DRAGO PRGOMET

KOMENTAR: Drago Prgomet: Prošlo je vrijeme majki odgajateljica - treba suzbiti diskriminaciju žena na poslu

Što Hrvatska i hrvatske političke elite mogu i moraju učiniti?

Piše: Drago Prgomet, potpredsjednik HDZ-a

Nisam sreo nikoga u Hrvatskoj tko nije izrazio brigu za našom demografskom budućnošću.

Zabrinutost počiva na činjenicama koje su nepobitne: više ljudi umire no što se rađa, više odlazi no što se vraća, starimo kao narod. Hrvatska spada u skupinu europskih zemalja s najlošijom demografskom slikom. Procjene su kako bi u Hrvatskoj  2050. godine moglo biti oko 3 milijuna i 100 tisuća stanovnika! Od 1991. do 2012. u Hrvatskoj je 172.000 ljudi više umrlo nego što se rodilo. U zadnje tri godine iz Hrvatske je otišlo oko 65 tisuća ljudi. Od ulaska u Europsku uniju, čak 261 liječnik  je zatražio i dobio potvrdu za dolazak na rad u inozemstvo.


Mladi iz Hrvatske ne odlaze zbog surove  i nepodnošljive klime, ratne opasnosti, epidemija zaraznih bolesti... Odlaze zbog katastrofalnog stanja u gospodarstvu, korupcije, nepotizma, besperspektivnosti. Vijest je u ovoj zemlji kada se objavi natječaj za radno mjesto. Bila bi još veća, da na to isto radno mjesto već nije netko primljen. Svjetlo na kraju tunela politika je davno ugasila. Ono što je još tragičnije, najveći dio općeg iseljavanja je tzv. odljeva mozgova ("brain drain"). Odlaskom mladih i školovanih, šteta je nepopravljiva, kako demografska tako i intelektualna. A već danas svaki treći visokoobrazovani Hrvat radi u inozemstvu. Tragedija je još veća jer idući trbuhom za kruhom mladi često prihvaćaju poslove vani koji su ispod razine njihova znanja, zvanja i titula.

Položaj majke mora biti jednakopravan, treba stvarno, a ne samo deklarativno suzbijati diskriminaciju pri zapošljavanju žena. Osigurati subvencije mladim obiteljima na stambene kredite i poticaje na stambenu štednju. Omogućiti majkama tzv. fleksibilno radno vrijeme („part time“ radno vrijeme, 2-3 dana u tjednu). Činjenica je upravo da države u kojima je zaposleno više žena imaju i veći natalitet. To govori u prilog da klasični pristup tzv. statusu majke odgajateljice treba mijenjati.

Sličan problem prijeti i Europi, ali je Europa shvatila da bez nove demografske politike neće biti njenog održivog razvoja. Zato je EU u Lisabonskoj strategiji za rast i radna mjesta (2010.) kao prvi od pet stupaca strategije odredila demografsku obnovu Europe. Koliko je demografska obnova važna navodim samo jedan podatak: Centar za ekonomska i poslovna istraživanja Velike Britanije predviđa kako će ta država biti 2050. godine u poziciji da Njemačkoj preotme status najvećeg europskog gospodarstva, upravo zahvaljujući rastu broja stanovnika u Britaniji.

Što Hrvatska i hrvatske političke elite mogu i moraju učiniti?

Na okruglom stolu „Demografska obnova-temelj razvoja Hrvatske i Europe“, Davor ivo Stier, zastupnik HDZ-a u Europskom parlamentu naznačio je odrednice naše politike. „Suvremena demokršćanska politika mora uzeti u obzir prilike i izazove modernog društva. Naša se pronatalitetna i proobiteljska politika ne može zadržavati samo na određenim oblicima socijalnih transfera ili temeljiti isključivo na tradicionalnim modelima dodjele uloga unutar obitelji. Potrebno je prihvatiti i razvijati politike koje će olakšati funkcioniranje moderne obitelji u suvremenom svijetu u kojima oba roditelja rade ili je na čelu samohrana majka.“ 

Da bismo uspjeli, u provođenju populacijske politike, u nju treba uključiti vlast, opoziciju, crkvu, građanske institucije i udruge. Svaki doneseni plan mora obvezivati državnu administraciju bez obzira na promjenu političke stranke na vlasti! Ne mislim kako nam treba nam novo ministarstvo, ali svako ministarstvo koje ima veze s populacijskom politikom mora u svom programu imati mjere i novac koje potiču rast populacije.

Položaj majke mora biti jednakopravan, treba stvarno, a ne samo deklarativno suzbijati diskriminaciju pri zapošljavanju žena. Osigurati subvencije mladim obiteljima na stambene kredite i poticaje na stambenu štednju. Omogućiti majkama tzv. fleksibilno radno vrijeme („part time“ radno vrijeme, 2-3 dana u tjednu). Činjenica je upravo da države u kojima je zaposleno više žena imaju i veći natalitet. To govori u prilog da klasični pristup tzv. statusu majke odgajateljice treba mijenjati. Možda mali osobni primjer. Moja majka ima sedmero djece. Kada bi nas otpratila u školu, najmanje petero u jednu smjenu, nekoliko sati bi provela doma za šivaćim strojem. I zarađivala. Danas bi to mnogi nazvali „part time“ radno vrijeme.

Neophodno nam je ulaganje u infrastrukturu. Na primjer, niti jedan hrvatski klinički bolnički centar nema dječji vrtić. A samo zagrebački KBC ima preko 5 tisuća zaposlenih, od toga preko dvije trećine zaposlenih su žene koje dobrim dijelom rade popodne, noću i vikendom. Otvorili smo na desetke trgovačkih centara, a niti jedan nema dječji vrtić.

Treba jasno reći: društvena zajednica koja nije sposobna da se biološki održi neće preživjeti. Imigracija može ublažiti, ali ne i u potpunosti ukloniti negativni gospodarski učinak nepovoljnih demografskih trendova. To dokazuje Njemačka koja unatoč velikoj imigraciji demografski vrlo loše stoji. Hrvatska treba provoditi selektivnu imigracijsku politiku, pri čemu se može osigurati povratak iseljenika i useljavanje njihovih potomaka, ali ne očekivati da će se ljudi vraćati iz čiste platonske ljubavi i „domoljubnog poziva“. Najbolji poziv za povratak poslati će oni koji ostaju. Njihov uspjeh i sigurna egzistencija je najbolja garancija onima koji se odluče vratiti u Hrvatsku kako i sami mogu uspjeti.

Sve ove mjere ostati će mrtvo slovo na papiru, ne bude li gospodarskog razvoja. Za početak, kao članica EU, ne trebamo zanemariti i mogućnost korištenja EU fondova. U periodu 2007.-2013., države članice su uložile 64 milijardi eura iz Europskog fondova koji izravno ili neizravno potiču demografsku obnovu. Najveći dio tog novca iskoristile su Irska i Francuska, s vidljivim rezultatom: one danas imaju i najveće stope nataliteta u EU. Budemo li shvatili da je ne pet do 12, nego je 12 prošlo poprilično davno, ne pomaknemo li se, u opasnosti smo, da Hrvatska uskoro postane prazna zemlja u kojoj žive starci čekajući da ih obiđu djeca koja žive u inozemstvu.

Na nama je da učinimo, ne samo da Hrvatska bude mala zemlja za veliki odmor, nego prije svega mala zemlja za dobar život.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

demografija, žene, djeca, obitelj, drago prgomet