A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/Z/zlocin-i-kazna-franjo-dijak-gavella-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Premijera u Gavelli: Zločin i kazna - možda najupečatljivija uloga Anje Šovagović | Politika+
Elizabeta Hrstić

PREPORUČUJEMO: Premijera u Gavelli: Zločin i kazna - možda najupečatljivija uloga Anje Šovagović

Uspjela je biti i malograđanski iritantna, ali i beskrajno dirljiva Katerina Marmeladova u trenucima kad se pred sami kraj groteskno bori za svoje već mrtve snove.

Piše: Elizabeta Hrstić


Anja Šovagović je doista sjajno oživjela onu književnu  kompleksno nesretnu Marmeladovu. Baš kao da je lik netom iskočio iz romana, točno onakav kakav mi se usijekao u pamćenje. Neki će možda reći da je tu previše patetike na sceni, no ovdje je to itekako opravdano. Jer kako drugačije dočarati lik čiji život, snovi i ideali nazaustavljivo padaju do samog čina urušavanja.

Slavni roman Dostojevskog, srednjoškolsku lektiru koja odjekuje u nama i desetljećima poslije, nije lako dramatizirati i uprizoriti. Tu je duševni raskol negativnog junaka Raskoljnikova, te mnoštvo slojevitih likova koje kad jednom nakon čitanja romana zamisliš tako životne ni na sceni ne želiš vidjeti kao plošne projekcije. Naravno, da ne spominjemo put duše od zločina do kajanja, od elitističke uvjerenosti da postoje opravdanja za zločin ili vrsta ljudi čiji zločin i nije zločin, pa sve do pokajanja, rezignacije i priznanja da je svaki zločinac u jednakoj mjeri ološ.

Kako bi ovo režirao nesuđeni (a prvobitno najavljeni) Oliver Frljić ostaje nam da zamišljamo. Redatelj i dramaturg Zlatko Sviben odlučio se na 'više štreberski', ali i teži put - odabrao je arhaični prijevod, klasičnu dramu ispresijecao glazbenom dramom, a preciznom praćenju kompleksne radnje i likova pridodao je i autorova razmišljanja o djelu ('Dnevnik Raskoljnikova' koji je Dostojevski pisao paralelno s romanom). Tako je Franjo Dijak kao Svibenov Raskoljnikov dobio uistinu zahtjevan zadatak. Na sceni je gotovo neprekidno te je morao postići i dinamičnost, ali i dočarati sva složena duševna stanja, sva unutarnja kolebanja. Dijak je Raskoljnikova odigrao sa zadivljujućom koncentracijom, u njegovom pogledu, glasu i kretnjama odrazile su se sve mijene njegovih stanja: od odlučnosti do slabosti, strasti i meditativnosti, energičnosti i krhkosti, prkosa i nježnosti, od mladenačkog revolucionarnog duha do bogobojazne uplašenosti i pokajničke pomirenosti. Teška uloga, inače netipična za Dijaka, ali jako dobro svladana.

Glazbeni dijelovi predstave koji nas s vremena na vrijeme teleportiraju u nešto sasvim drugo - u nekakav mjuzikl, kao redateljska ideja, zanimljivi su, drugačiji pa i zabavni na neki način. Tehnički gledano, sve je tu na mjestu, solidno uglazbljeno (Darko Hajsek) i otpjevano, a lijepo se uklapa i uz veliki ansambl, scenografsku i kostimografsku grandioznost. Međutim, glazbena zaigranost ipak proizvodi povremeno i kontraefekt u vidu 'hladnog tuša', posebice u scenama jačeg dramaturškog naboja kojega nagli prelazak na pjevanu glumu nekako razbija.

Anja Šovagović ima moćan glas i upečatljiv pjevački nastup na sceni,
pa će se možda činiti kontradiktornom konstatacija da je takav nagli prelazak na song najviše naštetio upravo njezinim vlastitim dramatskim nastupima u ulozi Katerine Marmeladove. Anja Šovagović je doista sjajno oživjela onu književnu  kompleksno nesretnu Marmeladovu. Baš kao da je lik netom iskočio iz romana, točno onakav kakav mi se usijekao u pamćenje. Neki će možda reći da je tu previše patetike na sceni, no ovdje je to itekako opravdano. Jer kako drugačije dočarati lik čiji život, snovi i ideali nazaustavljivo padaju do samog čina urušavanja. Ovo je možda i najupečatljivija uloga u Anjinoj karijeri, jer uspjela je biti i malograđanski iritantna, ali i beskrajno dirljiva u trenucima kad se pred sami kraj groteskno bori za svoje već mrtve snove.

Ozren Grabarić nije iznenađenje, jer je odličan u doslovce svim ulogama, a Sviben ga je ovdje dobro prepoznao kao idealnog za ulogu policijskog isljednika Porfirija Petroviča. Porfirij je prefriganac ogrnut janjećom kožom, s ljubaznošću koja Raskoljnikova udara poput malja, onaj koji biranim riječima teško sjeda na savijest našeg negativnog junaka, sve dok ne pukne u potpunosti. Grabarić je na scenu donio razigranog, elegantno-uglađenog i duhovitog Porfirija.



Svakako valja istaknuti i odličnu Inge Appelt u dvostrukoj ulozi negativki: zločeste lihvarice i stanodavke Fedorovne. Izuzetan je i Darko Milas kao Svidrigajlov, a i ostatak ekipe je standardno dobar.

Scena i osvjetljenje su pomno osmišljeni i efektni, kostimografija bez ekscesa, ali dobra i maštovita. Gotovo trosatna predstava (s pauzom), bez obzira na mračnu tematiku i monologe, ipak se gleda lagano i bez zamora.