A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/papa-franjo-zidplaca-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Papa Franjo - star tijelom, ali mlad duhom, moćan u nemoći, premoren, ali pun duha | Politika+
MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA - MISLAV MIHOLEK: Papa Franjo - star tijelom, ali mlad duhom, moćan u nemoći, premoren, ali pun duha

Posjet Svetoj zemlji svjedoči kakav je čovjek - otvoren svima.

Piše: Mislav Miholek

Argentinac talijanskih korijena Jorge Mario Bergoglio (Buenos Aires 1936.) osvojio je srca mnogih ljudi. Kada se za vrijeme neuspješnog pokušaja upravljanja Katoličkom crkvom od strane Josepha Ratzingera reklo papa, i dalje se mislilo na Ivana Pavla II.

 

Taj sposobni Poljak našao je posebno mjesto u srcu Hrvata. Kada sam kao dijete 1994. čekao navedenog papu, imao sam sreće da se u trenutku prolaza papamobila okrenuo baš prema dijelu gdje sam ja stajao sa svojom zastavicom i uputio takav predivan smiješak da ću ga pamtiti do kraja života.

 

Cijeli taj prvi rujanski dan posjeta pamtit ću dugo. Teološki, problemi koji su nastali za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. dali bi se na veliko i na široko raspravljati, ali ovo nije tekst o tome.

 

U ovome trenutku, kada kažem papa, odmah znam da se radi o trenutnom papi Franji, koji je dobio u ruke Katoličku crkvu koja se nalazi u vrlo lošem stanju. Iz naše perspektive u kojoj je Katolička crkva u Hrvata relativno u dobrom stanju (osim što rapidno gubi mlade, jer crkve u urbanim središtima postaju kao one na Zapadu, sve više isključivo prevladava staro stanovništvo), ne vidi se da je Katolička crkva raslojena i teritorijalno podijeljena.

 

Pošast pedofilije nije uništila RKC na Zapadu Europe, nego je bila zadnji čavao u lijesu propadajućeg zapadnoeuropskog katoličanstva. Katolička crkva u Americi puno je više laički usmjerena nego sve ostale lokalne crkve u svijetu, a zbog pedofilije, većina biskupija nalazi se u bankrotu. Dok se engleskigovoreća pastva gotovo povukla, praktični katolici su španjolskogovoreće stanovništvo SAD-a i oni ljudi koji su podrijetlom iz Azije.

 

Nedavni posljednji posjet Svetoj zemlji svjedoči kakav je papa Franjo čovjek - otvoren svima. Bez problema će stati ispred "sigurnosnog" zida koji je digao Izrael i pomoliti se, time bez ijedne riječi kritizirati izraelsku politiku spram Palestinaca. S druge strane, susrest će se u Yad Vashemu sa žrtvama Holokausta. Zagrlit će sa svojim kolegom carigradskim patrijarhom Bartolomejem, otići će kod velikog muftije Jeruzalema i zagrlit se s njim. Papa je čovjek mira, čovjek dijaloga, predstavlja ono najbolje što kršćanstvo nudi.

Dakle, klasična irsko-talijansko-slavenska masa vjernika sve se više povlači iz američkog crkvenog života. Crkva u Africi je pak misionarska crkva koja gradi škole, bolnice i nema previše vremena za akademsku teologiju i pedofilske aktivnosti, dok npr. lokalne crkve u Poljskoj i Hrvatskoj skoro da su de facto nacionalne crkve, koje slušaju Vatikan, ali pretjerano ne mare za ostalu katoličko-kršćansku ekumenu, veći dio svećenika ima izvanbračne supruge i praktički su više državni službenici, nego duhovnjaci.

 

U Vatikanu i u Kuriji postoji cijeli niz lobija; mafijaški lobij (doslovce produžena ruka talijanskog organiziranog kriminala, najbolje ga je Hrvatska osjetila na primjeru Dajle), pedofilski lobij (koji je uspješno godinama kočio kažnjavanje pedofila, tek je američki katolički laički tisak to iznio na svjetlo dana u devedesetima godinama prošlog stoljeća), homoseksualni lobij (koji je ujedno i najkonzervativniji dio Crkve i koči svaku liberalizaciju crkvenog života, primjerice ukidanje celibata za svećenstvo ili pak crkveni razvod, reži se na transrodne osobe, odbija se mogućnost ređenje žena i koči svako jačanje vjernica u Crkvi i slično, te time upropaštava Katoličku crkvu na duge staze jer se gubi dodir sa stvarnošću; jedino su pedofili gori) i mnogi drugi lobiji. Sad u ovakvoj situaciji, na čelu Crkve nalazi se papa Franjo.

 

Ovaj argentinski isusovac dobro zna da ne može sazvati nekakav novi koncil kao što je to učinio Ivan XXIII. Naime, Katolička crkva slaže se unutar sebe da se ne slaže. Problem je najveći u samome Rimu, gdje se je upravni aparat. Ivan Pavao II. ga je internacionalizirao i maknuo Talijane. Joseph Ratzinger maknuo je veći dio toga aparata i vratio Talijane, i time unazadio crkveno upravljanje za 200 godina unazad. 

 

U takvim uvjetima, papa Franjo ne može napraviti više od onoga što već radi. Počeo je reformu Kurije. Svojim ponašanjem, odbijanjem luksuza, pomirljivim tonovima prema svima ljudima, naglašavanjem npr. da se izvanbračnu djecu treba krstiti bez ikakvih pitanja, prijateljskim izjavama prema svim ljudima dobre volje, ali npr. i opaskama da je katolička teologija postala opsjednutima pitanjima seksualnosti, pokušava svojim životom i svojim govorima prebaciti fokus na običnoga vjernika, na običnoga čovjeka.

 

Nedavni posljednji posjet Svetoj zemlji svjedoči kakav je papa Franjo čovjek - otvoren svima. Bez problema će stati ispred "sigurnosnog" zida koji je digao Izrael i pomoliti se, time bez ijedne riječi kritizirati izraelsku politiku spram Palestinaca. S druge strane, susrest će se u Yad Vashemu sa žrtvama Holokausta. Zagrlit će sa svojim kolegom carigradskim patrijarhom Bartolomejem, otići će kod velikog muftije Jeruzalema i zagrlit se s njim. Papa je čovjek mira, čovjek dijaloga, predstavlja ono najbolje što kršćanstvo nudi.

 

A to su pružene ruke prema svima na području gdje mržnja prevladava, gdje zadnjih 100-injak godina kršćanstvo nestaje. Ono što je žalosno, prije će mnogi nekršćani pružiti ruke papi Franji nego sestre i braća katolici i drugi kršćani. Papa Franjo ima 77 godina. Nedostaje mu dobar dio pluća. Teško hoda. Ali njegovo srca kuca za svakoga. Ugledajmo se na njega.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

katolička crkva, ivan pavao drugi, crkva, papa franjo, mislav miholek