KOMENTAR JASNE PLEVNIK: Kandidatura za vrh UN-a počinje odlukom Vlade
Normalno je imati ambicije, ali nije ok ponašati se kao Alenka Bratušek i samu sebe, par mjeseci do izbora, instalirati kao kandidatkinju.

Bilo bi sjajno da novi tajnik ili tajnica dođe iz Hrvatske no ministrica vanjskih poslova Hrvatske zna bolje od svih redoslijed procedure. Stvarno, koja je onda svrha njezinog javnog prenemaganja da je traže neki u Europi da uđe u utrku kada joj je poznato da kandidatura za vrh UN-a počinje odlukom Vlade?
U ovoj fazi radi se o samokandidiranju ministrice vanjskih poslova koja je više političarka, a manje diplomatkinja. Normalno je imati ambicije, ali nije ok ponašati se kao Alenka Bratušek i samu sebe, par mjeseci do izbora, instalirati kao kandidatkinju Hrvatske u utrci za prvu diplomatkinju svijeta. Zemlja ima i drugih uspješnih diplomata i diplomatkinja na primjer Marijana Gubića, Ivana Šimonović koji je već u UN-u, Vesnu Škare Ožbolt i Vlada bi trebala uzeti u obzir više imena.
Srećom jadno stanje hrvatske diplomacije neće biti prepreka prvoj diplomatkinji Hrvatske u njezinim ambicijama da se natječe za šeficu UN-a. Kada bi bile važne vanjskopolitičke aktivnosti tada bi pobijedio Vuk Jeremić čiji Centar za međunarodne donose i održivi razvoj je diplomatski aktivniji od svih ministarstva u jugoistočnoj Europi zajedno.
Hrvatska danas nema samo zaostalu ekonomiju zaostala joj je i vanjska politika. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u protekle četiri godine nije upravljano s idejom jačanja snage hrvatske diplomacije nego se "reformiralo" po načelima stranačkih akcija: tjeranje politički nekompatibilnih kadrova i uvođenjem skroz nove organizacije kao da prije 2012.ništa dobro nije postojalo.
Čak i koalicijski partneri misle da Ministarstvo imao ekstremno slab sustav djelovanja iznutra i prema van. Hrvatska je siromašna zemlja i trošenje novaca za diplomaciju trebalo bi biti usko povezano s rastom radnih mjesta i standarda, ali nije. Gospodarska diplomacija MVEP-a najmoćnija je u power point prezentacijama, a broj upita koje Ministarstvu šalju gospodarstvenici ne može sakriti stvarnost: nema velikih stranih investicija, nije bilo poslovno političkih putovanja koja bi završila potpisivanjem velikih ugovora.
Nije slaba samo gospodarska diplomacija Hrvatske nego i javna diplomacija prema susjedstvu, u Europskoj uniji i u prostoru koji se zove svjetska politika. U ljeto prošle godine kada je bombardirana Gaze vanjskopolitičko ponašanju Hrvatske bilo je proračunato. Hrvatska si u drugim velikim krizama u Libiji, Siriji pokazala gola od vrijednosti. Želim živjeti u državi koja je hrabra i moralna, koja ima razumijevanja za tuđe probleme, traži poštivanje međunarodnih zakona i ne ulizuje se velikim silama kao da živimo u doba hladnog rata.
Srećom jadno stanje hrvatske diplomacije neće biti prepreka prvoj diplomatkinji Hrvatske u njezinim ambicijama da se natječe za šeficu UN-a. Kada bi bile važne vanjskopolitičke aktivnosti tada bi pobijedio Vuk Jeremić čiji Centar za međunarodne donose i održivi razvoj je diplomatski aktivniji od svih ministarstva u jugoistočnoj Europi zajedno.
Ako Vlada i kandidira sadašnju ministricu za glavnu tajnicu UN-a koje su prednosti na njezinoj strani? Prvo, još ne postoji nikakva odluka o tome da novi tajnik UN-a mora doći iz istočne Europa i biti žena. To što je žena neće joj biti prednost jer će izgleda biti više ženskih kandidatkinja. Bugarska vlada je početkom siječnja objavila da podršku Irini Bokovoj, sadašnjoj generalnoj direktorici UNESCO-a koju navodno ohrabruje francuska diplomaciji i lobira da se oko njezinog imena oblikuje koalicija vlada zemalja iz istočne Europe.
Drugo, vizije jesu pokretač svijeta ali tko će preuzeti UN od 2017. do 2020. odlučit će politika odnosno članice Vijeća sigurnosti, a izbrati Generalna skupština UN-a. Pet članica ima veto a hrvatska ministrica teško može izbjeći veto Rusije. Njezina šetanja po kijevskom Majdanu nije zaboravljena. Što se tiče Amerike nema tog političara iz Europe koji bi mogao tvrditi da ima njezinu podršku.
Ono što se moglo pročitati iz povjerljivih diplomatskih dokumenata na Wikileaksu o Carlu Bildtu, koji je na glasu kao američki igrač od 1970., pokazuje koje karte koristi SAD. Diplomati su savjetovali George W Busha da igra na Bildtovu želju „da djeluje na visokoj razini i glumi da poštuje njegove ranije međunarodne zadatke".
Možda će Zoran Milanović kada uskoro ode u posjetu Kini lobirati za podršku hrvatskoj ministrici, ali s kojim argumentima će tražiti od Kine takvu usluga kada je do sada svaka inicijativa za jačanje međusobne suradnje dolazila s kineske strane.
Komentari