MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Hrvatska, zemlja korupcije iz koje vječno bježe mladi

Gospodarstvo je bilo i ostalo rak-rana hrvatske države.

Piše: Mislav Miholek

Započet ću danas sa spomenom Dejana Jovića. S njim se možete i ne morate slagati, ni znanstveno, ni politički, ali važno je da ističe ulogu Edvarda Kardelja. Najumnija glava među Titovim rukovodstvom, slovenski učitelj i šef slovenske partije koji je izbjegavao direktnu borbu s okupatorima, zamislio je čuveni sustav samoupravljanja u kojem je, po Joviću, kako sam ja to shvatio, središnja točka marksističko odumiranje države.

 

Ispada da je Austro-Ugarska bila zadnja država koju su Hrvati shvaćali ozbiljno i čijih su se propisa držali, a u njoj je Hrvatska bila na pola puta između države i autonomne pokrajine, naravno na smanjenom području tzv. Banske Hrvatske i Slavonije. Iako Stjepan Radić piše da je korupcija bila na zavidnoj razini, sve je to bilo zanemarivo spram prve zajedničke jugoslavenske države, u kojoj je vrli državni srbijanski vrh odmah poslije ujedinjenja mijenjao četiri krune za jedan dinar, pritom osiromašivši stanovništvo ondašnje Hrvatske za 75 posto vrijednosti vlastite imovine. Tim novcem je kupljena autokefalnost Srpske pravoslavne crkve 1920. od Carigradske patrijaršije.

 

Prva Jugoslavija je bila žandarska država u kojoj su dominirale paravojne postrojbe i formacije, od predratnih četnika, preko dalmatinskih orjunaša, pa sve do Mačekovih zaštitara i komunističkih ilegalaca, dakle zemlja je već prije Drugoga svjetskoga rata bila u nekom poluratnom stanju. NDH je bila jedna velika nevolja, ludi građanski rat, a odnos Josipa Broza Tita spram prava i zakona najbolje svjedoči izjava na postupanja suca Vladimira Primorca 1972., koji je sudio optužene proljećare po slovu zakonu, da se suci ne trebaju držati zakona kao pijan plota, dakle kakva crna vladavina prava, osuđuj sve od reda, krivi ili ne krivi. Jugoslavija je navodno bila samoupravna zajednica u kojoj je vladala radnička klasa, a partija je bila njena avangarda.

 

Ili možemo nastaviti živjeti u prošlosti, možemo se glodati do besvijesti i demografski propadati. Za razliku od diktatura prve dvije Jugoslavije, ovo je ipak slobodna liberalnodemokratska zemlja i bilo bi lijepo kada bi stranke i glasači konačno preuzeli odgovornost za sebe, jer ne mogu biti vječno krivi za sve Beč, Budim, Beograd i Brüssel.

Ovaj uvod, koji se slobodno može činiti da počinje od stoljeća sedmoga, svjedoči da se tu od 1919., skoro jedno cijelo stoljeće, uopće više ne doživljava država imalo ozbiljno. Serija Crno-bijeli svijet Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića se dobro uklapa u takvu sliku svijeta. Zlatno doba hrvatske muzike pokazano je kao vrijeme u kojem dominiraju partijski kadrovi, u kojem je JNA središnja zaglupljuća institucija jednoga društva, u kojem trebaju veze za sve, to je gospodarstvo u kojem nema benzina. Ako tupi ekstremni desničari misle da ova serija glorificira prošlost, onda im stvarno nema pomoći.

 

Gospodarstvo je bilo i ostalo rak-rana hrvatske države. Pisao sam ovdje u kolovozu prošle godine da gdje je taj HDZ-ov gospodarski program i da to treba čim prije vidjeti. Po svemu sudeći, HDZ-ov bavarski gospodarski program je u povojima i faktički ne postoji. Ovo je činjenica od koje se treba svima nama dizati kosa na glavi i stvarno je vrijeme da svi počnemo vrištati. Čini se da HDZ dolazi na vlast, a jednako kao SDP nema nikakav gospodarski program, što znači da nam slijedi još četiri godine agonije, a sve će mlado i sposobno spakirati kofere i put bijela svijeta.

 

Čudnovati gospodarski recepti Živoga zida koji nemaju nikakvog uporišta u realnosti donijet će toj stranci ulazak u Sabor. Boško Picula jedini primjećuje potencijal Živoga zida i pad OraH-a. Ja bih rekao da je OraH ima image sistemske stranke nastale iz SDP-a i nije dovoljno alternativna za naše glasačko tijelo, iako ima dosta kvalitetnih kadrova, koji ipak zbog Mirele Holy ne dolaze u prvi plan.

 

Živi zid je taman za naše naivne glasače, puno lijepih obećanja bez pokrića, iskreno, veseli me pomisao kako će saborska straža svaki dan iznositi Pernara iz sabornice i kakav će taj show prirediti. Ekipa iz inicijative zvane Radnička fronta (čitaj: profesori FFZG-a koji misle da je ovo Južna Amerika sedamdesetih) pak nemaju nikakvo pokriće na terenu, jednako kao nabrijani libertarijanci koji naivno misle, na Kardeljevom tragu, da državu treba uništiti i, suprotno od Kardelja, da je tržište apsolutno mjerilo svega. Kada su Thatcher i Reagan pravili svoje politike, one su proizvele jačanje mlade srednje klase. Naši libertarijanci bi uspostavili feudalizam u kojem bi većina bila gladna kruha, iako će neki reći da sa 220-280 multimilijunaša u Hrvatskoj, takav sustav već postoji. Nema države bez srednje klase. Zanimljivo je kako i Radnička fronta i libertarijanci imaju pregršt prostora u medijima.

 

Činjenica je da bez dobroga gospodarstva i bez liberalizacije tržišta ovo će biti mrtva država. Činjenica je da nam trebaju reforme koje se svode na uništenje viška nabujale birokracije, uništenje barem dvije trećine jedinica lokalne samouprave i svojevrsna centralizacija jer ovo je malena zemlja od jedva četiri milijuna stanovnika. To treba raditi mudro, da nas ne bi dogodila estonska situacija u kojoj divno funkcionira ekonomija, samo su svi mladi pobjegli iz zemlje.

 

Ovdje je jedina konstanta od Austro-Ugarske masovna emigracija mladih i korupcija. Sada, kada navodno imamo svoju državu, bilo bi pravo vrijeme da uništimo navedenu korupciju, da uvedemo vladinu prava i da već jednom počnemo živjeti kao normalni Europljani.

 

Ili možemo nastaviti živjeti u prošlosti, možemo se glodati do besvijesti i demografski propadati. Za razliku od diktatura prve dvije Jugoslavije, ovo je ipak slobodna liberalnodemokratska zemlja i bilo bi lijepo kada bi stranke i glasači konačno preuzeli odgovornost za sebe, jer ne mogu biti vječno krivi za sve Beč, Budim, Beograd i Brüssel.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, korupcija, mladi, hrvatska