A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/papa-franjo-129.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Ključne Franjine poruke su ove: izvan siromašnih i općeg bratstva - nema spasenja | Politika+
DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Ključne Franjine poruke su ove: izvan siromašnih i općeg bratstva - nema spasenja

Nemojte uopće sumnjati da je pred nama veliki papa, uporan biskup koji ima proročki i inovatorski duh.

Piše: Drago Pilsel

Iako kada su letjeli za Rio de Janeiro papa Franjo kazao novinarima da ne daje intervjue, u povratnom letu je promijenio mišljenje nakon svega pola sata u zraku, iako se zrakoplov Alitalije dobrano tresao u području jakih turbulencija iznad Atlantika, Franjo je čak 80 minuta stajao i odgovarao na sva moguća pitanja 75 kolega iz 14 zemalja koji su ga pratili. Kazao je, između ostalog, dosad najmilosrdnije riječi nekog poglavara Katoličke crkve o homoseksualcima. Naglasio je da ih se ne smije diskriminirati, ali je dodao da po katekizmu Katoličke crkve homoseksualna orijentacija nije grijeh, ali homoseksualni odnosi jesu.

''Ako je netko homoseksualac i traži Boga i dobronamjeran je, tko sam ja da mu sudim'', kazao je Franjo i dodao: ''Katekizam to dobro objašnjava. Oni ne smiju biti marginalizirani zbog svoje orijentacije i moraju biti integrirani u društvo''.


Franjo je odgovorio i na pitanje novinara o izvješćima o "gay lobiju" u Vatikanu.

Papa smatra da je dijeliti iskustvo vjere, svjedočiti vjeru, naviještati evanđelje, poslanje koje Gospodin povjerava čitavoj Crkvi, i posebno mladima - ta zapovijed, međutim, nije plod želje za vladanjem ili moći, već snage ljubavi, činjenice da je Isus prvi došao među nas i dao nam ne nešto od sebe, već samoga sebe, dao je svoj život da nas spasi i pokaže nam Božju ljubav i milosrđe.

''Mnogo se toga pisalo o tome. Ja još nisam vidio nikoga u Vatikanu s osobnom iskaznicom na kojoj piše da je gay'', našalio se papa.

U širokom rasponu tema koji je obuhvatio našla su se i ona vezana uz financijske skandale problematičnoga Zavod za religijska djela (IOR), poznat i kao Vatikanska banka, pa je rekao da IOR mora biti iskreniji i transparentniji u svome djelovanju. Kazao je da će poslušati savjete povjerenstva koje je osnovao s ciljem ispitivanja stanja u banci i zatim odlučiti treba li je reformirati ili zatvoriti. Priznao je da se nije imao namjeru baviti ovom temom tijekom tekuće godine, već 2014., ali da su događaji nametnuli drugačiiju agendu:

''Ponekad se osjećam kao golman. Gledam loptu s jedne strane i mislim da je imam pod kontrolom, a onda netko silovito zapuca s drugoga kuta i ja se moram baciti na drugu stranu da mi ne zabiju gol''.

I tom metaforom bi valjalo započeti ovu analizu prvog posjeta inozemstvu u pontifikatu, koji je utvrđen u Brazilu i koji ovaj novinar i teolog smatra međašem. Put nije bila odluka pape Franje, jer je ranije bilo dogovoreno, za Ratzingerova mandata, da se u tom brazilskom velegradu održi 28. Svjetski dan mladih, baš kao što je papa na kraju ovoga susreta, pred dva milijuna mladih na glasovitoj plaži Copacabana, najavio da će iduće takvo okupljanje biti u Krakowu.

Tijekom boravka u Brazilu 76-godišnji rimski biskup (kako Franjo želi da ga se naziva, ne papom) mnogo se puta sastao s mladima, posjetio je jednu favelu, molio s pentekostalcima u njihovoj crkvi (opet, mimo protokola), zagrlio je bivše narkomane i zatvorenike, i tri puta je bio na Copacabani.

Zašto smatram da će ovaj pontifikat promijeniti mnogo toga? Zato jer je s Benediktom XVI završila, uvjeren sam, paradigma drugoga tisućljeća kršćanstva s Crkvom kao monarhistički strukturiranom organizacijom. Kada papa Franjo biskupima poručuje da se ne ponašaju kao prinčevi koji vole vlast i kada deset puta u tjedan dana ponavlja da želi ''Crkvu na ulicama, uz siromašne'', onda to znači da je nastupilo novo vrijeme i da smo zakoračili u novu paradigmu koju bih nazvao ''Crkvom bazičnih zajednica i opće ekumene''. Ovo traži dulju elaboraciju i taj me članak još čeka drugom prilikom.

Ovo je putovanje za Franju bilo jako važno i on ga je maksimalno iskoristio, pa i da napuni baterije za ono što slijedi, a to je restrukturiranje vatikanske kurije i donošenje novog modela crkvenog upravljanja jer Franjo želi poslušati ono što su kardinali tražili prije početka posljednjih konklava: da se vrati vlast biskupima i da Crkva bude manje centralizirana. Ali papa traži da biskupi zakorače put naroda, da jedu sa siromašnima, da se ne voze u skupocijenim limuzinama i, očito, da ne mlate silne pare u špekulantskim poslovima kao što se dogodilo na mnogim mjestima pa i u gradu u kojem se uređuje ovaj portal.

Papini pozivi da bude pravde, da se smanji isključivost, da se ukinu barijere koji ljude drže u bijedi, da povratimo etiku, milosrđe i solidarnost, nije bilo adresirano samo na Brazilce i posebice na tamošnje političare protiv kojih se digla omladina kojoj je papa rekao da mora ostati budna i tražiti pravdu i mir, pa i na ulicama, kao što je to učinio Isus iz Nazareta. Papa nije zadovoljan Crkvom koju smatra hermetičnom, nepouzdanom, neuvjerljivom i distanciranom od naroda. Brani laičku državu gdje su svi svjetonazori jednaki.

I shvatimo ovo dobro: neki u njegovim porukama vide sličnost s idejama koju su prije 40-ak godina u Južnoj Americi širili svećenici, zagovornici takozvane ''teologije oslobođenja", koje je vatikanska Kongregacija za nauk vjere svojedobno optužila da zastupaju marksističke ideje i ušutkala. Da, sličnost postoji ali samo u jednom segmentu. Da bi se razumio odnos Franje i spomenute teologije treba čitati proroka Amosa koji je bio okosnica za teološki rad braće Boffa, Gustava Gutiérreza i drugih. Ovaj papa ne dolazi iz konteksta žestokog ateizma ili suvremenog sekularizma koji su uvjetovali pontifikate Ivana Pavla II i Benedikta XVI, već iz područja sablažnjivih društvenih nepravdi i opakih kršenja ljudskih prava.

Papa je mladima poručio: ti moraš ići i prenositi to iskustvo drugima. Iskustvo ovog susreta ne smije ostati zatvoreno u vaš život i u malu skupinu župe, pokreta, vaše zajednice. Bilo bi to kao da se oduzme kisik plamenu koji gori. Vjera je plamen koji postaje sve jači što se više dijeli, prenosi, da svi mogu upoznati, ljubiti i ispovijedati Isusa Krista koji je Gospodin života i povijesti.

Neoliberalizam je pretvorio moj i papin rodni grad, Buenos Aires, a živio sam, u Brazilu i među indiosima u Argentini, gdje sam vidio još strašnije prizore, u mjesto bogatih manjina i osiromašenog naroda gdje je najvažniji onaj diskurs koji upozorava na društvenu nejednakost i zagovara društvenu pravdu. Zato se ne prestajem čuditi ovdašnjim ljudima, naročito crkvenima koji i dalje tamburaju po nacionalističkom diskursu i veličaju naciju umjesto da se uhvate u koštac s najvećim teološkim izazovom današnjice: siromaštvom i ekumenizmom. Naime, izvan siromašnih i izvan općeg bratstva, nema spasenja.

Što to najviše smeta papu Franju? Ne samo to da nema nas dovoljno spremnih da damo jesti siromašnima, već što se ne pitamo zašto ima gladnih. Elaborirat ću i ostale papine preokupacije koje su izašle na vidjelo tijekom puta u Brazil. Socijalne nejednakosti postaju sve napetije i često izbijaju na teritorijalnoj razini, dovodeći tako u opasnost povezanost i koheziju društva. Uz to, muškarci i žene koji se bave politikom, često se pokazuju nesposobnima pristupiti dubokim i nužnim reformama i predvidjeti budućnost. Oni donose, najčešće je tako, kratkoročne odluke, i to vrlo često za vrijeme priprema i provođenja izbora. No, bez obzira na krizu i zbog toga što se moramo ozbiljno pozabaviti teškim poslom rehabilitacije politike, trebamo postaviti svoje prioritete, uočiti posebne probleme te pronaći načine njihova rješavanja, a usto i da ostvarimo svoje legitimne interese u konkretnom kontekstu.

Mnoge gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one između bogatih i siromašnijih, te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našeg vremena i neodržanih obećanja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragičnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvijećenost i nepismenost te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb. U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga čovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje traži okupljanje svih demokratskih i brigom za čovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human život, dostojan čovjeka.

Stavljanje pojedinačnih interesa - bili to interesi pojedinih političkih stranaka ili drugih interesnih skupina – iznad javnog interesa i zajedničkog dobra; nepoštovanje i nedovoljno zalaganje za izgradnju pravne države, kao i ignoriranje demokratskog duha u institucijama od javnog interesa – od najviših do najnižih; velike socijalne nepravde i gospodarske nejednakosti među ljudima i pojedinim društvenim slojevima koje nisu plod poštenoga rada; toleriranje različitih oblika korupcije i podmitljivosti, od sukoba interesa do iznuđivanja i iskorištavanja javnih služba ili položaja za privatne svrhe i interese te čak i zakonima reguliranih društveno i moralno neprihvatljivih povlastica. Naš problem je, zaključuje Franjo, i mirenje s visokom nezaposlenošću i besperspektivnošću mladih. A mladi su ga prigrlili jer su prepoznali autoritet s pokrićem, vjerodostojnog lidera.

Isusov poziv: ''Pođite, učinite učenicima sve narode" bio je u središtu završne homilije pape Franje na misi na Copacabani gdje je konstatirao da je ''bilo lijepo sudjelovati na Svjetskom danu mladih, živjeti vjeru zajedno s mladima iz svih krajeva svijeta, ali sada". Papa je mladima poručio: ti moraš ići i prenositi to iskustvo drugima. Iskustvo ovog susreta ne smije ostati zatvoreno u vaš život i u malu skupinu župe, pokreta, vaše zajednice. Bilo bi to kao da se oduzme kisik plamenu koji gori. Vjera je plamen koji postaje sve jači što se više dijeli, prenosi, da svi mogu upoznati, ljubiti i ispovijedati Isusa Krista koji je Gospodin života i povijesti.

Papa smatra da je dijeliti iskustvo vjere, svjedočiti vjeru, naviještati evanđelje, poslanje koje Gospodin povjerava čitavoj Crkvi, i posebno mladima - ta zapovijed, međutim, nije plod želje za vladanjem ili moći, već snage ljubavi, činjenice da je Isus prvi došao među nas i dao nam ne nešto od sebe, već samoga sebe, dao je svoj život da nas spasi i pokaže nam Božju ljubav i milosrđe. Isus se prema nama ne odnosi kao prema robovima, već kao prema slobodnim ljudima, prijateljima, braćom; ne samo da nas šalje, već nas prati, uvijek je uz nas u tom poslanju ljubavi.

''Ne bojte se'', istaknuo je papa, ''poći i nositi Krista u sve sredine, sve do egzistencijalnih periferija, i onima koji se čine najudaljenijima, najravnodušnijima. Gospodin traži sve, želi da svi osjete toplinu njegova milosrđa i njegove ljubavi''.

Nisam siguran da hrvatski episkopat shvaća i cijeni ovoga papu. U Brazilu je kazao da ni jedan napor za pomirbu neće biti dugotrajan, neće biti sklada ni sreće u društvu koje zanemaruje, marginalizira i ostavlja na periferiji dio samoga sebe. Takvo društvo samo sebe osiromašuje, štoviše, gubi nešto bitno za samo sebe.

''Ne dopustimo da u naše srce uđe kultura odbacivanja, jer mi smo braća! Nikoga se ne smije odbaciti! Imajmo uvijek na umu da se doista obogaćujemo samo ako smo kadri dijeliti, sve to što se dijeli umnaža se''.

Ja jesam čovjek nade, ali nisam pretjerani optimist s ovom generacijom biskupa koja će na prvi glas da se neka banka trese požuriti u tišini izvući vlastite pare bez da ih previše zanima kako živi narod. Da, nažalost, crkvena hijerarhija u Hrvatskoj, uz poneki izuzetak, jeste samodopadna i odnarođena. Biskupi bi trebali malo češće navraćati u naše javne kuhinje.

No to je druga tema. Ova, koju sada završavam, traži usklik nade: nemojte uopće sumnjati da je pred nama veliki papa, uporan biskup koji ima proročki i inovatorski duh. Neka ga Bog poživi, za dobro sviju nas, ako smo uopće voljni da shvatimo tog čovjeka. Bili bismo strašno glupi i sebični da nas to ne zanima.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

vatikan, teologija oslobođenja, brazil, crkva, papa franjo, drago pilsel, papa