IVAN HRSTIĆ

REFERENDUMSKE ZAMKE: Stožer prikupio 650.000 potpisa za referendum! Ima li Milanović pravo tome se suprotstaviti?

Treba li ubiti direktnu demokraciju kad se bojimo stava građana?

Piše: Ivan Hrstić

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara objavio je da je prikupio 650.000 potpisa za raspisivanje referenduma o uporabi manjinskog jezika i pisma. Dakle, čini se da su navodi o problemima pri skupljanju potpisa ipak bili namjerno prenaglašeni te da je Stožer, po uzoru na inicijativu U ime obitelji, također htio impresionirati brojem prikupljenih potpisa.

Stožeru je bilo dovoljno i tek nešto više od 450.000 potpisa za referendum kojeg u medijima i javnosti skraćeno nazivaju 'protiv ćirilice' ali se ustvari tiče svih manjinskih jezika u Hrvatskoj, osim onih čija je uporaba regulirana međudržavnim ili međunarodnim ugovorima. Podsjetimo, Stožer traži da se prag za stjecanje prava na ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma s 30 poveća na 50 posto, što u dijelu javnosti nije dočekano s odobravanjem, jer bi to moglo značiti nepopularno smanjivanje već dostignutih prava.

Na promjeni Ustava radi 12 odabranih u Saboru, 12 Milanovićevih apostola, bez vidljivog sudjelovanja pravnih stručnjaka sa strane i hrvatske javnosti. Ustav je kao nikad do sada u povijesti demokratske Hrvatske predmet dnevnopolitičke trgovine, a u žižu interesa hrvatske javnosti nesumnjivo dolazi način na koji vladajuća većina namjerava ostvariti dvotrećinsku većinu - odnosno na koji način će pridobiti - ili pokušati kupiti - laburiste, HDSSB ili pak i sami HDZ.

Ostaje nejasno može li vladajuća većina planiranim promjenama Ustava zaustaviti ovu inicijativu, odnosno može li referendumsko pitanje automatski postati neustavno, ako već sad nije, ako se tijekom procedure promijeni zakon ili Ustav. Na to pitanje još nismo dobili nedvojben odgovor.

Zoran Milanović jasno je poručio da referenduma neće biti dok je on premijer, no pitanje je još uvijek otvoreno može li on to realizirati po zakonu i predviđenoj proceduri. Dakako, mnogi su odmah komentirali da to možda znači da on neće još dugo biti premijer. No, nema dvojbe da je on još uvijek u sedlu, da je u ofenzivi upravo u ovom trenutku te da je nakon debakla s referendumom oko ustavne definicije braka željan ne samo medijskog poentiranja već i jasne pobjede, bila ona na temelju sile argumenata ili pak samo gole sile.

Jasan je bio i da pri tome ne namjerava tražiti mišljenje Ustavnog suda, jer smatra da je Sabor taj koji piše Ustav i ima ga pravo i tumačiti. No, činjenica da je tumačenje saborskog Odbora za Ustav i poslovnik pod ravnanjem Peđe Grbina u posljednjih nekoliko mjeseci bilo u tako oštroj koliziji s mišljenjem sudaca Ustavnog suda pokazuje da mišljenje saborskih samozvanih stručnjaka nipošto ne mora uvijek biti kompetentno ni relevantno za meritum stvari. Peđa Grbin sasvim sigurno nije taj koji je pisao ovaj Ustav. Nadajmo se da neće ni neki sljedeći, jer on tome jednostavno nije dorastao.

Treba pri tom zamijetiti da je Ustavni sud svojim posljednjim postupcima naznačio novi pravac djelovanja. Naime, u posljednja tri istupa vezana uz pitanja refrenduma i direktne demokracije istupio je potpuno samoinicijativno. Prvo su suci Peđi Grbinu i društvu opalili gromoglasnu pljusku porukom da se referendum mora održati, da je mišljenje građana obvezujuće i ima trenutačni pravi učinak, te da saborski zastupnici nemaju nikakvo pravo odobravati ili ne odobravati ishod referenduma. Odnosno da se njih pri tome ništa ne pita.

Zatim su, nakon što je saborska većina po Milanovićevom skandaloznom nalogu digla ruku da se Ustavni sud ne pita za mišljenje o ustavnosti referendumskog pitanja, ustavni suci, iskoristivši pri tom pitanje jednog privatnog podnositelja, ipak dali iscrpno mišljenje o referendumskom pitanju i ustavnoj materiji po problematici direktne demokracije, te jasne naputke za buduće referendume.

Ovdje uopće ne radi o smanjivanju prava koja su zagarantirana Ustavom. Naime, kad bi hrvatski građani većinski glasali ZA na ovo pitanje, time ne bi ne bi bilo uskraćeno Ustavom zagarantirano pravo, već uvjeti za stjecanje prava propisani tek u odgovarajućem zakonu. A postoci u zakonima su nešto što se najlakše i najčešće mijenja. Možete reći nije šija nego vrat, ili nešto još gore, suštinski ćete vjerojatno biti u pravu, ali pravno to jednostavno nije isto.

A nakon što je vladajuća većina odlučila ostaviti samo 6 dana, uključujući vikend, za raspravu o tako važnoj stvari kao što je promjena Ustava, suci su se ponovno javili s porukom da je tako nešto nedopustivo u demokratskoj zemlji.

Jasno je dakle, da nije nerealno očekivati i nove intervencije Ustavnog suda, čak i ako ih nitko ništa ne bude pitao.

Nema nikakve dvojbe ni da se zapravo još uvijek nalazimo usred ustavne krize, bez obzira što je ona između dva referenduma donekle utišana. Zatišje pred novu oluju?

Procedura koju ćemo imati i dalje ne impresionira po svojim demokratskim standardima, jer de facto na promjeni Ustava radi 12 odabranih u Saboru, 12 Milanovićevih apostola, bez vidljivog sudjelovanja pravnih stručnjaka sa strane te s nama nevidljivim dodirom s hrvatskom javnosti. Ustav je kao nikad do sada u povijesti demokratske Hrvatske predmet dnevnopolitičke trgovine, a u žižu interesa hrvatske javnosti nesumnjivo dolazi način na koji vladajuća većina namjerava ostvariti dvotrećinsku većinu - odnosno na koji način će pridobiti - ili pokušati kupiti - laburiste, HDSSB ili pak i sami HDZ.

Malo tko je, iz razumljivih razloga, oduševljen referendumskim pitanjem kojeg je odabrao vukovarski Stožer, jer će zbog njega Hrvatska biti na udaru kritika ne samo iz susjedstva. Za Lesarove laburiste je jasno da su protiv takvog pitanja, no, oni itekako moraju pred javnosti odgovarati ako ostave dojam pristaju na proceduru koju bilo tko može ocijeniti nedemokratskom, pogotovu ako to potencira ustavnu krizu. Teško stečeni ugled na ovom se lako može izgubiti i njima je itekako stalo da ne ostane dojam da su kupljeni.

U slučaju HDSSB-a situacija je još teža, jer se oni deklarativno zalažu za isto što i Stožer, pa će, ako pristanu na trgovinu da daju svoj glas za ustavne promjene te pomognu zaustavljanje referenduma i izigravanje volje 650.000 potpisnika u zamjenu za nekakvu priželjkivanu regionalnu podjelu Hrvatske  - u očima tih potpisnika, i ne samo njih, biti označeni kao ništa manje nego nacionalni izdajnici.

Teško se ipak oteti dojmu da je Stožer izabrao krivo pitanje, pogotovu ako im je bio cilj da istočnu bojišnicu protiv vlade prebace bliže zapadnim granicama Hrvatske. U tom smislu mogli su smisliti bilo koje drugo pitanje za koje bi mogli dobiti podršku građana protiv vlade, a da to pri tom ne naprave preko leđa nacionalnih manjina. Jer iako su prava nekih od manjina zaštićena međudržavnim sporazumima, pripadnici neke od tih manjina bi izgubili prava koja su uživali već godinama, a to nikad ne zvuči dobro. I nije dobro.

Nije lako ni HDZ-u, koji pokušava sjediti na dvije stolice. Iako je očito blizak inicijativi i daje joj donekle čak i javnu podršku, istovremeno se od nje pokušava i ograditi, kao Tomislav Karamarko u Vukovaru, nakon što je Stožer uspio povesti cijelu kolonu sjećanja i spriječio da se njoj pridruži cijeli državni vrh.

Tomislav Karamarko protiv referenduma o ćirilici!
JASNO I GLASNO: 'Njime bi se smanjila stečena prava manjina na koja se Hrvatska obvezala ulaskom u EU.' >>

Ima i onih, poput Peđe Grbina, koji tvrde da je referendumsko pitanje čak i prema sadašnjem ustavnopravnom okviru neustavno, no time samo još jednom pokazuju da ne znaju o čemu govore. Naime, dobra je demokratska praksa da se već dostignuta manjinska prava ne ograničavaju. Pogotovu ne na referendumu, kako se ne bi naglašavao eventualni negativni stav većine prema manjini. No, ni Sabor ni Ustavni sud ne mogu se pri tome pozvati na neki zakon kojim bi se to eksplicitno određivalo. Dakle, ako netko inzistira na referendumskom pitanju kojim se ograničavaju prava manjina, on se prema važećem zakonu mora provesti.

To još uvijek ne znači da treba ubiti referendum i direktnu demokraciju. A predloženim zakonskim i ustavnim promjenama dogodit že se upravo to. Jasno je da je strankama itekako u interesu da likvidiraju konkurenciju. Građani pi prema mišljenju stranačkih aparatčika, svoje mišljenje imali pravo iznositi tek svake četiri godine.

Dodatno treba primijetiti da se ovdje uopće ne radi o smanjivanju prava koja su zagarantirana Ustavom. Naime, kad bi hrvatski građani većinski glasali ZA na ovo pitanje, time ne bi ne bi bilo uskraćeno Ustavom zagarantirano pravo, već uvjeti za stjecanje prava propisani tek u odgovarajućem zakonu. A postoci u zakonima su nešto što se najlakše i najčešće mijenja. Možete reći nije šija nego vrat, ili nešto još gore, suštinski ćete vjerojatno biti u pravu, ali pravno to jednostavno nije isto.

Teško se ipak oteti dojmu da je Stožer izabrao krivo pitanje, pogotovu ako im je bio cilj da istočnu bojišnicu protiv vlade prebace bliže zapadnim granicama Hrvatske. U tom smislu mogli su smisliti bilo koje drugo pitanje za koje bi mogli dobiti podršku građana protiv vlade, a da to pri tom ne naprave preko leđa nacionalnih manjina. Jer iako su prava nekih od manjina zaštićena međudržavnim sporazumima, pripadnici nekih od tih manjina bi izgubili prava koja su uživali već godinama, a to nikad ne zvuči dobro. I nije dobro.

I u Vukovaru je po tom pitanju bilo moguće - i još uvijek jest - postići kompromis. Ako ne želimo ćirilicu na ulazu u Vukovar i na njegovim ulicama, OK, to je potpuno legitimno (iako to Vlada ne priznaje, to je tako i prema važećim zakonima) ali ne smijemo onemogućavati građanima da s lokalnom i državnom upravom komuniciraju na jeziku i pismu kojeg smatraju svojim.

No, Zoran Milanović svojim nasilničkim uvođenjem ćirilice u Vukovar zapravo je glavni krivac za ovu situaciju. Premijer bi se trebao zamisliti zašto je baš dok je on na straži ova nacija podijeljena kao što nije nikad bila još od prvih demokratskih izbora. Oni koji od njega u ovom trenutku zahtijevaju da dokaže da vlada situacijom tako što će čvrstom rukom presjeći čvor tjeraju ga u avanturu koja se neće pokazati kobnom samo za ovu vlast, već i za budućnost našeg društva.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ĆIRILICA, REFERENDUM, V