Komentari

KRATKI UBOD : Ruža Tomašić je kao i u obračunu s dilerima opet pokazala hrabrost i principijelnost

Ona spada u red hrabrih i odlučnih hrvatskih političara.

Piše: Hrvoje Tolib

Ruža Tomašić, ako se pokušamo na trenutak udaljiti od ideloško svejtonazorskih pogleda, spada u red hrabrih i odlučnih hrvatskih političara.

 

Njena odluka da napusti stranku spada u rijedak primjer principijelnosti u političkom ali i društvenom životu Hrvatske. Neslaganje sa stranačkim kolegama oko prefencijalnih glasova, zahvaljujući kojima je i  sama ušla u Europski parlament za posljedicu je imalo njenu neopozivu ostavku. 

Nijansiranje njenog političkog djelovanja u sebi sadrži cijeli spektar političkih i inih prijepora koji već više od dvadeset godina opterećuju hrvatsku političku svakodnevnicu; odnos prema drugom svjetskom ratu, poraženima i pobjeđenima, antifažizmu i komunizmu, zločinima jedne i druge strane, Domovinskom ratu i ulozi hrvatskih građana srpske nacionalnosti u istom, te u konačnici njihovoj integraciji u današnju Hrvatsku. 

 

Koliko da su njene izjave oko ovih teških tema nerijetko bile kontroverzne, u općoj memoriji ostat će zapamćena kao političarka koja je iskazala građansku hrabrost (pojam itekako rijedak i to ne samo među političarima) kada se suprostavila velolučkim dilerima droge. Taj njen potez, ma koliko to njeni politički oponenti pokušavali umanjiti, rijedak je primjer političke i građanske hrabrosti koji su birači u konačnici u nekoliko navrata bogato nagrađivali.

 

Njena odluka da napusti stranku također spada u rijedak primjer principijelnosti u političkom ali i društvenom životu Hrvatske. Neslaganje sa stranačkim kolegama oko prefencijalnih glasova, zahvaljujući kojima je i  sama ušla u Europski parlament za posljedicu je imalo njenu neopozivu ostavku.

 

I za svoj odlazak nije izabrala model „spaljene zemlje“ po kojem iza nje ništa ne bi u osvetničkom žaru trebalo ostati. Ne, otišla je dostojanstveno i tako po prvi put jednoj pravašakoj stranci dala šansu da se samodemokratizira bez novih cijepanja i stvaranja, još jedne u nizu  „stranke nezadovoljnika“ s pravaškim predznakom. 

Ako gledamo iz prizme principijelnosti, a ne tek pukog političkog pragmatizma, ova njena odluka bila je jedina moguća. No koliko bi hrvatskih političara principijelnost podredila pragmatizmu!?

 

I za svoj odlazak nije izabrala model „spaljene zemlje“ po kojem iza nje ništa ne bi u osvetničkom žaru trebalo ostati. Ne, otišla je dostojanstveno i tako po prvi put jednoj pravašakoj stranci dala šansu da se samodemokratizira bez novih cijepanja i stvaranja, još jedne u nizu  „stranke nezadovoljnika“ s pravaškim predznakom. 

 

Uostalom, gospođa Tomašić to u svojoj ostavci jasno naglašava poručivši  kako se „nada da će njezin odlazak brojnim čestitim domoljubima u redovima stranke ukazati na dubinu krize u HSP AS-u te da će se isti konačno uključiti u proces reformiranja stranke što ju je kao uvjereni demokrat uvijek zagovarala“.

 

Tomašić vjeruje i da će oni pravaši koji su je „prozivali i smatrali kamenom spoticanja u procesu ujedinjenja pravaštva iskoristiti njezin odlazak te poduzeti odlučne korake u okrupnjavanju te političke opcije i njezinoj prilagodbi modernim vremenima“.

 

No kakve su realno šanse HSP-a Ante Starčević bez Ruže Tomašić? Stranka je prvenstveno nastala na krilima njenog uspjeha i popularnosti. Među biračima su, u velikoj mjeri tek bili prepoznati kao stranka Ruže Tomašić i tek oni koji iz profesionalnih razloga prate stranački život mogli su nabrojiti još ponekog, javnosti koliko toliko poznatog člana.

 

U bližoj budućnosti stranka ima šansu da preživi zahvaljujući koaliciji s HDZ-om. Dugoročno bez značajnijeg ujedinjenja s ostalim strankama pravaškog predznaka utopit će se u HDZ. I prestat će postojati, ili tek umjetno egzistirati.       

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

kratki ubod, hrvatska, pravaši, hsp as, ruža tomašić, Hrvoje Tolib