Komentari

KOMENTAR: Unitarizam, centralizam i većinski nacionalizam opet pod krinkom ljevice

Glavna politička podjela u BiH danas nije između ljevice i desnice.

Piše: Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja

Već uobičajena manira kamufliranja bosanskog unitarizma, državnog centralizma, pa i bošnjačkog nacionalizma krinkom „građanske“ ideologije u posljednje vrijeme sve intenzivnije manifestira svoju „lijevu“ varijantu. Tom je običaju nezaobilazan doprinos dala emisija „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije koju je 25. 02. vodila Jasenka Isović, a u kojoj su goti bili Emir Suljagić, Slavo Kukić, Sabina Čudić, Slaviša Šućur i Nermin Pećanac. Voditeljica je na samom početku naglasila da je emisija posvećena „važnosti stranaka lijeve orijentacije u Bosni i Hercegovini“, te pitanjima kao što je „krivica za razjedinjenost ljevice“ i „je li vrijeme za njezino ujedinjenje?“.

Ovom bi se pristupu već na prvi pogled mogla uputiti suštinska zamjerka iz ugla elementarne političke jednakosti svih građana BiH i stranaka koje ih politički zastupaju. Ovakva koncepcija političke emisije na javnom servisu, kojom se strankama samo s jednog dijela političkog spektra daje prilika ekskluzivne promocije i raspravljanja povijesti i perspektiva međusobnih odnosa, u svakoj bi drugoj barem formalno demokratskoj i višestranačkoj zemlji dovela do pokretanja pitanja neovisnosti medijske kuće o kojoj se radi. Osobito jer se te stranke a priori smatraju poželjnim, konstruktivnim i dobronamjernim političkim akterima, dok se njihovi oponenti s druge strane spektra implicitno, pa i eksplicitno tretiraju na potpuno suprotan način. Optužuje ih se, na primjer, da su politički retrogradne i destruktivne, te da su „protiv BiH“.

 

Sam pokušaj primjene na BiH koncepta političkog grupiranja u kategorijama „lijevo“ – „desno“ kao samorazumljivog i dominantnog političkog kategoriziranja temeljno je politološki i politički pogrešan, ali i suštinski protuustavan. Takvo političko grupiranje i obrazac diferenciranja političkih scena, karakterističan za veliki dio demokratskih država, prije svega nacionalno homogenih, u BiH će biti moguće primijeniti tek kada se postigne unutarnji politički konsenzus o poželjnosti i pravednosti samog njezinog unutarnjeg ustroja.

U BiH, međutim, s obzirom na njezin karakter višenacionalne države koji je definiran i samim Ustavom, te na međunacionalne odnose koji su ozbiljno narušeni upravo unitarističkim i centralističkim praksama, koncept i sadržaj ove emisije predstavljaju još opasniju prijetnju samoj stabilnosti društva i održanju elementarnih postulata demokratskog poretka. Sam pokušaj primjene na BiH koncepta političkog grupiranja u kategorijama „lijevo“ – „desno“ kao samorazumljivog i dominantnog političkog kategoriziranja temeljno je politološki i politički pogrešan, ali i suštinski protuustavan. Takvo političko grupiranje i obrazac diferenciranja političkih scena, karakterističan za veliki dio demokratskih država, prije svega nacionalno homogenih, u BiH će biti moguće primijeniti tek kada se postigne unutarnji politički konsenzus o poželjnosti i pravednosti samog njezinog unutarnjeg ustroja. Konsenzus oko toga će, pak, biti moguć tek kada taj ustroj bude do svih svojih provedbenih detalja aranžiran u skladu s postojećim Ustavom, čija je glavna karakteristika institut konstitutivnih naroda kao jednakopravnih konstituenata BiH kao državno-političke zajednice.

Tek kada se pitanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda riješi ustavnopravnim i administrativno-teritorijalno-institucionalnim aranžmanom, praćenim svim potrebnim zakonskim aktima, koji će jednakopravnost konstitutivnih naroda ne samo načelno prepoznavati, nego i osiguravati njezinu primjenu u političkoj praksi, moglo bi se govoriti o dodatnim kriterijima političkog organiziranja i koaliranja na programskim načelima ljevice i desnice. Sve dok se to pitanje ne riješi, „ljevičarenje“ je samo maska iza koje se kriju interesi političkih aktera iz reda većinskog naroda da složenu višenacionalnu državu jednakopravnih konstitutivnih naroda praktično pretvori u svoju jednonacionalnu unitarnu državu utemeljenu na političkom načelu „jedan čovjek - jedan glas“.

Sukladno tome, stranke koje sebe formalno, ali veoma naglašeno deklariraju ljevicom su u stvari stranke unitarističke i centralističke političke agende, s bošnjačko-bosanskim predznakom koji se maskira kao „građanski“ i „ljevičarski“. Takva je „građanska ljevica“ vrlo često samo sredstvo za ostvarivanje velikobošnjačkih i/ili velikobosanskih ratno-nacionalnih ciljeva. Ona u najboljem slučaju zastupa građanski nacionalizam jakobinskog tipa koji je u postojećem političkom poretku BiH protuustavan, a u njezinoj društveno-političkoj praksi može biti samo totalitaran, pri čemu je dodatno kompromitiran činjenicom da se nalazi u čvrstom funkcionalnom strateško-političkom partnerstvu s (veliko)bošnjačkim nacionalizmom.

Glavna politička podjela u BiH danas nije između ljevice i desnice, već između eksplicitno etnonacionalno utemeljenog separatizma s jedne, te tek formalno građanski utemeljenog, a u stvari također etnonacionalno obojenog unitarizma s druge strane. Između ovih ekstremnih polova političkog spektra u BiH, koji jednako ugrožavaju samu opstojnost države, nalaze se akteri čiji su politički programi utemeljeni na načelima federalizma i konsocijalizma, primijenjenim u skoro svim demokratskim državama koje su po višenacionalnom sastavu stanovništva slične BiH.

U emisiji su iznijete teze da „treba jednostavno primijeniti rezultate izbora“, pod čime se podrazumijeva isključivo broj glasova koje su pojedine stranke dobile na razini cijele BiH kao kriterij za raspodjelu dužnosti u izvršnoj vlasti, te da sam koncept legitimnih predstavnika pojedinih naroda pripada rječniku aparthejda. Ustav BiH, međutim, kao kriterij za formiranje vlasti predviđa upravo uzimanje u obzir ne samo zastupljenosti pojedinih stranaka u ukupnom biračkom tijelu, već i unutar svakog od konstitutivnih naroda. Legitimnom predstavljanju odnosa političkih snaga unutar svakog konstitutivnog naroda služe domovi naroda, kako Parlamentarne skupštine BiH, tako i Parlamenta Federacije BiH, u kojima svaki od tri konstitutivna naroda ima svoj klub izaslanika, ravnopravan pri odlučivanju s ostala dva kluba.

Stoga je pri zakonodavnom radu, a na razini FBiH i u izboru najviših dužnosnika izvršne vlasti, sukladno Daytonskom ustavu nužno osigurati većinu u svakom od tri kluba – bošnjačkom, srpskom i hrvatskom. Ta je nužnost, doduše, relativizirana nametnutim „Petritschevim amandmanima“ iz 2002. godine, po kojima je za izbor Predsjednika i dva dopredsjednika FBiH nužno dobiti većinu na razini cijelog federalnog Doma naroda, ali uz uvjet da postoji podrška i najmanje trećine izaslanika u svakome od klubova naroda. Mada relativizirano ovom nametnutom intervencijom koja je u suprotnosti s preambulom i duhom Ustava, načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda je još uvijek neporecivi dio Ustava. Čak i na državnoj razini, gdje klubovi Doma naroda ne sudjeluju u izboru Vijeća ministara – a trebali bi, i to natpolovičnom većinom po klubovima - temeljna pravila parlamentarizma nalažu što viši stupanj političkog korespondiranja izvršnih tijela s parlamentarnom većinom, dakle i s većinama unutar klubova naroda.

Obzirom da u klubu Hrvata Doma naroda PS BiH stranke s izborne liste Hrvatskog narodnog sabora imaju 4 od 5 izaslanika (80 %), a u klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH 13 od 17 (76,47 %), ne postoji način poštivanja demokratskih standarda uz isključivanje volje izaslanika s liste HNS-a pri formiranju Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH. Naprotiv, puna zaštita tih standarda podrazumijevala bi izmjene Ustava i izbornog zakona u smjeru uvođenja obveze da svaki sljedeći sastav izvršnih tijela, poslije svakih novih izbora, mora uživati podršku apsolutne većine članova svakoga od klubova u domovima naroda. Time bi se proces konstituiranja vlasti ubrzao i pojednostavio, a lažnim ljevičarima smanjio manevarski prostor za kriva tumačenja Ustava i zlouporabe koje im omogućavaju nedorečenosti i manjkavosti postojećeg Izbornog zakona.

 

Autor: Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI), Mostar; Prenijeto s www.dnevnik.ba.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ljevica, bih, Milan Sitarski, desnica