Vanja Deželić

MASKE SU PALE: Vlast nas je godinama uvjeravala da moramo ispuniti što EU traži, a onda se pojavio Josip Perković...

Lagali su nas...

Piše: Vanja Deželić

Hrvatska je od pokretanja pregovora o pristupanju s Europskom unijom 2003. godine pa sve do posljednjeg ratificiranog ugovora 2013. godine učinila niz kompromisa, uvela niz mjera, donijela niz odluka - jer je tako tražila Europska unija.

 

>> Viviane Reding poslala jasnu poruku: Griješite, Milanoviću! Morate povući Lex Perković

Odličan je štit bila ta famozna Europska unija, iza nje su se provodile razne odluke koje se građanima nisu ni najmanje sviđale. Pitanja od nacionalnog interesa, mjere štednje, suradnja s Haagom, reforme na svim područjima...

Bili smo uvjereni da lažu, sada znamo da lažu. Ulazak u Europsku uniju goruće probleme društva, a to su oni koji predstavljaju najveći teret na proračun, nisu ispravljeni, niti postoji namjera da ih se ispravi

- Ako želimo u Europu, moramo poštovati europska pravila i standarde - kao papige su ponavljali apsolutno svi istaknuti političari na vlasti, ali i u velikom dijelu oporbe.

Pravosuđe, zdravstvo, policija, obrazovanje, bankarski i kompletan javni sektor, svejedno nisu regulirani, sve udarce osjetili su građani zaposleni u realnom sektoru, kao i obrtnici i poslodavci koji iza sebe nemaju političku prošlost, odnosno zaštitu. No, uvjeravali su nas s vlasti i većeg dijela oporbe da je tako i u toj famoznoj Europskoj uniji, jer da nije ne bi se poglavlja tijekom pregovora zatvarala.

Bili smo uvjereni da lažu, sada znamo da lažu. Ulazak u Europsku uniju goruće probleme društva, a to su oni koji predstavljaju najveći teret na proračun, nisu ispravljeni, niti postoji namjera da ih se ispravi. Zaštitom bankarskog i javnog sektora štitili su sebe, bez obzira na direktive iz Europske unije. Time su pokazali da Europska unija ipak ima neke druge kriterije koji su joj bitniji kod ulaska pojedine zemlje u EU. Nagađati koji su to kriteriji bilo bi teško i ulazilo bi u domene koje se ne mogu dokazati, već samo, kako je i spomenuto - nagađati.

Činjenica jest da konkretne mjere štednje EU nije postavila kao presudan kriterij, baš kao ni pravosuđe. A oni koji su svemu tome bili iznimno blizu znali su odlično manipulirati i "ploviti" bez straha da će biti ugroženi. Znali su pravo stanje stvari.

Ipak, postojali su mnogi građani, što je potvrdio referendum 22. siječnja 2012., koji su bili uvjereni da nam EU ne bi otvorila vrata bez da smo to zaslužili. Ali došao je trenutak kada smo svi zajedno postali svjesni da dok zaštita osobnog interesa naših vlastodržaca dolazi u znak pitanja ništa više nije bitno. Ni EU, ni narod, ni politika, ni svjetonazori... Samo osobni interes, kakav god on bio.

Čim je posljednja zemlja ratificirala pristupni ugovor, a to je 16. svibnja bila Njemačka, naša vlast nam je pokazala tko je i što je.

Uveden je famozni 'Lex Perković', zbog jedne osobe odlučili su se poigrati sa sudbinama sviju nas - da bi zaštitili sebe

Uveden je famozni 'Lex Perković', zbog jedne osobe odlučili su se poigrati sa sudbinama sviju nas - da bi zaštitili sebe. Kao što su štitili sebe i poigrali se sudbinama sviju nas kada su ukidali ZERP, svjedočili u Haagu, davali povjerljive državne dokumente, prodavali Inu, banke, Telekom, odustali od potraživanja novca koji su nestali u vrijeme Ive Sanadera, kao što su odustali i od novca koji je nestao za vrijeme privatizacije u režiji Borislava Škegre.

Na slučaju Josipa Perkovića vlast je pokazala sve, ogolila se, skinula masku koja je tako malo skrivala, i pokazala koliko im nije stalo do građana. Baš kao ni onima prije njih, kao i onima prije i onima prije...

Famozna rečenica "Jer je tako tražila Europska unija..." tog je 28. lipnja nakon glasovanja u Saboru u sekundi izgubila svaki smisao i vjerodostojnost neuvjerljivo građenu punih deset godina.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

zoran milanović, vlada, zerp, lex perković, josip perković, europska unija