A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/pedja-grbin-sabor-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Kako su Peđa i Josipa otišli korak dalje i depolitizirali glazbu | Politika+
MISLAV MIHOLEK

ULOVLJENI: Kako su Peđa i Josipa otišli korak dalje i depolitizirali glazbu

Kad si pijan i kad si sretan, tako ti se živo fućka za politiku i kakve političke stavove zastupaju autori.

Piše: Mislav Miholek

Davnih dana, kada sam još studirao politologiju, bili su mi dragi tulumi. Jedan mi je ostao u pamćenju zbog specifičnog glazbenog vrhunca. Poslije tipične hrvatske mladenačke večeri opijanja (ruku na srce, Hrvati, kao i svaki drugi prosječni europski narod, imaju problema s pretjeranom konzumacijom alkohola) netko je pustio "Kreni prema meni" Partibrejkersa. Opći lom.

 

Mislim da je barem jedan brak nastao zbog toga. Zatim su došli Pankrti i "Bandiera Rossa". Himnična dernjava, ekipa je preuzela tvornice i crvena zastava je trijumfirala.

Ali nije bilo gotovo. Treća stvar od koje su svi popadali s nogu, bile su Thompsonove "Čavoglave", nekakva živa dulja verzija, valjda s Poljuda, tko će to sve popamtiti, ali svi su stali da obrane naše domove i poslali glasnu i jasnu poruku od svetog Ilije. Sjaj u pijanima očima, jednako himnično i glasno.

Na prvu ruku, nacionalistički pravoslavac Cane, slovenski cinik Pero Lovšin i katolički nacionalist Thompson čudan su glazbeni mix. Ali kada se bolje razmisli, sve tri pjesme imaju naglasak na elektrtičnoj gitari

Na prvu ruku, nacionalistički pravoslavac Cane, slovenski cinik Pero Lovšin i katolički nacionalist Thompson čudan su glazbeni mix. Ali kada se bolje razmisli, sve tri pjesme imaju naglasak na električnoj gitari.

 

A kad si pijan i kad si sretan, tako ti se živo fućka za politiku i kakve političke stavove zastupaju autori i je li osoba do tebe istih političkih uvjerenja. Što reče Thompson; mi smo braća svi! Ako je pjesma dobra, pjesma je dobra.

Kada je prošli tjedan alkoholizirani Peđa Grbin posegao za Čavoglavama, vrlo vjerojatno nije razmišljao o svojim političkim protivnicima, o činjenici da IDS i lokalni SDP sve rade da Thompson ne kroči nogom u Arenu, čovjek je bio pijan i sretan. I dao si je oduška. Dobar sin Istre, voli si popiti i zapjevati. Istra je zaista čudan i čudesan kraj.

Najdulje se održala glagoljica u općoj upotrebi, jedan od krajeva u kojima je u 16. stoljeću bujao luteranizam (kako to reče moj gimnazijski udžbenik iz geografije; tri hrvatske pokrajine krasi protestantski mentalitet; Istru, Međimurje i Podravinu), jedini kraj u kojem su hrvatski nacionalni preporod izveli pravaši po receptu Ante Starčevića, partizani su mjerilo nacionalizma, a muzički je postala popularna tek u devedesetima, i to za Tuđmana koji je bio navodno protuistarski nastrojen, a najpopularniji pjevač u Hrvatskoj tada je bio Alen Vitasović, ponesen genijalnim radom Livia Morosina. Blago Istri, ako je najveći problem pijani zastupnik koji si je dao malo oduška i zaželio biti sretan. Mislim, radi u Saboru. Nije čudo da pije.

S druge strane, HDZ Knin pokazuje opaku sklonost cajkama. Stranka koja zadnje vrijeme sebe obožava portretirati kao čuvare svehrvatskih interesa, kao ekskluzivnog tumačitelja nacionalnog identiteta

S druge strane, HDZ Knin pokazuje opaku sklonost cajkama. Stranka koja zadnje vrijeme sebe obožava portretirati kao čuvare svehrvatskih interesa, kao ekskluzivnog tumačitelja nacionalnog identiteta, kao gromobrana od svih loših utjecaja, kao europsku silu, veselo drmucka na turski melos. Malo manje pijani od Peđe, ali jednako veseli.

Dobra vijest u svim ovim nesretnim događajima koje je premijer Milanović zakuhao oko Vukovara, da se u Kninu nije događalo nešto slično. Budimo realni, demografska slika Knina je nešto kompliciranija, domicilni Hrvati, domicilni Srbi i doseljeni bosanskohercegovački Hrvati ipak su uložili značajne snage da se previše ne svađaju. Pa ako to znači da HDZ-ovci slušaju srpsku muziku, neka, to je majušna cijena za mir u tome povijesnom gradu.

Oba događaja, zapravo su povoljni. Kako Milanović svim snagama pokušava od Hrvatske napraviti Sjevernu Irsku, ipak to ne ide tako lako. Belfastizacija glazbe nije moguća. Muzički ukus, glazbene preference, kakve god da bile, stvar su osobnog odabira, stvar su osobnih sloboda i treba svim snagama tjerati politiku iz muzike.

Ova dva događaja, Peđa Grbin tuli Thompsona, HDZ-ovci tule srpske narodnjake, korak su naprijed. Znak su također da je Hrvatima prijeko potrebna nada i veselje. I to po mogućnosti bez pretjeranog alkoholiziranja. Jer tko pjeva, zlo ne misli!

 

* Mislav Miholek je teolog iz Zagreba, piše za vjerski portal Križ života

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

rimac, peđa grbin, cajke, Mislav Miholek