili utjecajnih osoba pismo u kojem teško optužuje svog kolegu na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu Theodora Merona. Sam Harhoff do danas nije potvrdio postojanje tog pisma niti njegov sadržaj. To ipak nije smetalo mnogim medijima da odmah „saznaju“ kako Harhoffa podržavaju brojni drugi suci s Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. Zanimljivo je da većina medija ima precizne informacije o tome kako danski sudac optužuje Merona da je eksponent američkog i izraelskog vojnog establishmenta, te da su oslobađajuće presude Gotovini i Markaču donesene samo zato da bi u budućnosti bilo spriječeno da neki američki ili izraelski general, odnosno političar odgovaraju po zapovjednoj odgovornosti.

Dok navodno dobro obaviješteni mediji na čelu s agencijom SENSE kojoj je na čelu sad valjda srbijanski novinar Mirko Klarin, nekad djelatnik medija koji su djelovali na hrvatskim okupiranim područjima, operiraju informacijama da mnogi suci na Haškom sudu podržavaju svog danskog kolegu, nitko od njih se ne oglašava o tome. Nakon nekoliko dana te galame kojom ga se pokušavalo diskreditirati, Meron se imenovao predsjednikom vijeća koje će odlučivati o žalbi šestorici BiH Hrvata. Je li to bio razlog za ovakvu halabuku budući da je priča krenula u trenutku kad su krenule konzultacije i dogovori o tom pitanju pa se odluka mogla pretpostavljati?

Takvu mogućnost nikako ne bi trebalo odbaciti, ali ona nije jedino područje na kojem treba tražiti odgovor na pitanje što se događa.

Dva događaja nam ukazuju na to što se zbiva. Jedan je neformalni sastanak na Jahorini na kojem su uz Eugena Jakovčića i Florence Hartmann bili još neki novinari iz medija koji su danas najglasniji u tvrdnjama o tome kako je sudac Meron opasno kompromitiran. Drugi događaj se zbio u Finskoj nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču. Riječ je o stručnom skupu na kojem se analiziralo rad Haškog suda s posebnim naglaskom na tu presudu. Uz neke tada već bivše djelatnike Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda koji su bili uključeni u proces protiv Gotovine, na tom skupu su se pojavili Serge Brammertz, aktualni Glavni tužitelj u Haagu, i Carl Bildt, bivši švedski ministar vanjski poslova i međunarodni mirovni posrednik u Hrvatskoj u vrijeme Oluje. Drugim riječima, okupilo se društvo čiji je ugled oslobađajućom presudom hrvatskim generalima bio opasno narušen.

Vrh ove spirale interesa mogao bi konačno biti i u tome da se opasno kompromitira Hrvatska neposredno prije ulaska u EU. Međutim, po svemu sudeći to je bio uzaludan posao. Hrvatski premijer je to u stanju napraviti bolje nego svi drugi zainteresirani za to. On će zaštiti vlastite zločince, ali to neće biti oni iz Domovinskog rata, kako je to danas sramotno pokušao sugerirati opravdavajući se zbog donošenja zakona po kojem će biti nemoguće izručiti Njemačkoj tražene bivše udbaše.

Carl Bildt je prvog dana Oluje, prije nego je još iti jedna granata pala na Knin, iz Londona poručio da je riječ o zločinu i da će Tuđman zbog toga završiti u Haagu. Bramertz je naslijedio slučaj od Carle del Ponte, ali je nastavio ustrajavati na prekomjernom granatiranju Knina i na udruženom zločinačkom pothvatu s namjerom protjerivanja Srba. Tijekom cijelog postupka Bramertz nije pred sud uspio dovesti nikoga tko bi mogao posvjedočiti da je od granatiranja Knina poginuo iti jedan civil.

Carl Bild je javnosti poznat kao deklarirani prijatelj pravomoćno osuđene ratne zločinke Biljane Plavšić. Prema vlastitom priznanju nju je posjećivao tijekom izdržavanja njezine kazne u Švedskoj. Carl Bild je i dalje aktivan u politici, a ambicije mu nikad nisu bile male. Međutim, oslobađajućom presudom hrvatskim generalima za nešto što je on u startu proglasio zločinom, njegov ugled je bio ozbiljno uzdrman. Poznato je nordijsko zajedništvo prema ostatku Europe, počevši od glasovanja za pjesmu Eurovizije pa do ozbiljnih političkih pitanja koja najčešće znače borbu za političku, a onda i gospodarsku dominaciju u Europi. Stoga ne treba čuditi što su se i druge zemlje zdušno angažirale u spašavanja obraza Carla Bildta. Nizozemci preko svog suca Alphonsea Orieja koji je najprije izrekao drakonske kazne Gotovini i Markaču, a onda s jednakom lakoćom oslobodio Simatovića i Stanišića. Danci preko svog suca koji je navodno uputio pismo o kojemu se u stvari vrlo malo zna. U cijelu priču se uključuje i bivša glasnogovornica Florence Hartmann preko svojih dubokih grla u agencijama poput SENSE ili na radiju Slobodna Europa koji već danima ne prestaju pričati o navodno velikoj uzdrmanosti suca Merona. Od domaćih medija tu su oni koji su već imali pripremljene tekstove o potvrdi osuđujuće presude Gotovini i Markaču, koji su godinama pisali o Gotovini kao osuđivanom kriminalcu u Francuskoj, a da za to nikad nisu pokazali niti jedan dokaz, nego su se samo pozivali na navode Tužiteljstva, čija je djelatnica bila Florence Hartmann. Podsjetimo se, nju je Haški sud, kojemu je Theodor Meron predsjednik, osudio zbog nepoštovanja suda, odnosno zbog odavanja tajnih informacija.

Ovo je samo nekoliko karika spirale interesa da se diskreditira sudac koji je odlučio stati na kraj šlamperaju Haškog suda u kojem nizozemski sudac Orie uvodi vlastito međunarodno pravilo o krugu od 200 metara kao tolerantnom za topnički promašaj samo da bi osudio hrvatske generale, da bi srpske planere zločina oslobodio usprkos nedvojbenim dokazima. Meron je očito odlučio jasno pokazati kako se Haško tužiteljstvo više oslanjalo na političke garancije da će netko biti osuđen nego što se trudilo pribaviti stvarne dokaze. Meron je odlučio uvesti pravdu na sud u Haagu. Zato danas neki mediji špekuliraju s tezom da je baš Meron radio pritisak na druge suce da Stanišić i Simatović budu oslobođeni. Žele ga prikazati kao suca koji štiti interese američkog vojnog establišmenta. A dokaza za to nema, baš kao što ih nije bio ni za poginule civile od prekomjernog granatiranja Knina. Meronu nameću krivnju za oslobađanje nekih nesumnjivih srpskih zločinaca, ali zaboravljaju spomenuti da Haško tužiteljstvo nije izašlo pred sud s konkretnim dokazima nego s političkim tezama i da je stoga krivnja na njihovoj strani.

Vrh ove spirale interesa mogao bi konačno biti i u tome da se opasno kompromitira Hrvatska neposredno prije ulaska u EU. Međutim, po svemu sudeći to je bio uzaludan posao. Hrvatski premijer je to u stanju napraviti bolje nego svi drugi zainteresirani za to. On će zaštiti vlastite zločince, ali to neće biti oni iz Domovinskog rata, kako je to danas sramotno pokušao sugerirati opravdavajući se zbog donošenja zakona po kojem će biti nemoguće izručiti Njemačkoj tražene bivše udbaše.

Nakon ovih napada sudac Theodor Meron nesumnjivo će biti pod pritiskom u odlučivanju o žalbi šestorice BiH Hrvata. Ova spirala interesa je već sad pokušala moguću povoljnu ili čak oslobađajuću presudu učiniti sumnjivom. Naime, presuda Praljku, Prliću i ostalima jedina je šansa ove interesne spirale da se Hrvatskoj nametne postojanje udruženog zločinačkog pothvata.

Nadajmo se da će Meron imati snage sačuvati pravdu.