Komentari

PIŠE: IVAN VUKOJA: O sarajevskim reakcijama na izjavu Grabar Kitarović: Znaju li u DF-u koga predstavljaju predstavnici?

Ivan Vukoja u komentaru za mostarski portal Dnevnik.ba piše o sarajevskim reakcijama na izjavu Kolinde Grabar Kitarović.

Piše: Ivan Vukoja, Dnevnik.ba

Ivan Vukoja u komentaru za mostarski portal Dnevnik.ba piše o sarajevskim reakcijama na izjavu novoizabrane predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović kako će podržati zahtjeve legitimnih hrvatskih predstavnika u BiH, neovisno o tome hoće li se ti zahtjevi oslanjati na preustroj županija ili će biti na tragu „trećeg entiteta“.

 

“Podržavat ću ona rješenja i prijedloge koje budu stavili na stol i predložili legitimni hrvatski predstavnici u BiH. Hoće li to biti kakva županijska rješenja ili treći entitet, ja to u ovom trenutku ne mogu reći, ali ću ih podržavati u njihovim zahtjevima”, rekla je Kolinda Grabar Kitarović, novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske,  u intervjuu koji je u ponedjeljak navečer, 12. siječnja 2015., objavila Federalna televizija (FTV). Dan poslije, na spomenutu izjavu reagirali su broji društveni i politički akteri u Sarajevu. Izjavu su okarakterizirali kao nedopušteno miješanje u unutarnje stvari BiH i poziv na stvaranje novih podjela, te ju, u skladu s takvim viđenjem, oštro osudili i odbacili.

 

Osam godina Hrvati nisu imali svoga člana/predstavnika u Predsjedništvu BiH, dok su za to vrijeme Bošnjaci imali dva a Srbi jednog (2B+1S umjesto 1B+1H+1S). Ako netko ovaj primjer ne tumači kao pokazatelj političke i institucionalne diskriminacije Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, onda se s pravom može reći da ima problema ne samo s moralnom imaginacijom i politološkom diskurzacijom, nego i sa zdravom elementarnom logikom.

Među ostalima, priopćenjem za javnost „O predstavnicima građana BiH odlučuju izbori, a ne Grabar-Kitarović“ reagirala je i Demokratska fronta (DF), koja u nastavku navodi:

 

„Demokratska fronta osuđuje izjavu Kolinde Grabar-Kitarović u vezi sa idejama izmjene teritorijalnog uređenja Bosne i Hercegovine, te njenoj podršci tzv. „legitimnim hrvatskim predstavnicima"“.

 

O strahu od „trećeg entiteta“, njegovom proizvođenju i manipuliranju njime od strane bosanskih unitarista, građanskih nacionalista i bošnjačkih šovinista, drugom prilikom. Ovdje samo uzgred spominjem, da se kroz spomenute reakcije još jednom potvrdila ocjena iznesena u posljednjem izvješću Međunarodne krizne skupine (ICG) koja je ustvrdila da svi do sada izrečeni prigovori konceptu trećeg entiteta „zvuče prazno“. Žargonski bi rekli zvuče kao šupljaci.

 

Ovaj put ću se primarno baviti konceptom legitimiteta predstavljanja. Fiksacija i traumatiziranost legitimnim predstavnicima u DF-u je toliko jaka da ih u jednoj sintagmi određuju i kao takozvane i stavljaju pod navodnike. Podsjetimo li se da je predsjednik DF-a Željko Komšić dva puta po četiri godine bio nelegitiman hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, postaju jasniji i dubina i izvor frustracija DF-a pri svakom spominjanju legitimnih hrvatskih predstavnika. Više puta sam pisao i govorio o nelegitimnosti Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te pored ostalog, taj fenomen okarakterizirao i kao moralno koruptivan, ne samo od strane Željka Komšića i njegove tadašnje stranke (SDP BiH), nego i od strane svih onih koji su svojim glasom na izborima omogućili spomenutu izbornu prevaru koja je rezultirala političkom i institucionalnom diskriminacijom Hrvata u BiH.

 

Nastavak priopćenja svjedoči ne samo o moralnoj koruptivnosti koja vlada u DF-u, nego i o logičkoj i diskurzivnoj nekonzistentnosti, odnosno, demagoškom (žargonski bi rekli ublehaškom), manipuliranju činjenicama i interpretacijama. 

 

„U bilo kojem razgovoru između zvaničnih predstavnika dvije zemlje, ne postoji vrsta susreta pri kojem će predsjednica Hrvatske utvrditi ko su „legitimni" predstavnici i šta su njihovi zahtjevi. Jedino mjerilo legitimnosti predstavnika države Bosne i Hercegovine jesu njen Ustav i zakoni, a ne članstvo u HDZ-u ili bilo kojoj drugoj stranci.“

 

BiH je, naime, vlastitim ustavom, na kojeg se i DF poziva, određene kao država tri konstitutivna naroda koja se u tekstu Ustava navode vlastitim imenima s velikim početnim slovom: Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Iz ustavne kategorije konstitutivnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba izvodi se onda i kategorija legitimnih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih predstavnika. Ustav BiH nam određuje da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi nositelji bošnjačkog, hrvatskog i srpskog političkog legitimiteta kojeg onda putem izbora prenose na svoje političke predstavnike. To je razlog i objašnjenje zašto, recima, BiH nema instituciju Predsjednika kao na primjer Republika Hrvatska, nego ima instituciju Predsjedništva koje se sastoji od tri člana: bošnjačkog, hrvatskog i srpskog. Kao što, pored Zastupničkog doma, ima i Dom naroda koji, gle čuda, ima bošnjački, hrvatski i srpski klub.

 

Izvor legitimiteta pri tom, kao i u svakoj predstavničkoj demokraciji, ne nalazi se u onima koji su izabrani da budu predstavnici nego u onima koji su ih izabrali. Da bi netko, na primjer, bio legitimni hrvatski predsjednik, taj legitimitet mu na izborima moraju prenijeti građani koji pripadaju hrvatskom narodu u BiH. Samo se onaj politički predstavnik koji je izabran većinom glasova Hrvata kao zasebnog biračkog tijela u BiH, može smatrati legitimnim hrvatskim predstavnikom. Ako ga nisu izabrali Hrvati onda ne može biti hrvatski predstavnik, a ako se usprkos tome deklarativno izjašnjava ili nominalno vodi kao hrvatski predstavnik onda ga moramo okarakterizirati kao nelegitimnog ili nametnutog hrvatskog predstavnika.

 

Predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali. Ako su izabrani, na primjer, većinskim bošnjačkim glasovima onda su oni de facto bošnjački predstavnici. Upravo to se i dogodilo u dva izborna ciklusa (2006. i 2010.) za članove Predsjedništva BiH. Željko Komšić kao nominalno hrvatski član predsjedništva bio je izabran većinskim bošnjačkim glasovima. Stoga je on de facto bio bošnjački član Predsjedništva. Tako smo imali situaciju da je osam godina Predsjedništvo BiH bilo sastavljeno od dva bošnjačka člana Predsjedništva i jednog srpskog. Osam godina Hrvati nisu imali svoga člana/predstavnika u Predsjedništvu BiH, dok su za to vrijeme Bošnjaci imali dva a Srbi jednog (2B+1S umjesto 1B+1H+1S). Ako netko ovaj primjer ne tumači kao pokazatelj političke i institucionalne diskriminacije Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, onda se s pravom može reći da ima problema ne samo s moralnom imaginacijom i politološkom diskurzacijom, nego i sa zdravom elementarnom logikom.

 

Tekst je uz dozvolu autora prenesen s portala Dnevnik.ba.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ivan vukoja, dnevnik.ba, bih, kolinda grabar kitarović