Komentari

KOLUMNA BORISLAVA RISTIĆA: Tko će podići glas ako su nam mediji i kulturnjaci potkupljeni od Ministarstva kulture?

Politička redistribucija istine.

Piše: Borislav Ristić

Za nadati se je da bruka koja prati netom završeni natječaj Ministarstva kulture RH o dodjeli nepovratnih sredstava za potporu neprofitnim medijima, koja polako prijeti prerasti u sveopći skandal, neće završiti s istjekom žalbenog roka i na onoj narodnoj: "pojeo vuk magarca". Ako bi na išta hrvatski narod trebao biti osjetljiv, poslije četvrt stoljeća bjesomučne političke pljačke naroda, onda je to bezobrazluk političke elite u rasipanju njegovog novca.

Politička redistribucija istine

I neka se ovdje radi o relativno maloj sumi novaca (3 milijuna kuna) u usporedbi s drugim oblicima pljačke hrvatskih poreznih obveznika koju upražnjavaju naši političari. Riba smrdi od glave, pa ako su nam mediji i kulturnjaci uvučeni u takve korupcionaške intrige i zavjereničke igre s političkim moćnicima, dakle, oni koji bi po definiciji trebali biti moralna savjest čitavog društva i njegova zadnja obrana – što onda očekivati od ostalih? Tko će podići glas i govoriti javno, ako su nam mediji potkupljeni "šakom dolara" od strane političara – i to ne privatnih, njihovih, već naših, narodnih?.

 

Na taj način se u društvu vrši politička redistribucija istine od one istine koju narod želi i medijima kojima vjeruje, ka istinama i medijima kojima politička elita želi da narod vjeruje. To se drukčije još zove i državna propaganda. Jedan vid ove političke redistribucije istine vrši se putem koncepta medija u državnom vlasništvu, kao što je HRT – kojemu smo prisiljeni plaćati rentu uslijed puke činjenice da postoji nešto poput "javnog medijskog servisa" – a drugi vid je putem vladinog davanja "poticaja neprofitnim medijima"; koji se, uz to, još nazivaju i "neovisnima".

Naravno, to se zvanično ne zove političko potkupljivanje medija, već "potpora neprofitnim medijima". Što to znači da su neki mediji "neprofitni"? To jednostavno znači da ti mediji ne nude sadržaje koji su atratktivni dovoljnom broju ljudi, pa ne mogu opstati na tržištu, poput drugih medija, koji se financiraju reklamama i iz privatnih izvora. Sad, valjda narod krive stvari čita i krive izvore informiranja koristi, pa su se mudri vlastodršci dosjetili za kaznu ga udariti po džepu, kako bi njegov novac dali onim medijima za koje oni misle da bi narod trebao čitati.

Na taj način se u društvu vrši politička redistribucija istine od one istine koju narod želi i medijima kojima vjeruje, ka istinama i medijima kojima politička elita želi da narod vjeruje. To se drukčije još zove i državna propaganda. Jedan vid ove političke redistribucije istine vrši se putem koncepta medija u državnom vlasništvu, kao što je HRT – kojemu smo prisiljeni plaćati rentu uslijed puke činjenice da postoji nešto poput "javnog medijskog servisa" – a drugi vid je putem vladinog davanja "poticaja neprofitnim medijima"; koji se, uz to, još nazivaju i "neovisnima".

Financiranje i jednih i drugih počiva na jednom prilično zastarjelom filozofskom konceptu "objektivne istine" do koje možemo doći tek onda ako smo neovisni o bilo kakvom uplivu subjektivnosti i osobnih interesa – pri čemu se najčešće misli na neovisnost od privatnih izvora financiranja. Međutim, takva vrst "objektivnosti" ne postoji. Istina je, ako nam je dosežna, tek nešto što proizlazi kao privremeni rezultat konkurencije više subjektivnih i jednostranih istina, a ne nekakvo nirvana-stanje potpune lišenosti subjektivnosti. Samo putem tržišnog natjecanja različitih subjektivnih istina možemo se nadati da ćemo dobiti koliko-toliko objektivan uvid u neku stvar. Nema istine izvan i mimo ovog procesa.

Vjera da postoji istina koja bi bila izuzeta od ove vrste konkurencije, temporalnosti i subjektivnosti, moguća je samo u jednom zatvorenom sustavu. Drugim riječima, takav privilegirani nositelj "objektivne" istine moguć je samo u totalitarizmu. Slično tome, vjera da se državnim potporama medijima njima omogućuje privilegirani pristup istini i objektivnosti, tek je preživjeli atavizam totalitarnog razmišljanja o ulozi medija u društvu. Ono što se tako distribuira zove se jednostavno ideologija, a ne istina. Tako se stvara zatvoreni sustav vjerovanja koji se nameće društvu, a ne otvara put ka istini.

Muke po Orwellu

Očito je da se je naše Ministarstvo kulture povodilo za jednim takvim krutim ideološkim konceptom "objektivnosti" kada je koncipiralo samu ideju državnih potpora tzv. neovisnim medijima. Na taj način je ono postalo pravo orvelijansko Ministarstvo Istine. No, to nas nije zaštitilo od neminovnih pristranosti i jednostranosti. A kada ta vrsta pristranosti ima autoritet države iza sebe i kada se upražnjava o trošku svih nas, to se ne zove samo laž, već i – nepravda.

Kako su već mnoge kolege s različitih glasila ukazale, očita pristranost "stručnog povjerenstva" Ministarstva kulture – u sastavu: Đurđica Klancir, Agata Juniku, Krešimir Krolo, Zdenko Duka, Marko Pekić, Nina Ožegović, Mima Simić, Lela Vujanić i  – pri dodjeli novca hrvatskih poreznih obveznika medijima koje, inače, malo tko čita, vapi do neba. Ništa bolje od ideološki obojene pristranosti nije ni moglo proizaći kao rezultat pokušaja nametanja društvu jednog zastarjelog i lažnog totalitarnog medijskog koncepta.

Veseli natječaj: državni milijuni Mufu i "Vodiču kroz sise i guzice" >>

Pristranost se vidi već u samom koncipiranju ključnih kriterija natječaja, pri čemu se kao neprofitni mediji definiraju oni koji "doprinose pluralizmu, promicanju slobode govora, ljudskih i građanskih prava, kritici i propitivanju moćnih". Kao što su u svom osvrtu primjetile kolege sa glazbenog portala "Potlista", ovakva odredba je potpuno izmišljena i diskriminatorna, smišljena kako bi se favoriziralo točno određene medije kojima će biti dodijeljen novac. Čak štoviše, takva diskriminatorna specifikacija se kosi s načelnom definicijom neprofitnih medija samog Ministarstva, gdje se nigdje ne navode ovakve usko ideološke odredbe "neprofitnih medija".

 

Ako pogledamo uvjete natječaja i ako pogledamo registar Agencije za elektroničke medije, vidjet ćemo da se portal Lupiga.com u registar upisao 6. ožujka 2014. godine, dakle prije samo šest mjeseci. Problem je što je "Lupiga", kao i većina ovogodišnjih "sretnih dobitnika", potporu Ministarstva dobio i prošle godine. Kako je jedan neregistrirani portal mogao uopće učestvovati na natječaju Ministarstva kulture prošle godine, a kamoli dobiti novac na tom natječaju? No, dobio je, i to, čini se, potpuno bespravno.


Jasno je da su ovakvim uskim odrebama unaprijed diskvalificira većina medija u Hrvatskoj, jer ovoj definiciji medija koji mogu dobiti potporu Ministarstva odgovara tek nekolicina. Točnije, Ministarstvo nije moralo ni raspisivati natječaj i praviti čitavu ovu zavrzlamu, već su jednostavno mogli odmah napisati koji mediji mogu dobiti novac i podijeliti im na ravne časti, a ne izmišljati nove i originalne definicije "neprofitnih medija".

Mogli su, recimo, jednostavno napisati: "Ove godine će nepovratna sredstva za poticaj neprofitnim medijima u iznosu od 3 milijuna kuna Ministarstvo kulture, svojom potpuno arbitrarnom odlukom, dodijeliti portalima i udrugama H-alter, Forum.tm, Kulturpunkt, Lupiga, Gong, VoxFeminae, Prosvjeta, Radio Student, itd." Ili, još bolje i jednostavnije, mogli su samo napisati: "I ove godine će na natječaju Ministarstva kulture novac poreznih obveznika dobiti isti oni koji su ga i lani dobili." Uz dodatak: "Pritom nećemo vršiti nikakvu valorizaciju na koji način su utrošena sredstva dodijeljena prošle godine."

No, čak ni ovako usko definirani bodovni kriteriji natječaja, da ne kažem, predvidljivi ishodi jednog namještenog natječaja, nisu bili prepreka Ministarstvu da i njih prekrši. Tako je, na osnovu svog "diskrecijskog prava" – koje pravo, usput, nije uopće definirano u uvjetima natječaja – ministrica Andrea Zlatar Violić, kako je rečeno, "uvažila molbu jednog prijavitelja", te zbog "male bodovne razlike i iznesenih argumenata", dodijelila potporu portalu "Autograf", čiji je glavni urednik Drago Pilsel. Dakle, da biste dobili potporu Ministarstva nije vam uopće potreban natječaj, ako imate dobar telefonski adresar. Realno, ovaj natječaj uopće nema nijednu osobinu javnog natječaja, osim što je novac javni, tj. novac poreznih obveznika. Po svemu drugom, ovo je jedan sasvim privatni natječaj.

Koliko je duga sjenka Lupiga.com?

Pomislili biste, od ovoga nema dalje? Ali, čini se da ima. Radi se, naime, o potpori koju je dobila Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga" i internetski portal pod istim imenom. Osnivač portala "Lupiga" je Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga – svijet kroz obične oči", kojoj je predsjednik Ladislav Tomičić, inače, novinar "Novog Lista", koji je u predstečajnoj nagodbi i pred gašenjem, pa je svakako ovaj novac dobro došao za osiguranje budućnosti – naravno, tuđim novcima. No, ne ulazeći sad dublje u arbitrarnost kriterija za dodjeljivanje nepovratnih sredstava medijima i motive za preseljenje na rezervne i njihovu sposobnost "snalaženja" u nevolji, već gledajući samo formalnu stranu priče, čini se da je pri dodjeli novca ovom portalu najvjerojatnije prekršen i zakon. 

Naime, ako pogledamo uvjete natječaja i ako pogledamo registar Agencije za elektroničke medije, vidjet ćemo da se portal Lupiga.com u registar upisao 6. ožujka 2014. godine, dakle prije samo šest mjeseci. Problem je što je "Lupiga", kao i većina ovogodišnjih "sretnih dobitnika", potporu Ministarstva dobio i prošle godine. Kako je jedan neregistrirani portal mogao uopće učestvovati na natječaju Ministarstva kulture prošle godine, a kamoli dobiti novac na tom natječaju? No, dobio je, i to, čini se, potpuno bespravno.

Prema Zakonu o elektroničkim medijima propust evidentiranja pružatelja elektroničke publikacije je kažnjiv prekršajnom novčanom kaznom od 10.000 kn do 100.000 kn za pravnu osobu, i od 20.000 do 50.000 za odgovornu osobu. U kontekstu ove priče, interesantan je također podatak da pružatelji elektroničkih publikacija imaju obvezu financirati rad Agencije za elektroničke medije, što vjerojatno Lupiga nije činio, jer do prije šest mjeseci nije bio niti registriran, i time je u dodatnom kršenju zakona. Jedini način da se "Lupiga" izvuče iz obveza prema Zakonu o elektroničkim medijima, jest da tvrde da nisu medij, ali ta tvrdnja bi izgledala neuvjerljivo, jer im je Ministarstvo kulture prošle godine dodijelilo bespovratna sredstva upravo u svojstvu medija.

.......

 

.......

 



ODGOVOR IZ AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE

Iz odgovora iz Vijeća za elektroničke medije jasno je da Lupiga,com lani nije bila formalno registrirana kao medij, što  je izdavaču, ako obavlja takvu djelatnost, bila zakonska obveza, te da je Ministarstvo kulture lani dodijelilo sredstva udruzi, a ne mediju. To znači da teoretski Ministarstvo u krajnjem slučaju, novac uz već manifestirano diskrecijsko pravo može dodijeliti bilo kojoj udruzi, pa i ako se ne bavi izdavačkom djelatnosti.

"Vijeće za elektroničke medije donijelo je odluku o upisu Udruge za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije Lupiga – svijet kroz obične oči, u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija, kao pružatelja publikacije Lupiga.com (www.lupiga.com), na sjednici održanoj 24. veljače 2014. godine.  S tim je danom odluka o upisu stupila na snagu.

Upisnik je dostupan na stranicama Agencija za elektroničke medije www.e-mediji.hr

S poštovanjem,

Agencija za elektroničke medije "



 

 

 

 


Ako je sve ovo točno, odgovornost portala Lupiga.com je neupitna. Kao i Ministarstva kulture. Tim više što je i ove godine dodijelilo bespovratna sredstva portalu kome je prošle godine bespravno također dodijelilo sredstva. Kako vidimo, Ministarstvo kulture ne samo da ne poštiva propise koje samo donosi, već krši i zakon RH. Bilo bi zanimljivo i vidjeti da li je i kod drugih dobitnika potpora Ministarstva bilo sličnih nepravilnosti.

Moguće da se radi samo o previdu i pukom nemaru. No, Ministarstvo kulture bi svakako trebalo provjeriti ove nepravilnosti i preispitati svoju odluku o dodjeljivanju nepovratnih sredstava Lupiga.com, a Agencija za elektroničke medije bi trebala utvrditi odgovornost portala Lupiga.com, te ga, ako tu odgovornost utvrdi, prekršajno kazniti i spriječiti ga da ubuduće učestvuje u natječajima za dodjelu nepovratnih sredstava zbog nepoštivanja zakona.

Sve ovo, u biti, baca dugačku sjenku sumnje na sam natječaj Ministarstva kulture za dodjelu nepovratnih sredstava neprofitnim medijima, zbog koje bi Ministarstvo trebalo hitno obustaviti isplatu dodijeljenih nepovratnih sredstava, dok se sve ove nepravilnosti ne preispitaju, a zbog činjenice da su se Ministarstvu potkradali takvi krupni previdi, kao i zbog sumnji u javnosti na regularnost ovog natječaja, preispitati i mogućnost ponavljanja čitavog natječaja.


...........

 

...........

 



A evo kakav smo demantij dobili iz udruge koja sebe naziva ništa manje nego
Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije:

Demantij udruge "Lupiga - svijet kroz obične oči" na kolumnu Borislava Ristića


"Smiješna redakcijo portala Politika plus i glavni uneredniče istog Ivane Hrstiću, ispred Udruge za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga – svijet kroz obične oči" šaljemo demanti na "senzacionalna otkrića" Vašeg autora dosadnih tekstova Borislava Ristića pod nazivom "Tko će podići glas ako su nam mediji i kulturnjaci potkupljeni od Ministarstva kulture?", objavljen 3.10.2014. godine u 11.35 sati.

U predmetnom tekstu iznesen je niz neistina o našoj udruzi, odnosno portalu www.lupiga.com i okolnostima u kojima je isti dobio financijsku potporu na natječaju Ministarstva kulture za potporu neprofitnim medijima. Navodimo redom:

1. Nije točno da je osnivač portala "Lupiga" Ladislav Tomičić. Osnivač portala je Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga – svijet kroz obične oči", u kojoj moja spomenuta malenkost obnaša dužnost predsjednika.

2. Nije točno da naša udruga nije ispunjavala uvjete za sudjelovanje na prošlogodišnjem natječaju Ministarstva kulture za potporu neprofitnim medijima. Ispunjavali smo sve uvjete i potporu smo dobili odlukom nadležnog Povjerenstva.

3. Kako proizlazi iz točke 2., nije točno da je portal www.lupiga.com potporu dobio "potpuno bespravno", kako to navodi Vaš nepotrebni autor Borislav Ristić.

4. Nije točno da je naša Udruga u "dodatnom kršenju zakona" jer nije ispunila obvezu financiranja rada Agencije za elektroničke medije. Tu obavezu tek smo dužni ispuniti, budući da je u našem dvanaestogodišnjem radu 2014. godina prva godina u kojoj imamo prihode. Po prispijeću računa svoje obaveze prema Agenciji za elektroničke medije uredno kanimo podmiriti.

 5. Nije točno da su se "Ministarstvu potkradali takvi krupni previdi" glede potpore portalu www.lupiga.com, jer nikakvih previda u slučaju naše udruge nije bilo.

6. Nije točno da je Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga – svijet kroz obične oči" neregistrirana udruga, što u spornom tekstu tvrdi Vaš neinformirani želim-biti-autor Borislav Ristić.  
 
Sukladno pozitivnim zakonima Republike Hrvatske zahtijevamo da se ovaj demanti objavi na istom mjestu gdje je objavljen sporni tekst s neistinama objavljenim na račun naše udruge i portala www.lupiga.com, pri čemu zadržavamo zakonsko pravo tužbe koju zbog narušavanja ugleda naše udruge kanimo podnijeti protiv portala politika plus, odgovorne osobe unutar tog portala te autora spornog teksta. Tužiti Vas, dakako, nećemo, budući da Vas smatramo potpuno neutjecajnim medijem koji nam lažima ne može nanijeti znatniju štetu. Dakako, u slučaju da naš demanti ne objavite u cijelosti, bit ćemo prisiljeni promijeniti tu odluku.

Na koncu, u svoje osobno ime tražim demanti tvrdnje da sam "režimski novinar", što se u spornom tekstu navodi, odnosno insinuira Vaš smiješni autor Borislav Ristić. Pritom zadržavam pravo da zbog te tvrdnje - budući da je u novinarskoj profesiji tu riječ o osobito teškoj kleveti i narušavanju profesionalnog integriteta novinara – podnesem privatnu tužbu protiv Vašeg portala, odgovorne osobe unutar portala i samog autora teksta Borislava Ristića. Tužiti vas, dakako, ne namjeravam, budući da smrtno dosadnog autora spornog teksta smatram tek jednim od slučajnih prolaznika u svijetu novinarstva.

Za Udrugu za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije "Lupiga – svijet kroz obične oči"

predsjednik udruge: Ladislav Tomičić
"



Koliko god ovim lupi-li-ga-demantijem Ladislav Tomičić više demantira opravdanost imena udruge "za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije", kojoj je na čelu, nego bilo što drugo (i time  na najbolji način ilustrira na što se troši novac poreznih obveznika!), jasno je jedino da ničim nije demantirao ključni navod iz autorske kolumne (a usput budi rečeno, on bi bar trebao znati što je to autorska kolumna i kakav joj je status), odnosno da je lani primio novac namijenjen neprofitnim medijima - iako Lupiga.com nije bio prema zakonu odgovarajuće registriran kao medij. Kad to stvarno demantira, rado ćemo objaviti taj demantij. Vjerujemo da će i on biti urenebesan. Objavili smo ovaj njegov lakrdijaški osvrt unatoč njegovoj nekulturi dijaloga, ali ga svejedno pozivamo da slobodno podnese tužbu.


Na raspolaganju u svako doba!

Urednik
Ivan Hrstić