Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Ima li biskup Ivas pravo na miran san kao i oni kojima smetaju crkvena zvona?

Ivasa su nazivali klerofašistom i kad je čestitao imendan ''nepravedno progonjenom generalu Gotovini''.

Piše: Ante Gugo

Velika se galama digla oko privođenja vlasnika šibenskog noćnog kluba koji je svoj prostor našao pod prozorima stoljećima starog biskupskog dvora. Pitam se bi li se o privođenju vlasnika tog prostora, koji su, prema dostupnim informacijama, tijekom policijske intervencije bili znatno alkoholizirani, toliko pričalo da se protiv preglasne glazbe pobunio i da je policiju zvao neki obični stanar, a ne šibenski biskup, msg. Ante Ivas.

Bojim se da u ovoj priči ipak ne možemo zanemariti činjenicu da se radi o dobrom biskupu Anti Ivasu. Čini mi se da je vrlo bitna činjenica to što se radi o biskupu koji je proteklih godina redovno za blagdan Svetog Ante u Kninu na kraju mise čestitao imendan „nepravedno progonjenom generalu Anti Gotovini“. Već tada dobrog su biskupa Ivasa nazivali klerofašistom isti oni koji ga i danas tako nazivaju.

Zanimljivo je da nitko ne postavlja pitanje čemu služi komunalni red. Nitko se nije zapitao je li podnožje katedrale, odnosno biskupskog dvora najprikladnije mjesto za noćni klub. Znači li to da sad svatko u ime turizma i zarade može usred neke stambene četvrti nabijati decibele toliko da nitko cijele noći ne spava? Mislim da toliku razinu neoliberalizma u kojoj bi sve bilo dopušteno u ime zarade ipak nismo dostigli. Zašto je onda sporno što je stari biskup zamolio policiju da mu omogući miran san tijekom noći?

Uvijek me iznenadi organiziranost i spremnost kojom se u medijima poprate pojedina zbivanja kad Crkvu ili nekog nacionalno osviještenog pojedinca treba nazvati klerofašitom, kočničarem svakog napretka i kojekakvim sličnim imenima. Ipak, to me ne iznenadi toliko jako koliko me iznenadi lakoća kojom pojedine kolege novinari zaobilaze pojedina pitanja i činjenice koje ozbiljan novinar nikad ne bi smio zanemariti.

U slučaju napada na biskupa Antu Ivasa, ključno pitanje odnosi se na prikladnost mjesta za noćni klub. Možda ugostiteljski objekt može biti na svakom mjestu, pa i u stambenoj zoni ili povijesnoj zaštićenoj jezgri. No, baš zbog te mogućnosti postoje određeni zakoni koji kažu da takvi objekti mogu raditi najkasnije do 22 ili na nekim mjestima do 23 sata. I to nema nikakve veze s time želimo li mi biti turistički razvijena zemlja ili ne. Postoji dovoljno mjesta i mogućnosti da ugostiteljski objekti koji žele raditi cijelu noć budu smješteni izvan stambenih četvrti. Nažalost, imamo previše propalih i praznih gospodarskih objekata koji su dušu dali baš za takvu vrstu zabave.

Netko će sad reći da oni nisu privlačni kao naseljene povijesne jezgre. Imao sam priliku gledati posjetitelje takvih vrsta zabava i mogu sasvim odgovorno tvrditi da njima izgled okoliša ne znači baš ništa.

Dinamična glazba i još dinamičniji svjetlosni efekti jedino su što njih zanima. Zašto onda baš stambeno područje i zaštićena povijesna jezgra? Zašto pod prozorima starog biskupa?

Iako me uvijek iznova iznenadi spremnost i organiziranost napada na Crkvu ili nacionalnu osviještene pojedince u ovoj državi, moram reći da me u ovoj priči još više iznenadila lakoća kojom su šibenski gradski oci počeli podvijati rep pred šačicom onih koji su paljenjem svijeća pod biskupovim prozorima došli dodatno provocirati.

Nitko me neće uvjeriti da bi nam prihod od turizma bio znatno manji da je šibenski noćni klub bio kilometar-dva dalje, na mjestu na kojem nikome ne bi smetao cijele noći. Nitko mi ne može objasniti da stanari koji žele imati svoj noćni mir moraju biti žrtve navodnog razvoja turizma. Za sve na ovom svijetu postoji mjesto i vrijeme, pa tako postoji i vrijeme kad ljudi koji to žele trebaju moći mirno spavati, a postoje i mjesta na kojima treba u turističkim područjima omogućiti cjelonoćnu zabavu, kao što je to napravljeno na Zrću. Čak i tamo morali su pribjeći specijalnom softwareu za smanjivanje razine buke, iako je ta plaža s noćnim klubom dosta daleko od naselja.

Uz sve ove argumente, potpuno mi je nejasno kako je nekome uopće palo na pamet otvoriti noćni klub pod prozorima biskupove palače. Jednako tako nejasno mi je kako netko uopće može razmišljati što sad treba napraviti. Katedrala i biskupov dvor na tom mjestu stoje od 15., odnosno 16. stoljeća. Pa neće se valjda biskup sad seliti zato da bi neki poduzetnik, koji sudeći po naglasku čak i nije iz Šibenika, mogao zarađivati tijekom turističke sezone! Zar se podno prozora dobrog biskupa Ivasa nalazi jedino mjesto u Šibeniku na kojem može biti noćni klub? Otkud nekome pravo da postavlja takva pitanja? Kolika količina nemorala mora biti u čovjeku da uopće krene u takvu raspravu?

Iako sam na početku ovog teksta rekao da me uvijek iznova iznenadi spremnost i organiziranost napada na Crkvu ili nacionalnu osviještene pojedince u ovoj državi, moram reći da me u ovoj priči još više iznenadila lakoća kojom su šibenski gradski oci počeli podvijati rep pred šačicom onih koji su paljenjem svijeća pod biskupovim prozorima došli dodatno provocirati.

U švicarskom gradu Zürichu postoji četvrt koja je naseljena uglavnom bankarskom i poslovnom kremom Züricha. Neki izvori kažu i da stanovnici u većini pripadaju jednom narodu, ali to nije bitno za ovu priču. U toj se četvrti svakog dana u 22 sata fizičkim preprekama zatvaraju ulice i prestaje svako kretanje automobila, osim ako nije riječ o stanarima. Oni koji tu stanuju žele imati svoj mir i ne žele prekomjernu buku automobila pod svojim prozorima. Nitko se dosad u Zürichu nije pobunio protiv takvog režima prometa. To je nešto što je sasvim normalno. Zašto onda kod nas nije normalno da Ante Ivas želi svoj noćni mir? Zanemarimo ovom prilikom činjenicu da je riječ o biskupu. Ponavljam, zašto Ante Ivas mora trpjeti cjelonoćnu buku pod svojim prozorima?

Bojim se da u ovoj priči ipak ne možemo zanemariti činjenicu da se radi o dobrom biskupu Anti Ivasu. Čini mi se da je vrlo bitna činjenica to što se radi o biskupu koji je proteklih godina redovno za blagdan Svetog Ante u Kninu na kraju mise čestitao imendan „nepravedno progonjenom generalu Anti Gotovini“. Već tada dobrog su biskupa Ivasa nazivali klerofašistom isti oni koji ga i danas tako nazivaju.

Ako reakcija biskupa Ivasa nekima i može biti čudna, onda reakcija dubrovačkog svećenstva na želju da iz jedne dubrovačke Crkve istrči gola žena ne može biti čudna nikome tko je dobronamjeran i uz to ima makar zrno zdrave pameti. Pa ipak se na jednoj nacionalnoj televiziji jedan kolega isčuđavao kako to svećenici ne razumiju da je riječ o snimanju svjetski poznate televizijske serije. Ja se nakon toga, eto, ne mogu isčuditi kako može postati novinar i u nekom mediju dobiti prostor netko tko ne zna da kršćanska religija ne radi kompromise niti sa puno ozbiljnijim stvarima od jedne televizijske serije. Inače, ta priča sa snimanjem sporne scene za „Igru prijestolja“ već je prožvakana priča koja je opet oživljena za potrebe osnaživanja napada na biskupa Ivasa.

Neke crkve u Zagrebu niti danas nemaju zvono jer su se okolni stanari bunili da ih smeta zvonjava u ranim jutarnjim satima. Takve primjedbe uvažene su kao opravdane i, nažalost, s crkvenog zvonika u mome novozagrebačkom naselju ni danas se ne čuje zvono. A u Šibeniku bi cjelonoćna buka pod biskupovim prozorima trebala biti normalna stvar. Po kakvoj to pravdi?

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

crkva, ante gotovina, ante ivas