Ivan Klarić

KOMENTAR: Dvadeset i dvije godine poslije: Hrvatska je napredovala, ali puno je još posla pred nama

Europska unija je velika prilika. Ali, od 1. srpnja puno toga ovisi o nama samima.

Piše: Ivan Klarić

Dan državnosti Republike Hrvatske, 25. lipnja, blagdan je kojim se obilježava povijesna odluka o pokretanju postupka razdruživanja Hrvatske od ostalih bivših jugoslavenskih republika, koju je Hrvatski sabor donio 25. lipnja 1991.

 

Hrvatska je prošla težak i mukotrpan put od osamostaljenja do danas, kada je na samo nekoliko dana od ulaska u Europsku uniju, veliku europsku obitelj u kojoj će, kažu mnogi, Hrvatska imati ponovnu šansu ispisati nove stranice knjige o jednoj zemlji o kojoj su maštali mnogi tisućama godina prije nas. Hoće li tome biti tako, uvelike će ovisiti o nama samima, našem zalaganju, našem radu, poštenju i požrtvovnosti.

Toj odluci predhodila je referendumska odluka većine građana (92,18 posto) da Hrvatska neće ostati u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.


Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, donio je na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Njome se utvrđuje da tim činom Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ kao i postupak za međunarodno priznavanje.

Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom deklaracijom utvrđen je tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. Istekom moratorija, 8. listopada 1991., Hrvatska je raskinula državno-pravne sveze s ostalim republikama i postala slobodna, samostalna i neovisna država.

 

Od ovog povijesnog datuma do danas prošle su 22 godine. U međuvremenu Hrvatsku je zadesio rat, pustoš, ratni zločini, obnova, privatizacija, bogaćenje preko noći, osiromašivanje ionako siromašnih građana koji su dugo godina sanjali samostalnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku.

 

Mnogi će bez puno razmišljanja reći kako današnja Hrvatska nije onakva kakvu su je sanjali, o kojoj su maštali. Razočarani građani reći će vam i da današnja Hrvatska nije zemlja koju su sanjali oni koji su dali svoje živote braneći je u rovovima, od juga pa do istoka Hrvatske.

 

Nesumnjivo, Hrvatska je prošla težak i mukotrpan put od osamostaljenja do danas, kada je na samo nekoliko dana od ulaska u Europsku uniju, veliku europsku obitelj u kojoj će, kažu mnogi, Hrvatska imati ponovnu šansu ispisati nove stranice knjige o jednoj zemlji o kojoj su maštali mnogi tisućama godina prije nas. Hoće li tome biti tako, uvelike će ovisiti o nama samima, našem zalaganju, našem radu, poštenju i požrtvovnosti. 

 

Koliko god mnogima Europska unija bila nužno zlo i nešto u što Hrvatska ne bi trebala srljati, činjenica je ipak drugačija. Europska unija je naša nova prilika. O nama ovisi hoćemo li je iskoristiti. Za dobro sviju nas. Za dobro onih koji će doći nakon nas.

 

Dvadeset dvije godine nakon povijesne odluke o osamostaljenju, Hrvatska je što god netko mislio, bolje društvo. Nažalost, puno je onih nevinih koji su na tom trnovitom putu izgubili gotovo sve. Nadajmo se da će budućnost za sve nas napokon biti bolja.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ivan klarić, europska unija, hrvatska, dan državnosti, vlada