Ante Gugo

ANTE GUGO - ISPOD POVRŠINE: Niti laži koje dolaze iz Vlade više ne izgledaju dobro

Je li trebalo očekivati da ekipa na vlasti čuje mišljenje javnosti u državi u kojoj nimalo ne drže do demokratskih standarda?

Piše: Ante Gugo

Opet su vukovarske dvojezične ploče glavna tema u državi. Problem je sad proširen, pa imamo dvojezičnih problema u Zagrebu i Udbini. Da to ne bi bila neka tek usputna vijest, pobrinuo se Milorad Pupovac, prijeteći vatrom. Naravno, nije braniteljskoj populaciji prijetnje trebalo ponoviti dva puta. Začudo, premijer Milanović, kojega dugo nije bilo u javnosti, našao je vremena i oglasio se.

Ponudio je razgovore i odmah postavio neostvarive uvjete. Nema veze. O tome se priča. Ne priča se o rasprodaji države. Ne priča se o tome kako Vlada za simboličan iznos prodaje Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku. Ne priča se o tome ima li monetizacija autocesta ikakvog smisla. Ne priča se o drastičnim fiskalnim mjerama pred kojima se nalazi država. Ne priča se o štrajku liječnika i činjenici da u nekim bolnicama nema osnovnog sanitetskog materijala. Ne priča se o novom padu BDP-a i povećanju nezaposlenosti. Začudno, ne priča se čak niti o tome kako Vlada priprema zakon o istospolnim zajednicama čije će usvajanje učiniti da prikupljeni potpisi za referendum o braku budu sasvim bespredmetni. Čak ni suđenje Sanaderu ne može privući neku posebnu pažnju. Međutim, ćirilica u Vukovaru ujedini narod onako kako to danas ne bi mogao nijedan političar.

Je li ovdje riječ tek o dobrom zamagljivanju stvarnosti i odvlačenju pažnje naroda od stvarnih problema? Pristati na ovu jednostavnu definiciju značilo bi strahovito podcjenjivati građane ove države. Riječ je ipak o nečem drugom

Je li ovdje riječ tek o dobrom zamagljivanju stvarnosti i odvlačenju pažnje naroda od stvarnih problema? Pristati na ovu jednostavnu definiciju značilo bi strahovito podcjenjivati građane ove države. Riječ je ipak o nečem drugom. Svjesni ignoriranja vladavine prava i temeljnih demokratskih načela od strane aktualne Vlade, ali i predsjednika države, građani su pokazali želju da se tome odupru. Budući da su sindikati nakon proljetnog fijaska s neuspjelim štrajkom nepovratno uništeni, dokle god su im ovi sad ljudi na čelu, branitelji su ostali jedina donekle organizirana snaga koja je mogla iskazati nezadovoljstvo i okupiti građane oko sebe. Nažalost, nisu ni oni to najsretnije napravili, ponajviše zato što se i u redove onih koji rukovode cijelom ovom pričom uvuklo previše onih koji odlučuju srcem, a ne glavom. No, to je neka druga priča.

Upornim podgrijavanjem problema s ćiriličnim natpisima u Vukovaru ova vlast samo potencira svoj podcjenjivački odnos spram vlastitih građana. Ona se ponaša jednako kao što se ponaša u slučaju prikupljenih potpisa za referendum o braku. Ustanovili su da je prikupljen dovoljan broj potpisa i stavili ih u neko spremište. Svjesni su da je odgađanje raspisivanja tog referenduma najgrublje kršenje jednog od najsvetijih načela demokracije, ali se nitko u Vladi i Saboru iz vladajuće koalicije ne uzbuđuje baš previše zbog toga. Pa njima takvo ponašanje i onako prelazi u naviku.

Da je to tako, govori nam i izjava premijera Milanovića kad prkosi braniteljima i kaže da će ploče opet biti postavljene jer, kako reče, zakon je zakon i mora se poštovati. Rekao je to tako hladnokrvno, kao da nije prije samo sedam mjeseci izjavljivao da će oni u SDP-u mijenjati zakon zbog kojega su kao stranka dobili kaznenu prijavu „naprosto zato što oni to mogu“. Pa ni u slučaju „Lex Perković“ se nije baš previše trudio poštovati zakon. Vrlo selektivan pogled na zakone za nekoga tko je diplomirao na Pravnom fakultetu. Nažalost, tu ne prestaje priča ignoriranja temeljnih demokratskih standarda u ovoj državi.

Nije neuobičajeno da političari lažu. Ipak, količina i grubost laži koje doživljavamo od ove sadašnje garniture prelazi sve normalne granice. Kratka poruka jedne studentice na Facebook stranici Vlade i odgovor koji joj je upućen pokazuje svu bešćutnost vladajuće garniture. Kroz taj odgovor i neka zbivanja koja se mogu s tim povezati, pokazana je dubina nemorala premijera i njegovih ministara. Oni građane svoje države zaista ne smatraju dostojnima niti pokušaja uvjerljivog laganja.

Dakle, mlada studentica svojoj je Vladi uputila slijedeću poruku: „Nigdje se ne izvještava da je uklonjena ploča koja pokazuje smjer za Ovčaru, osmrtnice za ekshumirane Sotinčane po cijelom su gradu potrgane, već nekoliko dana razbijen je latinični naziv mosta hrvatskih branitelja u Rijeci, ali to nikoga ne zanima?? Da napisemo na ćirilici onda bi skocili kroz prozor van da se uvjerite?“ Na odgovor nije trebala dugo čekati, a on je glasio: „Jasno je da komuniciramo u klimi velikog nepovjerenja prema politici i političarima koja je u društvu prisutna od ranije. Međutim mi uvijek ističemo - nismo svi isti. Odgovorno tvrdimo kako Vlada nema nikakvog utjecaja na medije kao ni na novinarsku slobodu. Vlada nema nikakvog utjecaja na medije kao ni na novinarsku slobodu. Mi izvještavamo o radu Vlade. Apel uputite prema medijima“. I sve bi s ovim i ovakvim odgovorom bilo u redu da samo dan ranije redakcija jednog domaćeg portala nije zatražila od Vlade Republike Hrvatske objašnjenje o tome zašto se vlasnik najveće novinske korporacije u državi sastaje u s premijerom Milanovićem jednom zagrebačkom restoranu. Riječ je o poslovnom čovjeku koji državi duguje stotine milijuna kuna poreza. Sastanak u četiri oka s njim za premijera je grubi sukob interesa. Međutim, redakciji portala odgovoreno je kako to nije stvar o kojoj bi oni trebali dobiti informacije na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nije neuobičajeno da političari lažu. Ipak, količina i grubost laži koje doživljavamo od ove sadašnje garniture prelazi sve normalne granice

Podsjetimo se, slično se dogodilo i kad je premijer vladinim zrakoplovom letio na Krk umjesto u Zagreb. Nikad nismo saznali zašto. Tek je fotoreporterima rečeno da ne snimaju jer je premijer tu privatno.

Pričati o slobodi novinarstva i o tome da se ova Vlada ne miješa u uređivačku politiku pojedinih medija, zaista je vrhunac laži. Teško je vjerovati da su se Pavić i Milanović našli u restoranu samo zbog dobrog kuhara, jednako onoliko koliko je teško povjerovati i da su u jednom drugom restoranu svojevremeno samo zbog dobre hrane sjedili Sanader i šef MOL-a Hernádi.

Po svemu sudeći, netko privatno rasprodaje i državnu imovinu, jer mi još uvijek ne znamo zašto Vlada prodaje Croatia osiguranje za iznos koji se iz proračuna potroši za tri dana. I što nakon toga? Ni Croatia osiguranja niti novca.

Sagledamo li u cjelini način funkcioniranja Zorana Milanovića i njegove klike na vlasti, onda možemo zaključiti tri stvari. Prva je da prema građanima i javnosti ne osjećaju baš nikakvu odgovornost. Drugo, zakoni i demokratski standardi ne znače im baš ništa. Treće, vrlo su nervozni kad bilo tko počme analizirati što se događa s državnim novcem. Naime, dok na jednoj strani malim poduzetnicima blokiraju račune zbog 2000 kuna, na drugoj strani članovima stranke opraštaju i po tridesetak milijuna kuna poreza. I nitko nema osjećaj odgovornosti da objasni zašto je to tako napravljeno.

Sve ovo o čemu pišem nije nepoznato i nije nevidljivo izvan granica Hrvatske. To je miraz koji sa sobom nose hrvatski emisari kada u London vode navodno atraktivnu udavaču zvanu hrvatsko gospodarstvo. Koliko god ta udavača bila lijepa, ovaj miraz previše je bremenit i svi poželjni momci bježe od nje kao vrag od tamjana. Stoga ne treba imati iluzija u skori gospodarski oporavak. Njega neće biti bez investicija, a njih opet neće biti dok političari ne poštuju zakon i temeljne demokratske standarde.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

rasprodaja, vukovar, vlast, vlada, zoran milanović