IVAN HRSTIĆ

ANALIZA IVANA HRSTIĆA: Orah umjesto laburista: Kao rezervni SDP i trojanski konj za rušenje Milanovića

Jasna poruka birača Milanoviću i SDP-u - Šansu za pobjedu imate samo ako nađete novog vođu!

Piše: Ivan Hrstić

6:4:1! Brojčani rezultat ovih izbora posve točno sam predvidio, no, odmah priznajem da ne bih bio dao ruku u vatru za to tko će biti taj "1". Jasno mi je bilo samo da u uvjetima male izlaznosti nema mnogo prostora da manji igrači dobiju više od 1 mandata u Europskom parlamentu, a da će najveći dio onog što dobiju biti razmrvljeno u srazu između povećanog broja pretendenata. U tom smislu stvarno veliko iznenađenje je rezultat Saveza za Hrvatsku koji je umalo osvojio mandat. Tako je čak i taj neuspjeh za njih veliki uspjeh. No, u utrci se pamte samo oni koji se popnu na postolje, a sam prelazak izbornog praga to ne garantira. Tomislava Karamarka će tako osim psihološke pobjede nad "ljevicom" i učvršćenja dominacije u stranci, dodatno osokoliti važna pobjeda na "desnici".

Upravo taj zadnji pristigli mandat potpuno mijenja sliku ovih izbora, onemogućavajući relativiziranje Karamarkove pobjede, kao i Milanovićevog osobnog potopa.


Iznenađenje je svakako i u tome da laburisti Dragutina Lesara nisu prešli ni izborni prag. Sad će vjerojatno danima razbijati glavu u čemu su pogriješili. Pokušat ću ih odmah "utješiti": nisu ni u čemu.

Bez obzira je li to bila njezina svjesna namjera ili ne, a teško je vjerovati da je osnivala novu stranku samo zato da bi se trijumfalno jednog dana vratila u SDP, Orah je na ovim izborima zauzeo ulogu surogata, rezervnog SDP-a, u očima mnogih SDP-ovaca rijetko pogodnog te, nimalo nevažno, ideološki podobnog sredstva pomoću kojeg je moguće ishoditi promjene, alat protiv nevjerojatno nepopularnog Zorana Milanovića, kojega u stranci očito nema tko smijeniti bez pomoći vanjskog katalizatora, nekoga tko više nema što izgubiti. Sam neuspjeh na izborima možda ne bi bio dovoljan. Htjela to ona ili ne, Orah je u njihovim očima bila, a sad je još i više - trojanski konj pomoću kojega će možda srušiti Milanovićev bedem na vrijeme da se pripreme za predstojeće parlamentarne izbore.

Uspjeh na ovim izborima uopće nije ovisio o njima, odnosno nije bio u okviru njihovih moći. Na prethodnim izborima oni su dobili glasove tek kao potencijalna alternativa vladajućoj lijevoj koaliciji, ili još točnije, kao više-manje virtualna stranka bili su samo adresa, poštanski pretinac u kojem će glasači ljevice nezadovoljnim onime što nude SDP i njegovi sateliti, deponirati svoje glasove. E pa sad se pojavio novi virtualni igrač, nova virtualna stranka (koja se doista još uvijek sastoji od samo jednog prepoznatljivog političara i grupice zaboravljenih ili još uvijek potpuno nepoznatih) i došao je trenutak da nezadovoljni birači deponiraju svoje glasove u drugom poštanskom pretincu.

Na njihovu žalost, takvim glasačima bilo je jasno da posuđivanjem svojih glasova Mireli Holy šalju mnogo jaču i nedvojbeno jasniju poruku nego da se zadrže na podršci laburistima. Na njihovu još veću žalost, Holy je bila idealna i svim biračima SDP-a koji nipošto nisu htjeli dati glas Zoranu Milanoviću. Među njima je vjerojatno bio i nezanemariv broj članova SDP-a. Što se njih tiče, glas za Orah nije glas za Milanovića, ali jest glas za SDP bez Milanovića.

To što je Nikola Vuljanić bio odličan hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu te što će stvarno biti šteta što nije dobio drugu priliku, očito nije igralo nikakvu ulogu, jer europski izbori u Hrvatskoj još uvijek nimalo ne ovise o europskim temama. Većina je ipak prvo birala listu, pa tek onda preferencijalni glas. Ususret izborima, na svojem profilu na fejsbuku napisao sam status:
"NE ZABORAVITE SVIJEĆU: Iziđite na izbore, pregledajte liste i pokušajte naći Čovjeka. ako ga prepoznate, zaokružite njegovo ime, na kojoj god listi, i na kojem god mjestu se nalazio!" No, malo tko je doista glasao na takav način. Nisam posve siguran ni da sam sam to napravio. Mi smo još na ustašama, domobranima i partizanima te njihovim duhovnim, materijalnim, pa i genetskim baštinicima, a europski izbori u Hrvatskoj služe samo za preslagivanje karata na domaćem terenu.

Najbolje objašnjenje Holynog uspjeha ipak daje Milanovićeva lakonska rečenica izrečena sinoć nakon objave rezultata: "Ne znam kako joj je to uspjelo". Jer, sve je jasno: ovakav uzlet Mirele Holy u velikoj mjeri je kreiran upravo njegovim ne-znanjem, nesposobnošću, arogancijom i brzopletošću, baš kao i u slučaju Ruže Tomašić lani.

No, da ne bude zabune, Holy sama ipak je pokazala veliko znanje medijskog posla i odnosa s javnošću. K tome, iako u političkom i gospodarskom smislu njezina platforma i dalje ostaje potpuna nepoznanica
(odnosno što je to po čemu se suštinski razlikuje od SDP-a), njezin principijelni stav prema Zoranu Milanoviću i volja da riskira sve u trenutku dok velika većina SDP-ovih čelnika nije voljna riskirati ama baš ništa (pitanje je hoće li i Slavko Linić doista ispuniti svoje obećanje da će nakon izbora progovoriti o odnosima unutar stranke i problemima s Milanovićem), donijela joj je čvrste simpatije mnogih, u njezinoj bivšoj stranci i izvan nje.

Bez obzira je li to bila njezina svjesna namjera ili ne, a teško je vjerovati da je osnivala novu stranku samo zato da bi se trijumfalno jednog dana vratila u SDP, Orah je na ovim izborima zauzeo ulogu surogata, rezervnog SDP-a, u očima mnogih SDP-ovaca rijetko pogodnog te, nimalo nevažno, ideološki podobnog sredstva pomoću kojeg je moguće ishoditi promjene, alat protiv nevjerojatno nepopularnog Zorana Milanovića, kojega u stranci očito nema tko smijeniti bez pomoći vanjskog katalizatora, nekoga tko više nema što izgubiti. Sam neuspjeh na izborima možda ne bi bio dovoljan. Jer, Milanoviću očito na pamet ne pada napraviti ono što je napravio Lesar - sam podnijeti ostavku kao čin odgovornosti zbog očitog osobnog neuspjeha.

Htjela to Holy ili ne, Orah je u njihovim očima bila, a sad je još i više - trojanski konj pomoću kojega će možda srušiti Milanovićev bedem na vrijeme da se pripreme za predstojeće parlamentarne izbore.

U nekima pak gorucka nada da će se Holy možda naći u poziciji da diktira mandatara iz redova lijeve koalicije na predstojećim izborima, odnosno da, ako o njoj bude ovisila saborska većina, uvjetuje Milanovićev odlazak.



Pitanje je bi li Milanovićevo "malo vitra" tek godinu i pol prije krajnjeg roka roka za redovite parlamentarne izbore moglo donijeti promjenu pomoću koje bi se zadržali na vlasti - ili bi zavladalo potpuno rasulo?

Poruka birača SDP-u i vladajućoj koaliciji je jasna: Nemate nikakve šanse za pobjedu na izborima ako na vrijeme ne odaberete novog vođu. Jer s ovim nema više prolaza. Pitanje je samo je li to vrijeme zapravo već posvema iscurilo i bi li Milanovićevo "malo vitra" tek godinu i pol prije krajnjeg roka roka za redovite parlamentarne izbore moglo donijeti promjenu pomoću koje bi se zadržali na vlasti - ili bi zavladalo potpuno rasulo unutar stranke i koalicije? No, tim više, ako je vrijeme nepovratno izgubljeno, s ovakvim nesposobnim liderom, upitna je i sama njihova vizija SDP-a kao stranke koja želi presudno utjecati na budućnost Hrvatske. S Milanovićem, SDP je osuđen na tužan povratak u 90-te, a šansu će dobiti neki još uvijek virtualni igrači.

No, Hrvatska ionako nema više ekonomske snage za nove rošade na vlasti između dvije najjače stranke i njihovih satelita. HDZ će možda dobiti još jednu priliku, ali njihov eventualni neuspjeh da preokrenu trendove uz potpuni slom gospodarskog značit će i potpuni slom važećeg političkog sustava.

Budemo li gradili ponovno, gradit ćemo iz pepela.

Tomislav Karamarko je na ovim izborima odnio trostruku pobjedu. Možda ćete reći da je to također samo virtualna pobjeda, te da izbori za europski parlament nisu isto što i izbori za nacionalni parlament, no, nije baš posve tako. Ovo su vrlo opipljive stvari. 

Kao prvo, kao što smo već konstatirali, Milanović je pregažen, SDP je oslabljen i morat će potražiti novog vođu, a gospodarska kretanja nimalo mu ne idu u prilog.



Kao drugo, Karamarko se ovim unutar stranke definitivno učvrstio, a Davor Ivo Stier, kao neformalna opozicija, s lošeg mjesta kojeg je dobio jedva se provukao. Čak se na početku činilo se da je izgubio u fotofinišu, ne za prsa, već za debljinu palca. Onog na nozi kojeg je sam sebi skoro odrezao kosilicom za travu i tako se izbacio iz personalizirane kampanje koja je bila počela davati solidne rezultate. Istina je da ga je Tomislav Karamarko gurnuo duboko dolje na listi, ali je i istina da je na njoj na koncu bio tek peti prema broju preferencijalnih glasova, da je više od njega dobilo čak troje koji su na listi bili ispod njega, čak i Ivica Tolić, za kojeg je Milijan Brkić agitirao u pozadini.

Stier očito Karamarku ne može biti ono što je Milanoviću Tonino Picula, koji je ponovno osvojio uvjerljivo najveći broj preferencijalnih glasova.

No, Karamarko, dakako, nipošto neće žaliti zato što je Stier ipak ušao, ne samo zato što će mu ovakav za njega relativno skroman rezultat podrezati disidentska krila. Jer s druge strane to znači rezanje krila onoj pravoj konkurenciji - Milanu Kujundžiću i društvu u Savezu za Hrvatsku. Ovako će ipak biti mnogo lakše dočekati povratak Branimira Glavaša u politički život Hrvatske, čovjeka koji će sasvim sigurno pokušati još jednom promiješati karte.

Stier očito Karamarku ne može biti ono što je Milanoviću Tonino Picula, koji je ponovno osvojio uvjerljivo najveći broj preferencijalnih glasova.
Picula je jasno prije izbora rekao da smatra da zaslužuje biti nositelj liste, a brojem preferencijalnih glasova to je i dokazao. Jasno je i da je veliki broj tih glasova bio direktna poruka članova stranke Zoranu Milanoviću. Picula će zasigurno iskoristiti priliku da dodatno kapitalizira ovaj uspjeh.

To što svoju pobjedu nije proslavio na Iblerovom trgu njegova je osobna poruka Milanoviću da s njime tu pobjedu nipošto ne namjerava dijeliti niti njemu pružiti priliku da za nju preuzme bilo kakve zasluge.

U Bruxelles ipak na koncu putuje i Ivan Jakovčić, još jedan javni Milanovićev oponent. Prisjetimo se, iz SDP-a su Jakovčiča javno optuživali da je predvodnik istarske mafije, a on Milanovića da ga je prije prethodnih europskih izbora ucjenjivao oko ulaska na listu, tražeći da mu prepusti gradonačelničko mjesto u Puli. No, nekakva politička trgvina na koncu je ipak realizirana.

Naravno, vratimo se HDZ-u, u trenutku medijskog trijumfa Karamarko ne bi smio za dugo zanemariti cijenu ovog uspjeha i njegove realne domete. Najveće ograničenje, iako je i HDZ-u i SDP-u to itekako odgovaralo je, naravno, niska izlaznost, koji iskrivljuje anketnu vrijednost ovih izbora kao temelja prognoze rezultata na parlamentarnim izborima. No to ne može umanjiti Karamarkovu pobjedu nad Milanovićem. Čak i na ovako maloj izlaznosti, HDZ-ova koalicija dobila je stotinjak tisuća glasova više od SDP-ove. Ponovno je najviše glasova na listi dobila Ruža Tomašić, što će podići cijenu njezine suradnje na parlamentarnim izborima. A sad je tu s uvjerljivim rezultatom i Marijana Petir, što diže vrijednost HSS-u. No, u obje te stranke vjerojatno su svjesni da od toga također ništa ne bi bilo da su nastupali samostalno. To najbolje zna sama Petir, koja na prethodnim izborima nije prošla ni u vlastitom selu. Sasvim sigurno HSP AS i HSS neće Karamarku biti skuplji no što je Milanoviću bio HNS, kojem je i na ovim izborima potpuno nezasluženo poklonio jedan mandat. Također, sve hrvatske stranke, pa i dvije najveće, definitivno su usvojile lekciju da nema više samostalnog vladanja te da treba platiti cijenu dolaska na vlast.

Što većini ni ne pada pretjerano teško - sve dok to plaćaju novcem poreznih obveznika.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tomislav karamarko, dragutin lesar, zoran milanović, mirela holy