Ivan Klarić

KOLUMNA IVANA KLARIĆA: Radikalnom retorikom se mogu osvojiti izbori, ali ne i vlast

Prgometov slučaj pokazao je da HDZ, odnosno vodstvo stranke, ne trpi drugačija mišljenja.

Piše: Ivan Klarić

HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom pobjeđuje, HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom nada se, i to će se vjerojatno i dogoditi, još jednoj pobjedi, onoj na parlamentarnim izborima. No, HDZ gubi širinu, HDZ gubi demokratičnost, HDZ gubi, ili ga je već poodavno izgubio, pravo na drugačije mišljenje.

Odnos Tomislava Karamarka i Drage Prgometa, predsjednika i zamjenika predsjednika HDZ-a od samog je početka, još od Sabora stranke na kojem su dobili povjerenje članova HDZ-a, hladan, odnosno gotovo pa ga nije ni bilo. Javna je tajna da su se sve veće odluke unutar HDZ-a donosile a da se o tome ništa nije pitalo zamjenika predsjednika stranke. Dapače, malo je toga o funkcioniranju HDZ-a, odlukama koje su se donosile Prgomet uopće i znao. O tome, doduše, u razgovorima s novinarima nikada nije htio govoriti, ali do nas, novinara, dolazile su stalno, gotovo pa svakodnevno, takve informacije.

Njegova današnja odluka o ostavci na mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a i napuštanje te stranke malo je koga iznenadila. O tome se u kuloarima šuškalo već danima, pa i dulje.

 

Prgometov slučaj pokazao je da HDZ ne trpi drugačija mišljenja, pogotovo ne trpi mišljenja drugačija od onog čelnika stranke i njegovih poklonika. I to je veliki problem te stranke. Iako su sve zadnje izbore dobili, iako je HDZ nakon 15 godina ponovno dobio "svog" čovjeka na Pantovčaku, HDZ i demokracija nemaju puno toga zajedničkog.

Shvaćanje stranačke politike Prgometa s jedne, i ostatka njegovih kolega iz Predsjedništva s druge strane, razlikovale su se i razlikuju se kao nebo i zemlja. Prgomet je smatrao da ima pravo na svoje mišljenje, koje je istina bog, dijametralno suprotno od mišljenja i stava predsjednika HDZ-a i njegovih suradnika.

Prgometov slučaj pokazao je da HDZ ne trpi drugačija mišljenja, pogotovo ne trpi mišljenja drugačija od onog čelnika stranke i njegovih poklonika. I to je veliki problem te stranke. Iako su sve zadnje izbore dobili, iako je HDZ nakon 15 godina ponovno dobio "svog" čovjeka na Pantovčaku, HDZ i demokracija nemaju puno toga zajedničkog.

Svi oni koji su imali drugačija mišljenja od čelništva stranke ili su marginalizirani, ili su se pomirili s činjenicom da malo toga mogu napraviti pa u tišini obavljaju svoje stranačke i druge dužnosti, ili su, poput Prgometa, otišli ili su izbačeni.

HDZ s aktualnom vladajućom garniturom očito je procjenio da s radikaliziranjem političke scene, kampanje i općenito političkog života u zemlji dolaze do pobjeda. I rezultati im daju za pravo. No, neki događaji dokazuju i da aktualno vodstvo HDZ-a nema širinu, dovoljno snažnu da prihvati i drugačija, itekako blaža razmišljanja o hrvatskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Žestokom retorikom može se zadobiti simpatije razočaranih i do grla dužnih građana, žestokom retorikom mogu se dobiti i izbori, ali ne i vlast. HDZ-ovci bi trebali shvatiti da je Kolinda Grabar Kitarović predsjedničke izbore dobila onoga trenutka kada je počela govoriti o zajedništvu, kada je retorika koja je izazivala podjele postala prošlost.

Tomislav Karamarko i njegovi najbliži suradnici zaslužuju od svojih stranačkih kolega sve pohvale, od gubitničke stranke opterećene optužnicama, sudskim postupcima i lošim imidžom u javnosti stvorili su pobjednički stroj. No, u tom lovu na izborne pobjede potpomognutoj često radikalnom retorikom ostaju i bez ljudi koji su uživali podršku i neglasača HDZ-a, birača centra kojima retorika Karamarka i suradnika nije najbliža. A upravo su ti i takvi birači često odlučivali pobjednika, na ovim ili onim izborima. Iako im se sada vjerojatno čini kako su se napokon "riješili" osobe koja nije mislila i govorila kao oni, možda im odlasci Prgometa i njemu sličnih u bliskoj budućnosti postanu veliki problem.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ivan klarić, drago prgomet, tomislav karamarko, hdz