A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/K-L/kolinda-grabar-kitarovic-200.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Kolindin izbor je referendumska pobjeda protiv nesposobne vlasti | Politika+
Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Kolindin izbor je referendumska pobjeda protiv nesposobne vlasti

Josipović je izbore izgubio u Hrvatskoj, a ne u dijaspori. Glasovi Hrvata izvan Hrvatske nisu presudili izbore. To nije točno. Evo i zbog čega.

Piše: Ante Gugo

Josipović je izgubio jer nije shvatio koliko je nacija gladna i obespravljena. Kolinda je pobijedila jer se ponudila kao spasiteljica koja je narodu ponudila nadu. On je formalizirao s ovlastima, a ona je obećavala. On je otišao sa stilom kao gospodin, ona je došla s govorom u kojem nije zaboravila nikoga od onih koji su joj davali potporu, a posebno je spomenula građane s blokiranim računima i branitelje. Na tim kategorijama hrvatskih građana se spotaknuo Josipović.

 

U završnici kampanje Ivo Josipović je izgubio zbog propusta kakve je Kolinda Grabar-Kitarović radila na početku. Vrativši se tek u Hrvatsku, ona je svakim svojim potezom pokazivala da ne zna što se tu zbiva. Ulazeći u završnicu kampanje, on je počeo gubiti dodir sa stvarnošću. Ona je svoje pogreške, jednu po jednu, otklanjala i uvodila je red u vlastiti Izborni stožer, a on je u samoj završnici počeo dobijati udarce ispod pojasa iz vlastitih redova.

 

Kolinda se u svom prvom obraćanju prisjetila svih obespravljenih i socijalno ugroženih kategorija. Zahvalila se svima koji su joj dali podršku. Ona je ostala na razini na kojoj je i izborila pobjedu. Ona je spasiteljica koju su tražili građani kojima je dosta trogodišnjeg uništavanja države.

 

Samo ono što se Josipoviću dogodilo u četvrtak, tri dana prije izbora, teško bi preživio i da je imao prednost, odnosno da u drugi krug nije ušao praktično izjednačen sa svojom protukandidatkinjom. U samo tom jednom danu dogodile su se tri stvari koje Josipoviću nikako nisu trebale. Najprije je izvanredni otkaz jednoj novinarki uručio Goran Radman, ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, osoba koju javnost doživljava kao osobni Josipovićev izbor na tom mjestu. Istog dana je policija privela Ivana Sinčića, Josipovićevog protukandidata koji je u prvom krugu osvojio čak 17 % glasova. A šlag na kraju došao je u vidu presice petorice ministara iz Milanovićeve Vlade koji su narod doslovno provocirali pričama o tome kako nam nikad nije bilo bolje, samo što mi toga nismo svjesni. Treba li se onda čuditi što je pri kraju tog dana udruga Blokirani, koja se bori za prava 320.000 građana s blokiranim računima, javno dala svoju podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Nekoliko domaćih medija je ocijenilo da je ta podrška presudila izbore.

 

Kolinda je prestala igrati na matricu podizanja domoljubnog naboja, što je obilježilo početak njezine kampanje. Uključivanje u rad stožera stručnjaka koji su radili dobre analize opredjeljenosti birača, donijelo je preokret, baš kao i pojavljivanje predsjednika stranke Karamarka na važnijim skupovima u kampanji. On je u svojim govorima branio interese stranke, dok je ona prestala gubiti se u stranačkim porukama i počela je pokazivati kakva stvarno jest. Obraćala se braniteljima, obespravljenima i socijalno ugroženima.

 

Prije nego se stišala jeka Josipovićevog stvarno dobrog govora, počeli su komentari o tome kako su glasovi Hrvata izvan Hrvatske presudili izbore. To nije točno. Evo i zbog čega. Već sam spomenuo javnu podršku udruge Blokirani koja predstavlja 320.000 građana. Samo u Rijeci Ivo Josipović je dobio oko 30.000 glasova manje nego kad je postao predsjednik Republike. I u Zagrebu je dobio znatno manje. Prije pet godina u dijaspori je glasovalo puno više ljudi jer je tek u međuvremenu promijenjen zakon po kojem je drastično smanjen broj glasačkih mjesta. Dakle, Josipović je izbore izgubio u Hrvatskoj, a ne u dijaspori.

 

 

 

Ako bismo po slovu Ustava gledali ima li Kolinda ovlasti za djelovanje na tim poslovima s funkcije predsjednika Republike, onda bismo morali zaključiti da je Josipović bio u pravu kad je tvrdio da ona neće moći raditi to što priča. Međutim ako pogledamo stvarnosti u oči onda moramo zaključiti kako većinu građana ove države uopće nije briga što predsjednik može ili ne može. Za njih je ovo bio referendum protiv vlasti koja je proizvela 320.000 građana s blokiranim računima, 350.000 nezaposlenih, 30.000 mladih visokoobrazovanih koji su napustili Hrvatsku, gladnu djecu koja u školama mole ostatke hrane iz kuhinje u koju ne mogu jer im roditelji ne mogu platiti topli obrok u školi, djecu u školi bez školskih knjiga jer je zbog nikad objašnjenih razloga država naredila da se tiskaju novi udžbenici sa starim sadržajem pa je onemogućeno naslijeđivanje knjiga od prijatelja, rodbine, starijih braće ili sestara.... O svemu tome Ivo Josipović nije imao pojma ili nije želio vjerovati da je to istina. Možda je čak i vjerovao, ali nije imao hrabrosti udariti po Vladi koja je krivac za takvo stanje. A baš time što nije udarao po Vladi sam sebe je obilježio znakom sukrivca za takvo stanje. Onog trenutka kad je Kolinda o svemu tome progovrila, ona je dobila izbore.

 

Prije nego se stišala jeka Josipovićevog stvarno dobrog govora, počeli su komentari o tome kako su glasovi Hrvata izvan Hrvatske presudili izbore. To nije točno. Evo i zbog čega.

 

Već sam spomenuo javnu podršku udruge Blokirani koja predstavlja 320.000 građana. Samo u Rijeci Ivo Josipović je dobio oko 30.000 glasova manje nego kad je postao predsjednik Republike. I u Zagrebu je dobio znatno manje. Prije pet godina u dijaspori je glasovalo puno više ljudi jer je tek u međuvremenu promijenjen zakon po kojem je drastično smanjen broj glasačkih mjesta. Dakle, Josipović je izbore izgubio u Hrvatskoj, a ne u dijaspori.

 

Svojim govorom kojim je priznao izborni porazu Josipović je pokazao da je gospodin koji zna i izgubiti za razliku od svojih suradnika. Bilo je degutantno gledati ministre iz Milanovićeve Vlade kako opovrgavaju ono što je očito u trenutcima u kojima je bilo jasno da Hrvatska dobija prvu predsjednicu Republike. Tu agoniju prekinuo je sam Josipović, gospodski priznavši poraz.

 

U dijelu medija sklonih Josipoviću pojavili su se komentari o tome kako će državom upravljati Karamarko umjesto Kolinde, a što bi kao trebalo biti vidljivo iz činjenice da je on govorio prvi i da je spominjao samo članove HDZ-a i koaloicijskih stranaka, te Hrvatice i Hrvate. Ovo je jedna od večih gluposti koje su se dosjetili kritičari Karamarka i HDZ-a. Savršeno je jasno da on nije mogao govoriti nakon novoizabrane predsjednice Republike. To bi tek bilo neprimjereno. Također je normalno da se on kao predsjednik stranke obratio stranačkom članstvu, dok je novoizabranoj predsjednici prepustio da se obrati svim građanima i građankama. A ona je to napravila stvarno dobro.

 

Kolinda se u svom prvom obraćanju prisjetila svih obespravljenih i socijalno ugroženih kategorija. Zahvalila se svima koji su joj dali podršku. Ona je ostala na razini na kojoj je i izborila pobjedu. Ona je spasiteljica koju su tražili građani kojima je dosta trogodišnjeg uništavanja države. Ona je najavila borbu za bolje socijalno stanje i za prava obespravljenih građana i branitelja. Ona se nije previše zamaral formalnim ovlastima. Njoj one ne trebaju. Ona je izabrana kao predvodnica bunta protiv Milanovića i njegove političke oligarhije koju nije briga za 320.000 građana s blokiranim računima, kojoj je važniji inat od prava branitelja, koja ne haje za nepodnošljivi odlazak mladih obrazovanih ljudi, koja ne poduzima ništa da pokrene gospodarstvo, koja nije u stanju ni pokupiti novce iz fondova EU.... S pozicije predsjednice Republike ona će taj bunt voditi sve do parlamentarnih izbora i smjene Milanovića i njegove Vlade. To je program kojeg je Kolinda i najavila u svom prvom govoru nakon proglašenja pobjede. Imala ga je od samog početka, ali on nije zapisan u ustavnim ovlastima predsjednika Republike, pa ga iz suprotnog tabora nisu ni mogli pronaći i nisu mu znali oponirati. Oni su se držali formalnosti u državi u kojoj je postao običaj da Vlada svakim novim zakonom gazi elementarna ljudska prava. Da je Josipović udario otvoreno i žestoko po takvoj Vladi ne bi morao najavljivati svoju novu političku misiju. Je li Iblerov trg njegovo novo odredište?

 

Možda bi on i Kolinda mogli i surađivati na dobrobit svih građana Hrvatske. Udaljavanje Milanovića s političke scene može biti razlog za prevladavnja i najdubljih političkih razlika. Razvlašćivanje čovjeka koji je državi i narodu napravio toliko zla za samo tri godine, mora biti politički reper prema kojem će se mjeriti koliko je rad nekog političara dobar ili loš. To je stvar koju je prije ovih izbora shvatila Kolinda, ali nije Josipović.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

josipović, izbori, kolinda, kandidati, predsjednički izbori