Anita Zelić

KOLUMNA: Anita Zelić: Gospodine Grčić, za pad BDP-a krivi ste VI - a ne mali poduzetnici!

Očekivati da će isti ekonomski model koji je doveo do krize, iz krize nas i izvući, krajnje je nerazumno.

Piše: Anita Zelić

Definicija gluposti je ponavljati jedan te isti postupak i očekivati različit ishod. TOČKA.

 

Kada je riječ o domaćoj gospodarskoj situaciji, tu istu tezu možemo slobodno adresirati i na Markov trg, ali i na vlastitu kućnu adresu.

 

Naime, očekivati da će isti ekonomski model koji je doveo do krize, iz krize nas i izvući, krajnje je nerazumno. No, birati stalno i iznova dvije iste političke opcije po principu „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“ i očekivati da će one donijeti promjenu?! E to je tek je poseban apsurd!

 

Poštovani ministre Grčić, jeste li vi ikada bili poduzetnik ili radili u realnom sektoru? Jeste li možda nekad, u pauzi između magisterija i doktorata ili pisanja šezdesetak znanstvenih radova, zagrizli poduzetnički kruh? Koliko ste litara ulja kupili novcem koji ste zaradili na način da ste prethodno organizirali neki jednostavan proizvodni proces? Jeste li kad razmišljali kako idući mjesec isplatiti plaću – sebi i drugima? 

No krenimo redom…

 

Prema već poznatom scenariju razara se društveno tkivo kroz smanjenje kupovne moći građana koji više ne mogu prehraniti svoje obitelji. Padaju realne plaće, smanjuje se raspoloživi dohodak, sve veći je broj ovrha nad domovima, pada osobna potrošnja, raste nezaposlenost, gospodarstvo je na koljenima, a ministar veli – krivi su poduzetnici!!

 

Hmm… Poštovani ministre Grčić, jeste li vi ikada bili poduzetnik ili radili u realnom sektoru? Jeste li možda nekad, u pauzi između magisterija i doktorata ili pisanja šezdesetak znanstvenih radova, zagrizli poduzetnički kruh? Koliko ste litara ulja kupili novcem koji ste zaradili na način da ste prethodno organizirali neki jednostavan proizvodni proces? Jeste li kad razmišljali kako idući mjesec isplatiti plaću – sebi i drugima?

 

Jeste li kad razgovarali s vašim kolegom malim poduzetnikom u susjednoj europskoj državi i shvatili da je on tamo svetinja, da je prvu godinu dana oslobođen niza plaćanja, da njegovo knjigovodstvo može voditi bilo tko u poduzeću tko zna čitati i pisati, dok mali poduzetnik u Hrvatskoj gotovo da mora imati doktorat za sva ta silna izvješća? Jeste li kad morali plaćati razne rente, niz neshvatljivih davanja, preskupu struju i vodu za pravne osobe? Jeste li se kad budili noću u strahu jer su kazne i za najmanje nepravilnosti enormne?

 

Jeste li svjesni da svaka „tetka s hladnom trajnom“ iz bilo kakve inspekcije može zatvoriti ili globiti pravnu osobu kako joj se svidi ili ovisno o pms-u? Jeste li se kad suočili sa situacijom da su vam, dok padate s nogu od umora u sred ljetne sezone radeći u vlastitom malom lokalnom kafiću na Jadranu, u blagajni našli 45 kn viška te vas potom oglobili s 20.000 kn kazne i zatvorili na mjesec dana – sredinom srpnja?! Jeste li znali da je to nekome značilo godinu dana primanja? Jeste li…?

 

Ili pak, već godinama ugodno naslonjeni na rashodovnoj strani proračuna, u toplini državnog pečata i daleko od vjetrometine tržišta - i vi i spomenuta inspektorica s „hladnom trajnom“ živite u oblacima, nije vam jasno kakvo je stanje na terenu i uredno primate plaću iz proračuna koji redovito puni poduzetnik Pero.

 

No, očito je kako vladajuća ekipa (Kurta - Murta, svejedno) polazi od potpuno pogrešnih i ljudskih i makroekonomskih pretpostavki. Početna teza da privatni sektor (poduzeća i kućanstva) ne plaća poreze - eto tako jer to ne želi, dovela je naše ekonomske stratege do „genijalne“ ideje kako će podizanje stope poreza, povećavanje porezne „discipline“ i dodatni pritisak na porezne dužnike povećati javne prihode. Naravno da neće. Uslijedila je uobičajena reakcija koju već na 1. godini Ekonomskog fakulteta nauči prosječan student: zaustavljena je potrošnja, tvrtke manje proizvode i porezni prihod je počeo padati. Prosto i jednostavno, bez puno filozofije. TOČKA.

 

Istovremeno, naš poduzetnik Pero iz gornje priče, navikao na određenu razinu potražnje za svojim proizvodom, u prvim danima krize nije uopće shvatio što mu se događa. Želeći održati posao počeo je konkurirati niskim cijenama i stvarati gubitke te trošiti ono kapitala što je zaradio još prije krize. Kad je shvatio „koliko je sati“ već ga je poprilično „udarilo po glavi“. Pod pritiskom nelikvidnosti otišao je po pomoć u banku koja ga je još donedavno bez problema financijski pratila. Međutim: „šipak“!

 

Komercijalne banke su naglo prestale kreditirati slična poduzeća zbog straha od rizika. A pomoći države nigdje na vidiku. Dapače, porezna administracija nije imala osobitog razumijevanja za njegova kašnjenja u plaćanju, pa mu je sjela ovrha. On ju je podmirio, ali je to isisalo svu preostalu likvidnost koju je imao. U konačnici, nakon što je doveden pred zid, jednostavno se počeo prilagođavati novonastaloj situaciji. Zahvalio se Anki, Marku i Višnji na dugogodišnjoj suradnji – i poslao ih na burzu rada. Prosto i jednostavno, bez puno filozofije. TOČKA.

 

Prestrašen i pomalo skeptičan poduzetnik Pero koji se još nije pošteno niti oporavio od prvotnog šoka smanjene potražnje za njegovim proizvodima i posljedicama koje su uslijedile, čuo je vas gospon Ministar neki dan na „teveju“ kako govorite da su poduzetnici krivi za sve. E, vidite sad… U takvim okolnostima, budite uvjereni on niti ne pomišlja na novi ciklus ulaganja i izlaganja novim rizicima. Ne, neće kupiti novi stroj za proširenje proizvodnje. Neće kupiti Varteksovo odijelo. Neće jesti u domaćem restoranu. Kupit će si kineski luk i govedinu iz Argentine pa jesti obrok koji će njegova nezaposlena supruga napraviti doma. Neće dodatno zapošljavati.

 

Da-postoji-mogućnost-RAZVOJA-GOSPODARSTVA-pod-OVIM-uvjetima, vaša-koalicija-vjerojatno-ne-bi-došla-na-vlast. Razlog-zbog-čega-ste-tu-je-zato-što-je-narod-očekivao-PROMJENE-i-REFORME.“ No, sada kada je jasno da promjena neće biti, proračun se neće puniti kako je predviđeno - dakle cijela priča pada u vodu.

A Anka, Marko i Višnja do daljnjeg će ostati dio tužne statistike 385.000 nezaposlenih. Oni neće kupiti našu Cedevitu, već eventualno jeftiniji supstitut uvezen iz Bosne. I to novcem od naknade za nezaposlene koji su dobili iz proračuna. Dakle, kako ljudi ne rade i nema tko porezima puniti proračun, dolazi do povećanja rupe deficita – koju, ovom ekonomskom logikom, nitko živ neće pokrpat. Prosto i jednostavno, bez puno filozofije. TOČKA.

 

Pa, dragi Ministre, da maksimalno pojednostavimo stvar:

 

Lekcija br. 1 – Vjerovali ili ne većina poduzetnika (osobito malih) nisu zločeste Babe Roge koje našoj državi neće plaćati porez jer im je tako ćeif. To su vrlo često obični, dobronamjerni, iskreni i dobrodušni ljudi koji su opako nadrapali u ovako lošoj poduzetničkoj klimi. A upravo te iste male i srednje poduzetnike biste trebali tretirati kao ono što oni u svojoj osnovi jesu – motor gospodarskog razvoja države.

 

Lekcija br. 2 – Idemo zajedno ponoviti, možda vam tako bolje „uđe u uho“. Polako i u glas: „Da-postoji-mogućnost-RAZVOJA-GOSPODARSTVA-pod-OVIM-uvjetima, vaša-koalicija-vjerojatno-ne-bi-došla-na-vlast. Razlog-zbog-čega-ste-tu-je-zato-što-je-narod-očekivao-PROMJENE-i-REFORME.“ No, sada kada je jasno da promjena neće biti, proračun se neće puniti kako je predviđeno - dakle cijela priča pada u vodu.

 

U međuvremenu, ne sumnjamo da će nas Kurta narednih godinu i pol svakodnevno zabavljati tužno-smiješnim improvizacijama i pokušajem spašavanja od danas do sutra, prelijevanjem „iz šupljeg u prazno“ i knjigovodstvenim akrobacijama kojima uljepšava proračunsku stvarnost bez konkretnih koraka koji će okrenuti ove vrlo opasne ekonomske trendove. Ništa bolji, Murta, jedva će dočekati putem medija verbalno gimnasticirati i slati Kurti simboličke poruke i standardne demagogije bez ikakvog suvislog prijedloga za rješavanjem ključnog problema sadašnjeg trenutka – gospodarskog. Već viđeno!

 

A sad me ispričajte… odoh kupiti neku čokoladicu svojoj petogodišnjoj djevojčici… i ispričat joj se što živi u ovakvom vremenu.

 

Ne postoji pjesma ili molitva na ovom svijetu koja će ti ispričati više istine od njenog pogleda kad joj kažem – „Gle, džaba me piliš. Nema kupnje novog Princeza-kostima za maskenbal ove godine! Dobra ti je i ona Bubamara od lani!“

 

LAJKOVE I KOMENTARE POTRAŽITE OVDJE!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

bdp, poduzetnici, vlada, kriza, branko grčić, Anita Zelić