Komentari

KOLUMNA DARKA MARINCA: Kvaka Savska 66 i vrata na rivi. Ili što im je to zajedničko

Savska 66 i prosvjed branitelja i bunt Torcide imaju zajedničko to što na ulici trgu ili rivi narod uzima natrag svoj pristanak od institucija.

Piše: Darko Marinac

Prosvjed branitelja sto postotnih invalida u Savskoj debelo je u drugom mjesecu, pa je već postao svojevrsne stalna javna tribina branitelja, ali i ljudi koji im žele dati potporu. Prosvjedom se traži ostavka ministra branitelja, njegove zamjenice i pomoćnika, tražio se Ustavni zakon o braniteljima i  povlačenje iz javne rasprave prijedloga izmjena Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Ovaj prosvjed tinja poput kvalitetnog drveta u kaminu, no onog zavodljivog pucketanja ipak nema. Zašto nema više branitelja u Savskoj?

 

Vjerojatno je tome tako što ovaj prosvjed traje duže i sve je hladnije, ali treba biti slobodan reći kako razlog leži i u rascjepkanosti branitelja. A ova protuprirodna braniteljska razmrvljenost  određena je unutarnjim i vanjskim faktorima. Braniteljske udruge kao i sve udruge civilnog društva dobivaju određena sredstva, pa se tako ne može oteti dojmu kako je jednom broju braniteljskih udruga osnovni cilj pacifikacija svog članstva! Dosadašnje zakonske obveze, omogućavale su grupama, ali i pojedincima da za mali novac i nešto papirologije uz minimalne organizacijske sposobnosti osnuju udruge i nametnu se određenoj društvenoj populaciji, pa tako i braniteljskoj. A svakoj Vladi odgovara razmrvljena slabost branitelja!

 

Moguće kako je jedan od razloga rascjepkanosti branitelja i činjenica kako je u Domovinskom ratu operativna osnova bila bojna, a trend modernog ratovanja je u namjenski odabranim snagama specificiranim za određenu zadaću. Pa to možda i uz druge razloge onemogućava osjećaj šireg zajedništva. Navedeno stanje pomaže i jedna počesta boleština naših branitelja, a ona se zove elitizam.

 

Branitelji se imaju razloga osjećati pripadnicima elitne supine, jer su selekcionirani po najbitnijim moralnim vrijednostima kao: hrabrost, požrtvovnost, domoljublje, ljubav, čovjekoljublje i dr. Ali što je previše, previše je, pa sada imamo već pored udruga brigada i udruge bojni, pa specijalnih postrojbi unutar brigada, pa interventnih vodova i sl., po onoj dva hrvata tri stranke.

 

Jednostavno pripadnici naših elitnih i proslavljenih postrojbi kao npr. gardijskih brigada, zdruga i dr., izrazito teško sjede za stolom sa pripadnicima pričuvnih postrojbi, a ako i sjede, nevoljko sjede, bez sposobnosti za konstruktivnim zbrajanjem sposobnosti i djelovanja. Zatim tu je i problem nadvladavanja osobnih egotripova, koji su nastali možda i zbog toga jer su zapovjednici borbenih postrojbi u Domovinskom ratu bili prirodni vođe.

 

Jedan od razloga nedostatka potencijala društvene promjene kod braniteljskih vođa i branitelja općenito, je i taj što je jedan dio voditelja braniteljskih udruga činio različite materijalne manipulacije, sve do krađa, a mediji su te negativnosti kao akceleratore vijesti vrlo često predano pronosili. Branitelji kao bivši vojnici imaju jedan kolektivni identitet branitelja, pa tako jedan lopov među braniteljima, bar stotinu branitelja ocrni.

 

Možemo li bez da silimo povezati ova dva događanja, različitog trajanja, ali i različitog intenziteta, makar i prosvjed u Splitu pokazuje trajnost? Savska 66 i prosvjed branitelja i bunt Torcide imaju zajedničko to što na ulici trgu ili rivi narod uzima natrag svoj pristanak od institucija. Za izlazak na ulice nije kriv onaj tko izlazi, on je primoran, već onaj tko je narod na to natjerao. No i na ovim prosvjedima dogodile su se pogreške u Savskoj su primilo nogometnog Tahija koji im je izrekao slatke riječi, a slikavao se u vrijeme rata u odori po gradskim parkićima, a na rivi  se spremala buna ala riva. A na rivi je početkom prosvjeda bio plakat ZG=BG, kao totalna glupost! Kažu kako je bio odmah uklonjen.

Braniteljske udruge, ali i društvo u cjelini trebali bi potaknuti istraživanja, kojim bi ispitali stavove građana o radu braniteljskih udruga i kakav je položaj branitelja u hrvatskom društvu,  Zatim bi također  trebalo ispitati braniteljsku populaciju što misle o radu braniteljskih udruga i što misle kakav je njihov javni ugled u hrvatskom društvu. Ovo treba napraviti iz razloga što ako se stavovi o ugledu hrvatskih branitelja u hrvatskom društvu razlikuje u smjeru i intenzitetu od stavova braniteljske populacije, o njihovom društvenom ugledu onda imamo društveni problem.

 

Da je to prije napravljeno vjerojatno ne bi imali prosvjeda branitelja, sastavnog dijela hrvatskog društva,  a istraživanja se rade i o pastama za zube.

 

Kada se analiziraju rezultati istraživanja vodstva branitelja trebali bi poraditi na komunikacijskoj strategiji i  provesti komunikacijsku kampanju, a isto tako i svoje djelovanje izvoditi iz tih rezultata istraživanja navedenih  stavova.  Zatim treba nadodati kako isto tako kao što država nekad s više nekad s manje uspjeha brine o zdravlju branitelja, a pogotovo i invalidima Domovinskog rata, isto tako država i cijelo društvo trebaju skrbiti i o braniteljskom ugledu, jer branitelji su dali i maju još dati, ono što svakoj državi treba, jer ugled branitelja je ugled države, barem u vitalnim državama koje imaju šanse opstati unatoč krizama.

 

Jednostavno moramo biti svjesni kako se branitelji danas povezuju s ostvarivanjem prava, kako žive nadprosječno dobro, kako veliki dio branitelja uživa povlastice koje ne zaslužuju, kako je puno lažnih invalida i tako dalje i tako dalje… . Jednostavno zbog jednog manjeg djela koji su uzurpirali prava, falcificiranjem i podmićivanjem, cijela braniteljska populacija, invalidi i stradalnici Domovinskog rata imaju stalne poteškoće.
Navedeno sprječava branitelje da budu moralni stup i svjetionik društva po mnogim pitanjima. Ovo je bitno stoga što bi braniteljske udruge kao udruge civilnog društva u pluralnom društvu trebale imati možemo reći dualan karakter, kao interesne udruge i kao promocijske udruge i samo kao takve mogu u potpunosti ispuniti svoju društvenu ulogu.

 

Kao interesne udruge njihova je zadaća i žarište na braniteljskim problemima, posebno na problemima branitelja invalida Domovinskog rata. Kao takve mogu biti partner Vladi, ali i imati savjetodavnu ili drugu ulogu kada država rješava probleme invalida Domovinskog rata i sl.

 

Kao promotivnu funkciju braniteljske udruge trebaju imati ulogu u promicanju vrijednosti Domovinskog rata od domoljublja, hrabrosti, požrtvovnosti, ljubavi prema bližnjem, čovjekoljublje, slobodarske vrijednosti, kao i organizacijske vrijednosti, entuzijazam i sposobnosti kreativne improvizacije, što su vrijednosti iznimno važne za funkcioniranje i opstanak društva za nadilaženje  kriza u situacijama ratnog sukoba, prirodnih ili tehnoloških katastrofa. Napokon postoje projekti gdje se propituju mogućnosti za aktiviranje branitelja u ponovnom stvaranju sposobnosti civilne zaštite.

 

Iz ovih razloga potreban je javni ugled branitelja u društvu kako bi se optimizirala njihova društvena korisnost i uspostavio normalan društveni balans. To ukratko znači kako branitelje ne treba tretirati kao balans, teret društva, nego težiti uravnoteženju društvenog značaja radi ravnomjernog nošenja društvenih uloga, posebno sada u krizi.

 

Unatoč zamjerkama koje možemo naći svakom skupu prosvjedu ili inicijativi prosvjed u Savskoj 66 zorno pokazuje organizacijske sposobnosti makar samo jednog dijela braniteljske populacije. Organizirana su dežurstva, spavanje, hrana, piće, čistoća, red, možemo reći i stalne vatra i drva za tu vatru. Pored svega u Savskoj 66 je bila humanitarna izložba sa aukcijom, redovne konferencije za novinare, tribine, mise i druga događanja, dolaze branitelji iz cijele Hrvatske,  a kako se može saznati tamo su pale i zaruke.

 

Rečeno nam čak i izvan suštine prosvjeda, svjedoči o sposobnosti organizacije branitelja. Sa dozom crnog humora može se primijetiti kako prosvjed u Savskoj dobiva atribute i svojevrsne pučke kuhinje na poluotvorenom, što je u ovim vremenima krize i adventa prvorazredna društvena zadaća, a najavljen je i božićni bor, što otvara nove kreativne mogućnosti događanja u Savskoj 66.

 

Na jugu hrvatske na splitskoj rivi izgleda kako je stasao jedan novi društveni pokret, koji za sada vodi splitska Torcida, a protiv čelnih ljudi Hrvatskog nogometnog saveza, kao i vladara-redikula nogometa u Hrvata. Duga je tradicija splitskog dišpeta, ovdje imamo Ajduka (ajmo reći razbojnika) za vrijeme II Svjetskog rata nisu htjeli u Talijansku ligu, poslije, posebno poslije Maksimovića u Ljubljani kad je Partizan dobio titulu, su htjeli u Talijansku ligu.

 

U gradu pod Marjanom imamo i Radnički nogometni klub Split koji se ispočetka zvao Anarh, godinu poslije osnutka Hajduka. Dalmaciju su prvo bojali crveno, no čak su i u emigraciji priznali kako su griješili s tim mišljenjem jer je to bilo kontra Talijana, tako da su se  dolaskom demokracije Splitu smjenjivale vlasti svih političkih boja, no Split je Split. I tamo su dolazili igrači sa strane, pa i iz „Niš“ kao Holcer ili Žungul, ali prvim udisajem arije, i oni su postali „fetivi“ Splićani.

 

Možemo li bez da silimo povezati ova dva događanja, različitog trajanja, ali i različitog intenziteta, makar i prosvjed u Splitu pokazuje trajnost? Savska 66 i prosvjed branitelja i bunt Torcide imaju zajedničko to što na ulici trgu ili rivi narod uzima natrag svoj pristanak od institucija. Za izlazak na ulice nije kriv onaj tko izlazi, on je primoran, već onaj tko je narod na to natjerao. No i na ovim prosvjedima dogodile su se pogreške u Savskoj su primilo nogometnog Tahija koji im je izrekao slatke riječi, a slikavao se u vrijeme rata u odori po gradskim parkićima, a na rivi  se spremala buna ala riva. A na rivi je početkom prosvjeda bio plakat ZG=BG, kao totalna glupost! Kažu kako je bio odmah uklonjen.

 

Nitko normalan ne zaziva ulicu tj. da ulica uzme stvar u svoje ruke, nego da vlast i institucije brižno čuvaju povjereni im narodni pristanak i na njemu grade vodstvo u javnom interesu, a ne da se narodna volja rasipa na svjetonazorsko redizajniranje  društva i na služenje upitnim interesima. Ako se već izborne kampanje vode po pravilima marketinga zašto oni kojima se kroje životne sudbine ne bi mogli u jednom razumnom roku promijeniti proizvod kada zaključe kako im on ne treba i da ga ne žele više plaćati.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

torcida, branitelji, hrvatska, prosvjed, darko marinac