Vanja Deželić

SVI SMO POGOĐENI: Nezadovoljstvo diljem Hrvatske ostavlja jasan dojam: Ova vlast vuče štetne poteze!

Zdravstvo, znanost, obrazovanje, policija, energetika, sindikati, radnici...

Piše: Vanja Deželić

Ministar financija Slavko Linić, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, potpredsjednici Branko Grčić i Vesna Pusić, premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Jospipović zdušno nas uvjeravaju da potezi koji se povlače nisu na štetu građana već suprotno, da će nam u konačnici pomoći. S time se nezavisni ekonomski i politički analitičari ne slažu.

Kada je netko tko je na vlasti toliko složan čuđenja nema, to im je u interesu, ali kada analitičari složno tvrde da se ne radi dobro, onda se moramo svi zajedno zapitati. Naime, ministar Linić je u svađi s bankarima iako ih nije dirnuo otkad je vlasti, u svađi je s poduzetnicima iako je i njima dosta toga isto, a na kraju je i predmet negodovanja građana, kojima je nametnuo više nameta, više i veće poreze, a na kraju smo u većem gubitku jer njegovi kolege nemilice troše.

Vlast je svoje obitelji, sebe i sve s kojima posluju, zaštitili su koliko god su mogli, za njih problema nema, a budućnost im je i više nego svjetla

Pritom nas premijer uvjerava da bi bilo populistički političarima dirnuti u plaće iako je prema rezultatima jasno da idemo unazad, a ne unaprijed, što je njihova odgovornost i nemoguće je da bi bilo populistički kada bi se solidarizirali s građanima i uštedjeli nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje tim potezom.

Ali to se neće dogoditi, svoje obitelji, sebe i sve s kojima posluju, zaštitili su koliko god su mogli, za njih problema nema, a budućnost im je i više nego svjetla. Sindikate su posvađali međusobno pa je čak i Spomenka Avberšek iz Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske popustila i naštetila članstvu, kao i kolegama, koliko god tvrdila da je učinila jedino moguće. Doimala se kao zadnja koja bi tako popustila.

Ostali sindikalisti više manje samo mnogo pričaju, ali boje se udariti iz svih oružja, iako je jasno da se bez pokazivanja zubiju ništa neće promijeniti i da će liječnik na čelu ministarstva rada i mirovinskog sustava nastaviti po svome, a karakter će pokazati isključivo kada treba stati uz premijera koji mu mora pomoći da preuzme zagrebački SDP, još jednu funkciju na kojoj se vrlo vjerojatno ne bi snašao, ali bi svojim ponašanjem učinio sve da diskreditira one koji znaju više od njega - a takvih je mnogo. No, tko ima moć...

Nezadovoljne su i nevladine udruge, zaposleni u visokom obrazovanju i znanosti, nezadovoljni su aktivisti. A zašto? Pa svi su očekivali nešto od ove vlasti, a dobili su... Pa ništa, sve je isto kao i kada je HDZ bio na vlasti, samo se nauštrb građana, udruga i zaposlenih u raznim područjima provodi tzv. štednja. I ne samo to, guši se sloboda govora, ne surađuje se s udrugama, ne radi se ništa na području ljudskih prava, udara se po medijima koji kritički pišu...

Nezadovoljne su i nevladine udruge, zaposleni u visokom obrazovanju i znanosti, nezadovoljni su aktivisti. A zašto? Pa svi su očekivali nešto od ove vlasti, a dobili su... Pa ništa, sve je isto kao i kada je HDZ bio na vlasti

Nemoguće je naći područje na kojemu se nitko ne žali na vlast, a poznato je da jedino ako postoji ravnoteža između kritika i pohvala možemo govoriti da su stvari onako kako moraju biti. No kada je ravnoteža bitno narušena i kritike prevladavaju, e tada se nešto mora mijenjati. A kako se išta može promijeniti? Alternative za ovu vlast nema, ali ni s ovom vlasti ne vidimo prostora za napredak jer je bahati premijer sanaderovskog tipa spreman brutalno svisoka vrijeđati čak i svoje koalicijske partnere kako bi svoje odluke pokazao kao jedine ispravne.

Rješenje bi bilo da se svi nezadovoljni ujedine i dignu glas, da vide koje su im opcije i prestanu mirno promatrati sve što im se čini na štetu. Radnici bi se morali početi boriti za svoja prava svim onim sredstvima koja stoje u zakonu, a to bi bio već korak naprijed. Pokazali su to štrajkovi posljednjih mjeseci, svi oštećeni su nešto dobili. Potom bi građani kojima su prekršena prava morali ustrajati na tome da se to ispravi, kao što je ustrajala Udruga Franak i postigla nešto.

Možda bi pokazivanje zubiju natjeralo vlast da, kada ih već Europska unija nije uspjela natjerati na to, sramotno sporo pravosuđe i birokraciju napokon ubrza i napravi potrebne reforme. Potom bi se možda nešto promijenilo i u MUP-u, zatim možda i u zdravstvu, pa obrazovanju... Možda bi na kraju ova vlast prestala štititi prethodnike, možda bi nešto i prijavili DORH-u, možda bi se stvorili temelji za bolje i naprednije društvo... Možda...

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

vlast, zoran milanović, nezadovoljstvo