Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Zašto nije moguć razgovor s braniteljima?!

Svaka vlast treba javno komunicirati sa jednom društvenom skupinom na principima poštovanja i samopoštovanja.

Piše: Darko Marinac

Jedan od osnovnih zahtijeva branitelja iz Savske 66 je taj da Zakon o pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji postane Ustavni zakon, kako bi se branitelji zaštitili od politike.  Niti jedna društvena skupina nije zadovoljna stanjem u Hrvatskoj, postoji samo kod nekih društvenih skupina zadovoljstvo društvenim položajem u obliku ugleda i alokacijom sredstava prema toj skupini, a te skupine su i višestrukoj manjini i one su kao po pravilu djeluju kroz provladine udruge civilnog društva?!

 

Vladajuće elite kazuju u raznim prilikama kako je Republika Hrvatska, ostvarila strateške ciljeve punopravnim članstvom u NATO-u  Europskoj uniji. No baš ova teza govori kako naše političke i druge ine elite nisu oblikovale ni ostvarile nikakve strategijske ciljeve, jer članstvo u spomenutim savezništvima i partnerstvima treba omogućiti i biti sredstvo za dosizanje Hrvatskih strategijskih nacionalnih ciljeva.

 

Slijedom navedenog nije teško zaključiti kako bi neke teme iz društvenog života trebalo oblikovati barem u razgovoru sa društvenim skupinama koje vole Hrvatsku i njene građane, ako već nemamo elite koje znaju ili hoće dosegnuti barem spoznaju o hrvatskim nacionalnim interesima.  Možda se branitelji ocrnjuju  i pacificiraju, kao i sve druge domoljubne skupine, kako bi se u ovo vrijeme bezidejnog vakuuma, omogućilo kretanje u protunacionalnim i protunarodnim pravcima.

 

Dakle, zašto nije moguć razgovor s braniteljima! Kao prvo kao i za mnoge druge stvari za razgovor je potrebno dvoje tj. dvije strane. Tako i svaka vlast treba javno komunicirati sa jednom društvenom skupinom na principima poštovanja i samopoštovanja i djelujući uključujuće kako bi se oblikovale takva politike sa braniteljima i o braniteljima koje bi bile zadovoljavajuće za sve, za zacijelo društvo. Sada je jedino poražavajuće za naše društvo činjenica kako pojedini politički akteri u Hrvatskoj, branitelje opće ne uvrštavaju u svoje birače, kao ni one dijelove društva koje ih podržavaju, pa im se obraćaju neprijateljski i koriste javne resurse kako bi ih oblatili. Vlast branitelje jednostavno ne doživljava kao pluralne partnere u oblikovanju svojih politika.

Branitelji jednostavno moraju biti shvaćeni kao ugledna,  na vrijednostima probrana elita društva barem iz dva osnovna razloga. Prvi je moralni razlog, a drugi funkcionalni razlog. Branitelji su iz moralnog razloga društvena elita iz razloga što je osobna žrtva za zajednicu, za drugoga, za narod, za državu ponašanje posebne probrane elite  u svakom društvu. Kada se ovome još doda i činjenica kako su za svoje ideale slobode branitelji bili spremni žrtvovati svoje zdravlje i dati svoj život, sve bi trebalo biti još jasnije.

 

Drugi razlog zašto su branitelji elita ovog društva je funkcionalni razlog, ishodište ove teze leži u činjenici kako je jedan dobar dio branitelja stasao kroz Domovinski rat u prirodne vođe i sjajne zapovjednike, dočasnike i časnike pobjedničke Hrvatske vojske. Značajan dio branitelja ima iskustva i kompetencije u zapovijedanju, vođenju i upravljanju posebno u ljudskim djelatnostima u kojima se traži značajan ljudski napor i osobni angažman te požrtvovnost. Navedeno je posebno bitno stoga što  sve raspršeniji sadržaji nacionalne sigurnosti, od prirodnih, do tehnoloških katastrofa traže sve kompletnije i kompetitivnije nosioce aktivnosti.

 

Kada se uzme u obzir činjenica kako smo mi sigurnosno zapuštena zemlja, a kako jedna od bitnih sastavnica nacionalne sigurnosti Civilna zaštita još ne funkcionira, navedeno samo dobiva na praktičnom društvenom tj. javno korisnom značenju.

 

Kada hrvatske vlasti ne bi htjele da postoje procjepi između društva i jedne društvene skupine u ovom slučaju hrvatskih branitelja, a oni kao i da se one još i produbljuju, nešto bi se učinilo. Kako bi ovakvo stanje prevladalo, vlasti ili udružene snage nekoliko braniteljskih udruga mogle, da ne kažemo morali bi inicirati seriju istraživanja o stavovima građana o braniteljima, kao i mišljenjima branitelja o stavovima hrvatske javnosti o braniteljima. 

 

Jer kada postoje bitne razlike, a i bez istraživanja je vidljivo kako su stavovi i mišljenja javnosti o hrvatskim braniteljima različiti, od stavova i mišljenja branitelja o tome što javnost misli o njima, naročito ako su razlike iskazane i u smjeru i intenzitetu, tada u Hrvatskoj imamo društveni problem. Dakle ne samo braniteljski problem!

 

Kako bi braniteljske udruge ostvarile svoje društvene uloge potrebno je projektirati strukturu funkcionalnosti uloge braniteljskih udruga u hrvatskom društvu. Braniteljske udruge kao prvo moraju biti interesne udruge koje se brinu o jednoj društvenoj skupini i njihovim interesima. Sasvim isto kao i profesionalne interesne  udruge dimnjačara, šumara, liječnika i sl.

 

No braniteljske udruge pošto su sastavljene od probranih pojedinaca koje su se borili za opće ljudske vrijednosti, kao što su sloboda, demokracija, nacionalna opstojnost, domoljublje  i dr. trebaju biti i promocijske udruge za navedene vrijednosti za koje su se borili isto kao što su to i skupine za zdraviji okoliš, skupine protiv nuklearnog naoružanja i sl.

 

Kada se uvidi u kolikom su obimu narušeni odnosi između braniteljske populacije i cijelog društva valja ustanoviti, koji su faktori do toga doveli koji su komunikacijski šumovi između branitelja i društva, da li su možda komunikacijski kanali zagađeni pogrdnim izrazima za branitelje kao stožeraši, šatoraši,  šatordžije i sličnim informacijskim nagrđivanjima?!

 

Trebalo bi biti vidljivo kako je potrebno otvoriti kanale za društvenu komunikaciju o braniteljima i sa braniteljima, gdje bi se  razgovaralo o braniteljima i o mnogim društvenim temama, jer kao društvo trebamo  jedan oblik društvenog dijaloga o temama o kojima branitelji imaju što reći po osnovu moralnog prava, ali i  funkcionalnih svojstava,  prema kompetencijama branitelja, o kojima oni imaju što reći jer su kompetitivniji od ostalog dijela društva.

 

Tako hrvatski branitelji imaju što reći o temama Domovinskog rata kao i tretmanu Domovinskog rata u hrvatskom društvu, u nastavi,  posebno nastavi povijesti. Zatim tretmanu Domovinskog rata kod političkih aktera u Hrvatskoj, sukladno saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu, te na kraju o jednom općedruštvenom dignitetu domovinskog rata u hrvatskom društvu.

 

Kao druga tema gdje branitelji mogu imati bitnu ulogu je nacionalna sigurnost. Tako ovdje treba reći kako Republika Hrvatska još nema Strategiju nacionalne sigurnosti, stara Strategije još je na snazi  od 2002. godine, a sigurnosno okruženje RH se bitno izmijenilo ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo NATO-a i Europske unije. Rasprava o novoj Strategiji, svojevremeno je trajala trideset dana u vrijeme božićnih blagdana krajem 2010 godine, a poslije se Strategija negdje izgubila, ipak su u javnoj raspravi sudjelovali akteri civilnog društva u mjeri kakva prije o temi sigurnosti nikada u Hrvatskoj nije bila. 

 

U novom prijedlogu Strategije nacionalne sigurnosti, koji nikada nije zaživio Domovinski rat i branitelji bili su znatno zastupljeni. To je dobar put iz više razloga. Kao prvi je taj što su u Domovinskom ratu branjene i obranjene one vrijednost kao sloboda, čovjekoljublje, domoljublje i druge koje su bile osnova obrane i uspostave RH. Ovdje bi branitelji trebali biti ciljana skupina koja može javnim dijalogom funkcionalno pomoći efikasnosti jedne društvene funkcije kao što su obrana i sigurnost.

 

Dalje, branitelji imaju moralno pravo javno govoriti o privatizaciji u Hrvatskoj, njenim metodama ciljevima i učincima. Hrvatski branitelji imaju moralno pravo govoriti o privatizaciji, jer dok su oni ratovali za hrvatsku kao državu, za hrvatsko društvo, za hrvatske građane, za hrvatice i hrvate, neki tajkuni i vlasnici tvrtki koje još rade ili su financijski isisane, kupili su te tvrtke tzv. menadžerskim kreditima banaka u državnom vlasništvu, tj. javnim novcem, pa time i novcem branitelja dok su se oni borili, krvarili i umirali, za Hrvatsku.

 

Zatim branitelji mogu biti društveno korisni i kada govore o politikama ili politici, a posebno u onom pluralnom dijelu oblikovanja politika ili tzv. policy procesu. Ovdje je posebno bitno da branitelji skrbe o oživotvorenju saborske Deklaracije o Domovinskom ratu, posebno stoga što neki politički akteri pošto su se okoristili njome u svojoj legitimizaciji, javno govore kako je njeno vrijeme  prošlo. 

 

Tako branitelji imaju moralno pravo, a i funkcionalno pravo govoriti i o Hrvatskoj vanjskoj politici, jer ne mogu naše političke elite, prkositi i rugati se zemljama tj. državama koje su hrvatske prirodne saveznice, a odlaziti na noge državnicima i suverenima zemalja koje su se aktivno protivile održavljenju Hrvatske i dosizanja njenog suvereniteta na cijelom području. Jer prve zemlje su bile saveznice Hrvatske i kao takve smanjile patnje i stradanja u Hrvatskoj, a ponajviše hrvatskih branitelja. Dok su ove druge zemlje koje se želi proizvesti u strategijske saveznice, zakasnile samo koji dan u razmještanju svojih elitnih snaga na pravcima napredovanja Hrvatske vojske u operaciji Oluja, kako bi je spriječili!

 

Dakle, zašto nije moguć razgovor s braniteljima! Kao prvo kao i za mnoge druge stvari za razgovor je potrebno dvoje tj. dvije strane. Tako i svaka vlast treba javno komunicirati sa jednom društvenom skupinom na principima poštovanja i samopoštovanja i djelujući uključujuće kako bi se oblikovale takva politike sa braniteljima i o braniteljima koje bi bile zadovoljavajuće za sve, za zacijelo društvo. Sada je jedino poražavajuće za naše društvo činjenica kako pojedini politički akteri u Hrvatskoj, branitelje opće ne uvrštavaju u svoje birače, kao ni one dijelove društva koje ih podržavaju, pa im se obraćaju neprijateljski i koriste javne resurse kako bi ih oblatili. Vlast branitelje jednostavno ne doživljava kao pluralne partnere u oblikovanju svojih politika.

 

Na kraju treba još jednom reći kako hrvatski branitelji, kao ni branitelji u Savskoj 66 ne žele biti politizirani i biti upregnuti u stranačka nadmetanja. Pa branitelji su više puta istakli kako i traže Ustavni zakon o braniteljima kako bi se zaštitili od ćudi politika naših političkih stranaka!


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

savska 66, branitelji, darko marinac